Poduzetnici, kreativci, znanstvenici, svestrani ljudi koji rade puno toga i u svemu su TOP, Saša Tenodi i Ivan Voras, gostovali su 10. 8. u 20. emisiji "Poduzetničkog mindseta" sa Sašom Cvetojevićem. Izuzetno puno se od njih može naučiti, a usput su i beskrajno zabavni.
1. Treba li se prilagoditi novonormalnom? Kaže Tenodi odlučno NE!
2. "If you build it, they will come." Glasovita rečenica iz poznatog filma "Polje snova" (1989.). Što im pak sad to znači?!
3. Diferencijacija i konzistencija. Ima smisla!!!
4. Jedno slovo i jedna riječ presudile su imenu. Kako su Sirove strategije prerasle u Surove strasti?
Poduzetnici, znanstvenici, kreativci, ljudi koji rade toliko toga različitoga i u svemu su ?, Ivan Voras i Saša Tenodi! Uživajte u visokokvalitetnom sadržaju uz Sašu Cvetojevića i Surove strasti!
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj.
2016. godine završio je Grant Cardone University, business & sales akademiju (SAD).
Početkom 2019.godine završio Social Engineering edukaciju pod mentorstvom Christopher Hadnagya (Orlando, SAD).
Od početka 2006. godine započela je moja ozbiljnija edukacija (i po mom mišljenju tada, strukturiraniji pristup edukaciji). Zaljubio sam se u NLP te sam u narednim godinama osim formalne edukacije priočitao sve što sam pronašao na temu. NLP mi je dodao popriličan doprinos razumijevanju različitih mapa,razumijevanju različitih reakcija na iste riječi, različitih reakcija na iste situacije i time mi pružio stabilan temelj za proučavanje, razumijevanje i nadograđivanje komunikacijskih obrazaca u različitim okvirima poput socijalnog inženjeringa, pregovaranja i profesionalne prodaje.
Za razliku od 2006. godine, početkom 2019. godine odlučio sam krenuti još strukturiranije u istraživanje još finijih detalja koji čine razliku između izvrsnih i (ispod)prosječnih komunikatora, prodavača, i pregovarača. Još jedna bitna razlika je u tome što više ne istražujem samo za sebe i svoje polaznike, odnosno ne pišem bilješke u svoju "tajnu bilježnicu" i dijelim te informacije na seminarima zatvorenog tipa, već se zajedno s kolegom Ivanom Vorasom (NLP kolegom i partnerom u podcastu Surove strasti) trudim svaki tjedan producirati i objaviti vrhunske materijale u audio formatu - potpuno besplatno u cilju da i vi učite više i strukturiranije negoli da sami istražujete. Mi vam stvaramo prečace.
Moj problem u pristupu učenju pod kojim smatram raspršenost u broju materijala, knjiga, podcasta i video predavanjima koja me konstantno privlače na konzumaciju bez ikakvog reda, strukture i redoslijeda gdje mi se prečesto ponavljao moment "E vidiš, ovo je interesantno..." naveo me da sam sebi zacrtam koje ću materijale u narednih godinu dana konzumirati, a koje ću sigurno u narednih godinu dana preskočiti. Odlučio sam u narednih godinu dana sistematizirati znanja iz područja koja sam spomenuo i olakšati potragu svim entuzijastima koje zanimaju iste teme kako ne biste baš kao i ja - gubili svoje godine u istraživanju što je kvalitetno, što nije i možda još važnije od toga - kojim točno redoslijedom bi bilo najprirodnije taj sadržaj konzumirati - po modelu - od najjednostavnijeg do najkompleksinjeg (kod učenja je najvažniji dobar "pace").
Danas vam prezentiram Top listu knjiga koje bi svaki prodajni profesionalac morao pročitati u cilju da se nadogradi, fleksibilizira u komunikaciji te u konačnici, opipljivo nadmaši svoje stare, slabije prodajne rezultate.
Kompleksnost: 2/5
Često hvaljena knjiga na temu prodaje, čak i od iskusnih prodajnih profesionalaca. Moj osobni stav - knjiga je (pre)Basic. Natprosječnim prodavačima bih preporučio preskakanje ove knjige, no opet, nije na odmet ponoviti od čega ste krenuli. Za početnike (i one koji nisu zadovoljni sa svojim prodajnim rezultatima) savršena.
Kompleksnost: 2,5/5
Razmišljao sam da li bih dodao ovu knjigu na prvo ili drugo mjesto svog popisa, no odlučio sam se za drugo mjesto iz razloga jer sam iz "To Sell is Human" ipak naučio više - ne konkretnih tehnika prodaje za koje nisam znao prije čitanja, već određenih povijesnih primjera (dobrog istraživačkog rada), plus iznenađujućih statistističkih podataka ( 1/9 Amerikanaca živi od prodaje i čak 1/8 Japanaca). U audio sažetku ove knjige napomenuo sam određene zamjerke ovoj knjizi, unatoč tome, ova knjiga zaslužuje (trenutno) drugo mjesto na mojoj listi - zbog "programiranja mindseta" čitatelja - knjiga ima za cilj probuditi ili osvijestiti prodajni mindset onih preostalih 8/9 koji se ne deklariraju prodavačima, a svakodnevno se bave istim aktivnostima bez novčane transakcije.
Kompleksnost: 2,5/5
Prvi susret s ovom knjigom imao sam početkom 2008. godine kada sam održavao svoj prvi NLP Sales trening. Direktor tvrtke koja je bila naručitelj treninga naručio je ovu knjigu za baš sve zaposlenike i zato i 12+ godina kasnije ova knjiga mi je posebno draga jer je uz Tracyevu bila među prvima kojima sam nadograđivao prodajne vještine na postojeću NLP bazu obrazaca. MCKP je ipak knjiga koja nije toliko fokusirana na tehnike prodaje, već na izgradnju snažnog prodajnog mindseta (sustava vrijednosti i uvjerenja uspješnih prodavača).
Kompleksnost: 3/5
Još jedna, malo naprednija knjiga istog autora, "Prodajna Biblija" navodi se kao jedna od TOP 10 knjiga koje bi svaki prodajni profesionalac morao pročitati. – Po preporuci “Dale Carnegie Sales Advantage Program”. Prodajna biblija osim naglašavanja važnosti prodajnog mindseta, prezentira i komunikacijske modele i tehnike. Osim prodaje, Gitomer u ovoj knjizi naglašava vrijednost komunikacije s postojećim kupcima kako biste potaknuli kupčevu lojalnost.
Kompleksnost: 4/5
Ova je knjiga nadmašila moja očekivanja (očekivao sam puno manje), no definitivno ne bih generalizirao da knjiga baš “bilo koga” može pretvoriti u prodajnu zvijezdu. Jordan u ovoj knjizi doista “korača” puno dalje od mog početnog mišljenja te osim prodajnih tehnika i manje filozofije no što sam pretpostavio, obrađuje i najkorisnije NLP aplikacije u prodaji (Jordan je NLP Master practitioner – *imali smo zadovoljstvo učiti od istog mentora dr. Richarda Bandlera), gdje izdvaja aplikacije sidrenja u svrhu kontrole vlastitih emotivnih stanja, nadalje pacing and leading strategija (neverbalnih i tonalnih), stukture prodajnih skripti do programiranja uvjerenja koja čine vrhunskog prodavača. Ukratko, iz mog kuta gledanja, za osobnu prodaju (ukoliko prodajete direktno “decision makerima”) ova knjiga vrlo, vrlo dobro obuhvaća i prodajni mindset i prodajne tehnike.
Kompleksnost: 4,6/5
SPIN prodaja je knjiga utemeljena na istraživanju (SPIN se temelji na 12-ogodišnjem istraživanju čak 35 000 prodajnih razgovora u 27 zemalja i analizi 116 čimbenika koji bi mogli utjecati na prodaju) te već iz tog razloga korača puno dalje od prethodno navedenih resursa. Dok vam prethodno navedene knjige mogu pomoći u osobnoj prodaji, prodaji gdje direktno prodajete "decision" makerima, SPIN vam prezentira strategije prodaje kod kompleksnijih i skupljih rješenja. Ono što može funkcionirati u osobnoj prodaji, pri prodaji skupljih rješenja može vam sabotirati prodajni proces. Tehnički, ova je knjiga odlična nadogradnja na Vuka s Wall streeta iz razloga što "Vukove" strategije ipak treba nadopuniti određenim komunikacijskim finesama.
Kompleksnost: 4,7/5
Ako ste poput većine, mogli biste pomisliti da je tajna uspješne prodaje u izgradnji odnosa (relationship building) – i bili biste u krivu. Najuspješniji prodavači 21. stoljeća ne grade samo odnose s kupcima, već ih izazivaju (challengiraju). Ono što su autori Matthew Dixon i Brent Adamson otkrili istraživanjem izazvalo je šok u odnosu na prodajne mudrosti kojima smo vjerovali desetljećima.
Provedena studija utvrdila je da je klasično stvaranje odnosa najmanje učinkoviti prodajni pristup. Autori su uz Challengera i Relationship buildera odedili još tri profila profesionalnih prodavača – i dok svih 5 profila može postizati dobre rezultate, Challenger je jedini profil koji ima kontinuitet u visokim prodajnim performansama.
Bitna prednost Challenger profila je što je isti podložan modeliranju (za razliku od ostalih profila) i treningom ste u mogućnosti u Challengera “pretvoriti” čak i prosječnog prodajnog predstavnika u vašoj organizaciji.
Povezani sadržaj:
TOP LISTA KNJIGA KOJE PREPORUČUJEM ZA BILDANJE KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA
Ovu listu ću naknadno dopunjavati s novim vrijednim resursima za vaše učenje, a u međuvremenu uživajte u procesu i proslijedite ovu listu vašim prijateljima kojima želite uspješniji prodajni rezultat.
#Ukoliko ste vi i vaša organizacija siti komunikacijskih, prezentacijskih i prodajnih treninga u kojima se iznova, iznova i opet iznova ponavlja više manje isti sadržaj bez značajnih rezultata (znam kako vam je), možda je vrijeme da nešto promijenite. Moj kontakt je info@nlp.hr
Saša Tenodi
Nakon užurbanog dana na poslu sjela sam u auto i uputila se prema Sigetu. Bio je utorak 29.5.2018. dan kada krećemo na prvi ljetni kamp na Pagu. Ivan Voras, Nikola Škarica i moja malenkost (Kristina Bulešić) krenuli smo Vorasovim autom prema Pagu. Na drugom kraju Zagreba otprilike u isto vrijeme odvijala se slična situacija. Drugi dio ekipe kampera Irena Poljanšek, Diana Franulić, Filip Bistrović i Saša Tenodi krenuli su Ireninim autom naći se s nama na Pagu u Mandrama, već tradicionalnom okupljalištu hooligana na Pagu, uz koje nas vežu brojne uspomene i draga prijateljstva.
Prva, već tradicionalna „stanica“, na Pagu je svima nama dobro znan supermarket Lorenco. Nakon što smo kupili osnovne „životne potrepštine“..pivo, vino, mineralnu ..te još poneku sitnicu za jelo, čisto neka se nađe, uputili smo se prema Mandrama. Tamo su nas dočekali Irena, Saša, Diana i Filip koji su se gotovo teleprotirali iz Zagreba u Mandre. Naime, Ireni je trebalo 2,5 sata, sa stajanjem, od Zagreba do Paga.. mislim da vam je sve jasno. :). I počelo je .. ohladili smo „životne potrepštine“ te uz smijeh uživali do dugo u noć.
Sljedećeg jutra, probudili smo se spontano (prema Dianinim riječima) bez navijanja budilica i uputili se prema kampu Šimuni. Camping village Šimuni udaljen je 7 km od Mandri , smješten na južnoj strani otoka Paga, okružen šumom i cvjetovima oleandara, poznat je po svojim šljunčanim i pješčanim plažama koje se protežu cijelom njegovom dužinom. Moglo bi se reći da je to jedini dio Paga koji ne podsjeća na mjesečevu površinu. U kampu su nas dočekali djelatnici Kecerin Sporta koji nudi mogućnost isprobavanja raznih sportova poput jedrenja na dasci, tenisa, penjanja na umjetnoj stijeni, veslanja na dasci (SUP), nogometa, odbojke, rukometa na pijesku...
Saša je za kamp dogovorio instrukcije jedrenja na dasci i neograničeno korištenje opreme (+ kajaci i SUPovi), školu jedrenja s instruktorom, a nakon škole mogli smo koristiti jedrilice samostalno, zatim ulazak u aquapark (dvije ulaznice po NLPjevcu), penjanje – uspon na umjetnu stijenu + korištenje opreme + probna vožnja katamaranom s instruktorom te wakeboarding na plaži Zrće.
Nismo gubili vrijeme. Nakon kratke teorije djelatnici Kecerin Sporta pokazali su nam na suhom osnove jedrenja na dasci što uključuje dizanja jedra i mijenjanja smjera. Jedrenje na dasci zahtjeva kontinuirano održavanje ravnoteže na dasci, a da pri tome u rukama imate jedro koje trebate pokretati prema naprijed ako želite skrenuti lijevo ili prema nazad ako želite skrenuti desno. Osim navedenog, prilikom pomicanja jedra naprijed ili nazad jedro treba zatvarati ili otvarati ovisno o tome koliko jako vjetar puše i da li je dovoljno jak da „napuni“ jedra, odnosno da vas pokrene. I krenuli smo. Otisnuli smo se na pučinu. Vjetar je bio kao „naručen“, lagano je puhao bez velikih promjena smjera. More je bilo toplo i mirno, sunce nas je milovalo po koži, a lagani povjetarac „gurao“ nas je po površini mora. Uuuu.. pa mi jedrimo! Neki od nas već su se okušali u jedrenju na dasci ali nakon godinu dana od zadnjeg pokušaja trebalo je neko kraće vrijeme da se „prisjetimo“…sva sreća tijelo pamti, a o glavi bi se dalo pričati. 🙂
Oko 15 h poveo se razgovor o ručku. Saša je spomenuo konobu Giardin, u mjestu Kolan, koju je TripAdvisor na svojim stranicama naveo kao mjesto koje treba posjetiti na Pagu. Drveni stolovi, zidovi ukrašeni klesanim kamenom, drvo masline koje raste unutar konobe Giardin savršeno se uklapaju u pejzaž malog mjesta. Nakon ručka i koje čašice vina ili piva krenuli smo prema Zrću.
Wakeboarding!! Juhuuuu! Veselila sam se kao malo dijete.
Wakeboarding je sport na vodi koji uključuje vožnju daske (wakeboard) po površini vode, a nastao je kao kombinacija tehnika skijanja na vodi, bordanja na snijegu i surfanja. Wakeboard je obično privezan za motorni čamac, a moguće ga je voziti i u zatvorenom krugu držeći se za kabl koji pokreće struja (closed-course cable system) što je slučaj kod Wake parka na Zrću.
Ubrzo su svi dijelili moje oduševljenje Wakeboardingom. Nakon početnog „straha“ hooligani su se brzo snašli te kalibrirajući ljude oko sebe počeli wakeati. Joooj ovo je super..baš je super! Veselilo me Dianino oduševljenje. Uz Wake uživali smo u šetnji po plaži Zrće ispijanju nama omiljene pive te sunčaju na tada polu praznim plažama, a na večer nam se pridružio i Hrvoje Martić koji eto nije mogao ranije doći na kamp.
Večeri smo provodili „nazdravljajući“, vježbajući kalibriranje i korištenje poznavanja mape suigrača uz igre Tajni Hitler i Cards against humanity te smo uz smijeh dočekivali rane jutarnje sate. Nakon par dana kampa, svatko od nas je pronašao sebi najdražu morsku zanimaciju, istraživali smo obalu veslajući na kajacima, iskusili vratolomne dječje igre u Aquaparku, jedrili i veslali na dasci, wakeali te upravljali jedrilicama.
No, kakav bi to bio kamp bez „spontanih“ hoologanština?! Sigurno se pitate što se točno dogodilo? Vraćamo se mi jedan dan predvečer u apartman. Onako opušteni, nosimo vrećice iz dućana, dolazimo pred vrata apartman, gurnem ja ključ u bravu iiii..ne mogu otvoriti! U prvi tren si mislim: „Ma daj. Malo je zapelo. Ništa, pokušaj opet.“ Vadim ja ključ, guram ga opet u ključanicu, pokušavam otključati i ne ide. Kako ne ide!? Normalno sam zaključala! Ništa, rekoh sama sebi, neka proba netko drugi. Dečki ne mogu otključati. Daj probajte, ne znam što je! I tako probaj jedan, drugi, treći.. Nitko ne može otključati! Počeli smo smišljati taktike. Hmm… da uđemo kroz prozor? Naravno, jedini dostupan prozor kroz koji bi mogli ući je hermetički zatvoren. Naime, ne dao Bog da nešto uđe u sobu dok nas nema, recimo ZRAK. I tako je ulazak kroz prozor otpao. Ništa, idemo do vlasnika apartmana, koji je smješten u prizemlju ispod nas. Nema vlasnika! Zovimo Sašu, Saša ima njegov broj. Saša se naravno NE javlja! Što sada? Prozor u kupaoni! Moram napomenuti da je naš apartman na 1. katu kuće i da je ispod prozora od kupaone ravni zid visok 3-4 metra. Došli smo ispod prozora i hmmm, postavilo se pitanje kako se popeti? Ljestve nemamo, a zidić oko kuće je prenizak. Kraičkom oka spazim ja stariji bračni par, koji uživa u večeri ispred svoje polu dovršene vikendice, par metra od nas. Odmah sam krenula u akciju: „Dobar dan! Oprostite, znate li vi vlasnika apartmana?“ Znamo, znamo, odgovara mi simpatična gospođa. Nastavila sam milozvučnim glasom:
„Znate, mi ne možemo otključati apartman, a nemamo broj od vlasnika. Možete li ga vi nazvati?“ Odgovara ona meni; „Jooj gospodična nemam njegov broj ali možda ga ima susjeda tu u kući do“. I brže bolje digne se žena od stola, prekine večeru i krene prema susjedi. Jooj samo da je susjeda doma, mislim si ja. Nakon nekakvih 15 minuta dolazi na biciklu čovjek srednjih godina, ulazi u dvorište kuće i kreće prema nama. Dobar dan ja sam sin od vlasnika apartmana, reče isti. Odlično! Hvala vam što ste došli! Mi se ispričavamo što smo vas zavali ali ne možemo otvoriti vrata apartmana. Bili smo više nego ljubazni i uljudni .. kao i obično ;). Nakon što smo mu prepričali cijelu priču i naše dosjetke kako ući u apartman, čovjek je uzeo ljestve i krenuo prema prozoru od kupaone. Hmmm, kako će sredovječni čovjek uspjeti proći kroz minijaturni prozor od kupaone, mislim si ja.
Kad ono..ni pet ni šest..hop,hop..unutra je! Uuuu.. jebeno! Otrčali smo do ulaznih vrata. Kik, klik i otvorio je vrata. Mi: Kako?! Što je bilo!? Čovjek: Ostao vam je ključ s druge strane vrata! Mi: Ključ! Kakav ključ?! Mi imamo još jedan ključ?! Moram napomenuti da je u tom trenutku čovjek bio malo „uzrujan“, a to smo svi u trenutku izkalibrirali jer je uslijedila svestrana primjena NLP-ja. Prvo smo ga morali odobrovoljiti i uvjeriti da ovdje nije riječ o gruboj nepažnji; Jooj pa kako?! Mi smo normalo zaključali! Tu se očito poklopilo da su ključevi bili u milimetar u istom položaju, a to je gotovo nemoguće. Ajmo probati da vidim kako se to dogodilo! I tako probavamo mi, namještamo oba ključa, navlačimo prema zaključku da je to jedan od milijun slučajeva na koji mi nismo mogli utjecati niti znati za njega jer smo normalno zaključali vrata. Tu je čovjek već lagano ušao u rapport s nama. Zatim smo okrenuli na šalu ismijavajući naše pokušaje i zatvorene prozore te ističući njega kao spasitelja u teškoj situaciji.
Čovjek se na kraju počeo osmjehivati te smo se rastali uz srdačni razgovor. Kako bi Irena rekla: „Kaakaav NLP!“ I uistinu snašli smo se, našli smo način da otvorimo vrata i zadržimo dobar odnos sa čovjekom. 🙂
Da ne bi pomislili da hooligani znaju uživati samo u čarima vodenih sportova i „spontanih“ hooliganština, već tradicionalno na svakom kampu priprema se kamperski roštilj. Sigurno se pitate po čemu je poseban taj kamperski roštilj? Kamperi kao i u svemu drugome, tako i kada je riječ o roštilju, vole doživjeti nova iskustva. Složiti ćete se samnom da su kvaliteta mesa i umijeće roštilj majstora ključni faktori kod svakog roštilja. Što se tiče roštilj majstora tu je na scenu stupio Hrvoje Martić, čovjek sa dugogodišnjim iskustvom u pripremi i pečenju roštilja te je time prvi preduvjet za dobar roštilj bio zadovoljen.
Saša je ove godine najavio da će meso za kamperski roštilj sponzorirati Petason d.o.o. Petason? Tko je Petason? Petason d.o.o. je obiteljska tvrtka koju je osnovao Zdravko Plazonić, otac naše drage NLP-jevke Petre Plazonić, 1991. u okolici Splita. Počeci poslovanja su se odnosili na razvijanje osnovne djelatnosti koja je tada bila prvenstveno uzgoj i prodaja živih svinja. S vremenom je tvrtka proširila raspon svojih djelatnosti na proizvodnju, preradu, pakiranje i distribuciju svježeg i smrznutog svinjskog, telećeg i junećeg mesa.
Kvalitetan i organiziran pristup poslovanju omogućili su kontinuiran i siguran uspon na tržištu te je uslijedila akvizicija Mesopromet d.o.o.-a 2004. godine, jedne od najvećih mesnih industrija na području bivše Jugoslavije. Djelatnost se s područja grada Splita i uže okolice proširila na cijelu Dalmaciju, a potom i na ostale regije u Hrvatskoj. Petasonovi proizvodi mogu se kupiti u dućanima Tommy, Studenac i Ribola, kao i u manjim trgovinama i mesnicama na širem splitskom području, a surađuju i s nekoliko većih splitskih hotela i poznatih restorana.
Aha, zato mi na kontinentu nismo čuli za Petason d.o.o. No, Petason je bio „široke“ ruke. Počastio je kampere sa cca 10 kg mesa između ostalog ćevapima, vratinom, kobasicama… Nakon što je roštilj majstor pripremio žar krenulo je te se nakon par trenutaka čulo..kšššš,kššš..meso se lagano peklo, prožimajući cijelo dvorište ugodnim mirisom. Nismo mogli dočekati. Svako malo spuštali smo se do roštilja i propitivali: „Koliko još?“ „Je li gotovo?“ Napokon je Martić donio dugo očekivani lonac s mesom. Navalili smo kao da nam je zadnje. Ćevapi su se topili u ustima, vratina je bila mekana…mmm.. Nismo niti riječi prozborili.. Bila je to točka na „i“ svim kamperskim iskustvima koje smo proživjeli ove godine na Pagu. Još jednom bi se htjeli zahvaliti obitelji Plazonić, a posebno Petri, što su nam omogućili neizmjerno uživanje u blagodatima kamperskog roštilja. Došao je i dan povratka te smo u nedjelju nakon petodnevne uživancije krenuli prema Zagrebu.
Tu se opraštam od tebe dragi čitatelju i pozivam te da nam se pridružiš, kako bi iskusio sve blagodati hooliganskog života, u novim pustolovima koje će uslijediti.
Do novih avantura, pozdravlja te ekipa dobro počašćenih kampera!
Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner
Piše: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Kada razmišljamo o nečemu, gradimo svoj stav prema nečemu, uvijek to radimo na više razina od jedne. Također, naše viđenje samog sebe se odvija na više razina, i naše akcije i odgovori na podražaje su posljedica procesa na više razina. U NLP-u te razine se nazivaju "neuro-logical levels" jer imaju oblik logičke strukture a utječu na mentalne procese. Nacrtani u obliku piramide gdje širina "stepenica" predstavlja količinu opcija ili inputa u životu, izgledaju ovako:
Ovaj model mentalnih procesa ilustrira nekoliko koncepata. S jedne strane okolina utječe na ponašanje, konkretno svakodnevno ponašanje utječe na to koje sposobnosti učimo i razvijamo, sposobnosti grade uvjerenja o tome što možemo ili ne možemo, uvjerenja stvaraju sustav vrijednosti a sve to na kraju čini identitet osobe.
S druge strane, identitet se odražava u životnim vrijednostima (prioritetima) koja osoba ima, iz vrijednosti nastaju specifična uvjerenja, koja utječu na to koje sposobnosti osoba razvija, a sposobnosti se odražavaju u ponašanju prema okolini.
U "okolinu" spada sve što nas okružuje, i uključuje životni prostor, hranu i piće, te društvo, i za drastičnu promjenu identiteta treba početi odozdo: na primjer ljudi koji kao dio svog identiteta imaju koncept "ja sam ovisnik o supstanci X" prvo trebaju doći u okolinu gdje je nema (uključujući gdje nema prijatelja koji koriste supstancu), onda trebaju živjeti, naučiti (ponovno) ponašati se bez nje u "normalnom" društvu, da bi razvili sposobnost odupiranja korištenju supstance u svakoj prigodi, što dovodi do uvjerenja da im supstanca ne treba, što dovodi do toga da im predstavlja višu vrijednost u životu da oni i drugi ljudi u okolini žive bez nje, što dovodi do toga da dio identiteta bude novi koncept "ja sam čist od X".
Svaka od stepenica odozdo prema gore također predstavlja povećanje u tome koliko je nekome "stalo" do određenih ideja ili koncepata, povećanje emocionalnog naboja koji imamo prema idejama i konceptima s te stepenice. Rijetko se tko iskreno i dugotrajno ljuti ako pada kiša. Malo se više ljutimo ako se slučajno porežemo na list papira a cijeli život radimo s papirima, no to uopće nije ništa strašno jer je to trenutno, privremeno ponašanje.
Počinjemo se brinuti ako odjednom primijetimo da nemamo sposobnost udariti loptu onako dobro kao što smo je udarili prije 15 godina, a ako nam netko kaže da je nešto u što smo čvrsto uvjereni potpuno krivo, makar dali i potpune činjenice koji to podupiru, teško ćemo mijenjati svoja uvjerenja, makar morali te činjenice usput ignorirati.
Ako netko ide protiv naših životnih vrijednosti, primjer za koje može biti "doseljenici iz Sirije su ljudi i zaslužuju da ih jednako tretiram", većini će ići para iz ušiju, a ako netko ide protivno našem identitetu, na primjer "ja sam sportaš" (ili "ja sam pošten"), ljudi se znaju i potući.
Ako netko pogriješi na poslu, komentar koji može primiti može ići po svim ovim stepenicama, uzbrdo ili nizbrdo:
Ako dobijemo komentar koji kaže da u nečemu nismo uspjeli jer je bio "loš dan", obično imamo daleko blaži emocionalni odgovor nego ako dobijemo komentar da je to bilo jer "nismo sposobni to uopće napraviti", a pogotovo ako dobijemo komentar koji napada identitet.
Recimo da je netko fotograf. Opcije za komentiranje fotografije s vjenčanja na kojoj nas je uslikao bi mogle biti:
Identitet se sastoji od specifičnih ideja ali koje istovremeno imaju najširi utjecaj. Identitet "ja sam fotograf" ili još bolje "ja sam odličan fotograf" je nešto što će doprinijeti tome da je osobi vrijedno raditi lijepe, kvalitetne fotografije, da će učiti i razvijati sposobnost kako se takve fotografije rade, da će se na terenu truditi primijeniti to znanje u konkretnim slučajevima i da će uživati na terenu.
Recimo da smo voditelj prodajnog tima i klijent nije zadovoljan kako je neki posao napravljen, i odmah kritizira sposobnosti: "Ne znam više jeste li uopće sposobni prodati moj proizvod." Strategije za de-eskalaciju bi bile ići prema bazi piramide, promijeniti stav klijenta u neki od sljedećih primjera:
Eskalacija pak ide prema vrhu piramide, i tu se često dogodi da koristimo emocionalno "jače" kritike nego što situacija zahtjeva, pa je vrijedno malo se "ohladiti" prije davanja kritike.
Ako mislimo da se netko izmotava da mu klima nije radila i nije mogao završiti web dizajn, možemo to eskalirati po piramidi ... pogotovo ako se želimo svađati:
Ako želimo pohvaliti nekoga jer je napravio odličan izvještaj, na izboru nam je cijela piramida:
S tim da je važno odmjeriti pohvalu (ili kritiku) u odnosu na ishod koji želimo postići. Želimo li da osoba nastavi specijalizirati se za formatiranje izvještaja, pohvala #2 iz gornjeg popisa je optimalna.
Želimo li da osoba razmisli što bi još mogla super napraviti, pohvala #4 je preciznija. U kontekstu posla i edukacije, korisnije je reći nekome konkretno: "dobro si to napravio jer si se trudio i uložio vrijeme da naučiš kako se to radi" (sposobnost ili ponašanje) nego apstraktnije "dobro si to napravio jer si faca."
S obzirom na ciljeve, isto je i u osobnim razgovorima ili konfliktima - potrebno je jako pažljivo ocijeniti što zapravo želimo komunicirati, jer postoje velike razlike u ovim rečenicama:
"Brkanje" razina može izgledati manipulatorski ili čak neiskreno. Ako se previše eskalira prema gore, to može izgledati kao dramatiziranje, privlačenje pažnje - a sve zato što osoba koja eskalira najčešće želi provocirati emociju kod nekoga. Ako se previše de-eskalira prema dolje, može izgledati kao izvlačenje, prebacivanje krivnje, a najčešće zato što osoba koja de-eskalira želi izbjeći sukob, često jer takva osoba nema drugih strategija za rješavanje kritike na razini na kojoj je dana.
Na "brkanje" razina su osobito osjetljiva djeca. U dobi kad otkrivaju svoj identitet i nisu čvrsto vezani za uvjerenja, vrlo je lako nenamjerno u njih usaditi negativne stavove eskalacijom. Sasvim je različito reći "žao mi je što si razbio taj tanjur, sviđao mi se" ili "baš si nespretan u kuhinji" ili "nikad od tebe kuhara, odi na bauštelu kao stari."
Većina odraslih osoba ima (nažalost, od životnog iskustva) donekle filtere za takve slučajeve, i možemo sami sa sobom de-eskalirati kritike i uvrede koje možda primimo. No čak i tada, općenito u komunikaciji s odraslim osobama, probleme i konflikte u komunikaciji dobro je rješavati na razini na kojoj su nastali, prije posezanja za komuniciranje eskalacijom ili de-eskalacijom.
Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih.
Piše: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Jedna od zagonetnih dijelova ljudskog iskustva je percepcija vremena. Subjektivno je očito da vrijeme prolazi, pa stoga i da vrijeme postoji, ali što dalje? Svatko je imao iskustva da ponekad vrijeme prolazi brže, ponekad sporije, ili da je izgubio pojam o vremenu. Richard Bandler, suosnivač NLP-a je uočio tri načina percepcija vremena, koja su korisna da bi razgovarali o tome kako percepcija vremena utječe na ponašanje, učenje, obavljanje raznih poslova i na kraju, da bi osvještavanjem načina percepcije vremena u pojedinim trenucima mogli upravljati doživljajem i po potrebi biti produktivniji ili opušteniji.
Po Bandleru, tri načina percepcije vremena su “in time”, “through time” i “between time,” a radi se o ovome:
“In time” - ljudi žive “u trenutku”, percepiraju stvari koje su sada u njihovoj okolini, reagiraju, nije im na pameti neka daljnja budućnost, niti imaju svjesnu vezu s prošlosti. To je stanje fokusiranosti na “ovdje i sada” i karakterizira ga puno nominalizacija. Primjeri rečenica internog monologa bi bili “ja sam sretan,” “ja uživam na suncu,” “ja čitam.”
“Through time” - ljudi razmišljaju o tome što trenutno rade više nego o kojem su stanju trenutno. Imaju na umu sljedeći korak, i to je često stanje kad se radi neka intenzivna aktivnost, kad radimo nešto baš sada u trenutku i automatski razmišljamo o tome što mora biti sljedeći korak. Karakteristične su denominalizacije i komadanje prema dolje, na primjer “što sljedeće trebam napraviti kad wakeam,” “gdje sljedeće trebam proći usisavačem”, “kako ide sljedeća strofa himne”.
“Between time” - ljudi, iako im se sada događa svašta i mogu raditi neku aktivnost, zapravo razmišljaju o tome što će biti sutra, za tjedan dana, mjesec dana ili bilo kada u srednjoj i daljnjoj budućnosti. Kao kad idete na godišnji za tjedan dana i cijelo vrijeme razmišljate o odmoru umjesto o onom što radite sada i onom što se sada događa.
Nažalost ljudi koji su često u “between time” stanju kad odu na godišnji, razmišljaju često o tome što će raditi kad se vrate, zbog čega ponekad manje uživaju, te ovakva percepcija vremena često doprinosi anskioznosti, na primjer: “hoću li imati novaca kad dođu računi za režije?”, “kad se vratim s odmora za dva tjedna, čeka me brdo posla”, “jesam li ugasio grijalicu prije nego što sam izašao ili će me dočekati požar kad se vratim?”.
Rijetko tko je stalno u baš jednom od tih stanja, nego se izmjenjuju ovisno o kontekstu, ali često se usidrimo razmišljati na određeni način i to stvara naviku, što najčešće nije optimalno. Svaki od tih načina ima dobre i loše strane:
Korisno i zanimljivo je nekoliko puta dnevno osvijestiti odnosno obratiti pažnju na koji način trenutno percipiramo vrijeme, u smislu gore opisane podjele, i da li bi možda korisnije bilo percipirati ga na drugi način.
Javite kako vam ide kad to napravite!
Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih.
NLP Hooligani su uvijek spremni za nova iskustva i aktivnosti. Ova Hooliganština omogućila je prijavljenima da proljetnu večer provedu u opuštenoj atmosferi pivnice Medvedgrad u Ilici gdje se po prvi puta organizirala Komunikacijska ordinacija.
Organizator Komunikacijske ordinacije je Govornička Akademija Demosten koji čini mladi, visokoobrazovani tim entuzijasta i stručnjaka – od komunikologa, psihologa, novinara pa sve do socijalnih radnika i glumaca. Ideja Komunikacijske ordinacije je osigurati priliku bivšim i sadašnjim polaznicima Akademije ali i ostalima koji žele održati javni nastup pred pravom publikom i dobiti pomoć kroz povratnu informaciju komunikacijskih stručnjaka.
Hrabri i odvažni NLP Hooligani su probili led na ovoj prvoj Komunikacijskoj ordinaciji i spremno održali govore. Bilo je tu od zdravica, predstavljanja omiljenih knjiga, pjesama, filmova, marketinških predstavljanja proizvoda pa sve do aktualnih političkih tema. Publika ovaj puta nismo bili samo mi jedni drugima, već uz predstavnike Govorničke Akademije Demosten od kojih smo mogli zatražiti povratnu informaciju na održani govor, ovdje su bili i ostali gosti pivnice Medvedgrad koji su mogli zorno pratiti govore i kako se svi zabavljamo.
Valja naglasiti da je svaki govornik trebao savladati nekoliko izazova:
Organizatori Komunikacije ordinacije pobrinuli su se i za nagrade te su najuspješniji govornici, njih troje, osvojili besplatan modul Govorničke akademije Demosten po izboru. Čestitke Selma Čmelik, Ivica Klepić i Ivan Voras!
Kako je red i običaj predstaviti svakog govornika ovaj puta sam se kao organizatorica ove Hooliganštine potrudila i pripremila nekoliko riječi o svakom sudioniku kako bi moderatorica mogla najaviti svakoga od nas, a i svatko saznati kako ga drugi vide.
MARTINA LUCIĆ ČANAK
Otvorena, proaktivna i vesele naravi. Suvlasica PR agencije specijalizirane za turizam. Vrlo rado pomaže prijateljima i kolegama. Kažu da joj je organizacija jedna od jačih strana. Ponekad avanturističkog i nemirnog duha, no skoro majčinstvo joj dovodi u život nove vrijednosti i prioritete.
BRANKA ANDROŠEVIĆ
Doktorica medicine po struci, majka blizanaca, ljubiteljica trčanja, dobre hrane i dobrog humora.
FILIP BISTROVIĆ
Sportaš, ljubitelj dobre hrane i dobre kapljice, veseljak i društvenjak, hrabro korača prema svom poslovnom cilju – trgovina kukcima.
JOSIP TOKMAČIĆ
Friški polaznik NLP Practitionera koji živi i radi u svijetu IT-a.
IVICA KLEPIĆ
Tiha voda brege dere. Ivica češće mudro šuti, nego što priča. Jedan od omiljenijih Ivičinih izričaja su latino plesovi poput salse, kizombe i bachate.
IRENA POLJANŠEK
Farmaceut po struci, veseljak u duši. Iskusna pole dance plesačica, ljubiteljica putovanja, sushija.
TATJANA ŠPOLJARIĆ
Sudjelovanjem u maratonima spaja stvari koje voli – trčanje, putovanja i dobro društvo.
NATALIJA BILAN
Trenutno radi u Casinu, aktivno piše za portal o kripto valutama. Svakodnevno otkriva nove interese i životne mogućnosti.
DOMAGOJ MIRIĆ
Za njega ne vrijedi – hvali more, drž se kraja. Radi u charter kompaniji i često ga možete pronaći na moru. Uređuje vlastiti portal o kriptovalutama. Uz to ljubitelj je motora i brze vožnje te uživa u posjetama Comic Cona.
SELMA ČMELIK
Poduzetna majka 3 djece koja uspješno vodi vlastitu tvrtku za marekting charter kompanija. Uvijek željna znanja, novih iskustava. Selmu odlikuj upornost i proaktivnost.
SERHII VORONA
Dolazi iz Ukrajne. Nekoliko godina živi i radi u Zagrebu. Po struci vojni farmaceut. Nježan u duši, spretan u gimnastici, ljubitelj triatlona, airsofta, ultimate fighta.
SAŠA TENODI
Buntovni poduzetnik. Osnivač NLP Communitya. Zbog Saše je većina od nas danas ovdje. S Ivanom Vorasom uspješno razvija podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
IVAN VORAS
Za sebe voli reći da je sklon eksperimentiranju i filozoriranju. Zaljubljenik je u elekroniku. Ima široka znanja o block chain tehnologiji. Svoja razmišljanja dijeli putem bloga i uspješno razvija podcast Surove strasti sa Sašom Tenodijem.
SONJA NINIĆ ŠEVO
Dolazi iz Šibenika i drago nam je da ju je baš danas put doveo u Zagreb. Sonja je voditeljica Udruge Kamenčići, Udruga osoba s intelektualnim poteškoćama Šibensko kninske županije. Kaže da se bez razumijevanja obitelji ne bi mogla baviti ovim poslom, no njena se upornost isplati i djeca s kojom radi potiču ju da se bori i dalje.
SONJA PAPEŠ
Okrenuta prema pronalasku riješenja za situacije u kojima se nalazi ili ona ili netko iz njene okoline. Zabavna, vrckasta i pozitivna djevojka koja u slobodno vrijeme volontira u skloništu za životinje.
MARIN ŠURINA
Super Lik i radi u Ericssonu te je friški u otkrivanju NLP metoda.
Bilo je onih koji su razmatrali opciju ne sudjelovanja kada su saznali što je zadatak. No, ponovo se pokazalo da su energija i koncept communitya jači, da smo ovdje da idemo stalno naprijed i da budemo podrška jedni drugima
NLP Hooligani su dobrodošli gosti na svakoj sljedećoj Komunikacijskoj ordinaciji koja će se održavati poslijednjeg četvrtka u mjesecu. Za detalje o mjestu i prijavama pratite i dalje Facebook stranice NLP Hrvatska i Akademije Demosten.
Autor: Martina Lucič Čanak, NLP Master Practitioner
Working on tourism and travel brand image as a long-lived project and challenge. Creating innovative promotion, marketing and communication sets that guide travel brands through all the features of their business story. Connecting travel brands with B2B network in South East Europe.
Web: http://magic4.club
Linkedin: https://www.linkedin.com/in/martinalucic/
Facebook: https://web.facebook.com/magic4.club/
Trudimo se da se hooliganštine održavaju vikendom iz jednostavno praktičnih razloga: da što većem broju ljudi koji sudjeluju na NLP treninzima omogućimo prisustvovanje - jer ima polaznika koji putuju iz raznih krajeva i u Zagrebu su samo zbog nas. Ponekad se pak dogodi prilika za novo ili jedinstveno iskustvo koje se jednostavno ne događa vikendima. U ranoproljetni četvrtak, dok se još dah vidio u zraku smo se navečer u mraku okupili nedaleko Savskog nasipa i uputili u nepoznato.
A mjesto novog iskustva, naš cilj je bila Močvara, kultno mjesto alternativnog života u Zagrebu gdje se taj četvrtak održala Druga noć mračnog cirkusa u organizaciji skupine akrobata Tricycle Trauma.
Cirkus sam po sebi je tradicionalno umjetnost koja se događa na rubovima društva. Filmovi od Freaks iz 1932. do Greatest Showman iz 2017. pokazuju kako su percipirani i što su radili ljudi koji su se, najčešće zbog svojih fizičkih karakteristika, našli tako na rubu. No nikada se nije radilo samo o fizičkom. Engleska riječ "geek" koja se u moderno vrijeme koristila za osobe koje su pretjerano specijalizirane u nekom području, pogotovo ako su istovremeno skromnih komunikacijskih vještina ili su uvjerene da imaju anksioznost oko društvenih interakcija, je izvorno korištena baš u cirkusu, i ima isti korijen kao riječ "freak". U tom kontekstu, geekovi su bili izvođači koji su radili stvari koje nitko ne bi, najčešće samo za to da bi šokirali publiku.
Većina ljudi, kad bi dobili priliku, ne bi zabadali igle i kuke po sebi i visjeli suspendirani na njima u zraku. Većina ljudi, kad bi dobili priliku ne bi hodali po razbijenom staklu. Većina ljudi ne bi došla izbliza gledati druge ljude koji to rade - ali NLP hooligani bi.
Noć mračnog cirkusa je počela vrlo atmosferično, s izvođačima koji su doslovno visili u kukuljicama sa stropa i plazili po elementima u zidovima, među posjetiteljima koji su čekali ulaz, i od tada se samo pojačavao osjećaj neobičnosti, pomaknutosti i barem malo, očekivanja da će nešto iskočiti iz noći. Vrhunski vizualni događaj upotpunila je jezovita glazba grupe Warecat (mačkodlak) koja je glasnim, ponekad disonantnim i vrištećim tonovima doprinosila mračnoj atmosferi ovog cirkusa.
Nekad se stvari događaju nama, ali većinom se stvari događaju zbog nas, i vrlo je zanimljivo razmišljati što se mota po glavi izvođačima koji su odlučili impresionirati ne samo svojom vještinom u nekom području, nego to raditi na način i u atmosferi koja je stvorena da bude šokantna i upečatljivo stane u sjećanju svim sudionicima.
Vidjeli smo akrobate u zraku kako se savijaju i ovijaju oko obruča i ljuljački, akrobate na podu kako ležećki stupaju sinkronizirano i plešu po podu dok nose velike štule - na koje nikad ne stanu, umjetnike koji svojim izgledom potiču razmišljanje o nekim drugim, srednjovjekovnim i mračnijim vremenima, pomoćnike u poderanoj odjeći koji sa mišićavim rukama namještaju rekvizite, klošara koji vozi okolo svoju ženu u kovčegu, koja mu razbija prazne boce po kojima hoda, čovjeka koji cijelu večer visi na kukama i ne radi ništa, i drugog koji na igle koji si zabija po dijelu vjesi zvončiće prije nego što će partnericu precizno i intrigantno zavezati konopcima da visi u zraku kad se makne bolnički krevet na kojem je ležala.
Vizualno i auditivno jaka, Noć mračnog cirkusa će ostati u sjećanju kao prozor u drugačiji život.
Autor, organizator i fotograf: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!
[supsystic-gallery id=28]
Sve je započelo u subotu 4.12.2017. u 19:38 na Trgu Dražena Petrovića ispred Ciboninog tornja. Sigurno se pitate, spremaju li se hooligani u reviziju poslovanja Agrokora? DA!! TOČNO!! To bi sigurno bila nenadj.. hoolganština ali tu hooliganštinu je već napravila revizorska tvrtka PWC Hrvatska d.o.o. te objavila rezultate iste, tako da ih nismo htjeli „kopirati“. Umjesto toga, uputili smo se na adresu Florijana Andrašeca 14. u prostore šarmantnog Bowling Cluba.
Bowling je uvijek bio poznat kao američki način zabave i stil života. Zbog svoje jednostavnosti i prilagodljivosti za sve uzraste postao je popularan oblik zabave i sportske aktivnosti. Jedeš pizzu, piješ Colu, slušaš muziku, družiš se i pritom se baviš sportom…zvuči primamljivo. Zar ne? ?
Cilj igre je baciti, bowling kuglu po stazi, i oboriti 10 čunjeva koji stoje na drugom kraju staze. Čunjevi su postavljeni u obliku trokuta, a igra se sastoji iz 10 okvira (Frames). Primarni cilj igre je da se u svakom okviru jednim hicem sruše svi čunjevi što se popularno zove „strike“. Ako vam to ne uspije i prvim hicem ne srušite sve čunjeve, preostale čunjeve možete srušiti drugim hicem što se naziva „spare“. U svakom od prvih devet okvira, igrač može najviše dvaput baciti kuglu da bi oborio 10 čunjeva. U desetom okviru igrač može baciti kuglu najviše triput. Igrač koji obori najviše čunjeva i time dosegne najviši rezultat, pobjednik je igre.
Razlika između bowlinga i kuglanja je u tome što bowling broji 10 slobodnih čunjeva dok kuglanje ima 9 čunjeva koji vise na špagi. Bowling kugle su veće i imaju rupe za prste, te su različitih težina i prilagodljive svima dok se u klasičnom kuglanju koriste manje kugle i sve su uglavnom iste boje i težine. Bowling kugle se mogu bacati bez saginjanja, što smo mi i radili ne znajući za navedeno pravilo, dok kuglanje traži polaganje kugli na podlogu. Bowling je zanimljiv za početnike jer su čunjevi veliki i stisnuti, te je svaki hitac najčešće uspješan. Zanimljivo je i to da u bowlingu svaki igrač može imati svoje privatne kugle s različitim uzorcima i natpisima što je u klasičnom kuglanju zabranjeno.
Da bi se čovjek bavio ovim sportom potrebna je samo dobra volja te kugla i cipele što dobijete uz rezervaciju staze. Sve u svemu, na nama je bilo da krenemo rušiti čunjeve!!!
Podijelili smo se u 5 timova od po četiri igrača. U mojoj grupi su bili Tatjana Knogl, Martina Mršić, Hrvoje Šarić (TTC) i ja (Kristina Bulešić). Ne znam za vas, ali me je ovo bio treći put na bowlingu ako uopće mogu brojati prva dva puta koja su se dogodila prije više od 10 godina. Ako govorimo u teoriji, bowling se čini jednostavan. Sve što moraš je, uzeti kuglu baciti je i pogoditi što više čunjeva. Piece of cake! Ili?! Tatjana je bila prva na semaforu koji je bilježio rezultat. Uzela je kuglu, „otplesla“ u svom ritmu do linije prijestupa (doslovno, ne pretjerujem) i bacila ju. Kugla je odskakala do polovice staze..poing, poing, poing.. Nakon čega se počela kotrljati te je pogodila nekoliko čunjeva. Braaavooo!! Super!! Veselili smo se svi u timu i podržavali ju. Nakon njenog drugog bacanja na redu je bila Martina. Martina je „zadatak“ shvatila više nego ozbiljno. Na trenutak je zastala. Stav tijela je ukazivao na duboku koncentraciju i fokusiranost na čunjeve. Krenula je. Snažno zamahnuvši ispustila je kuglu na stazu. Kugla se pravocrtno zakotrljala i…BUM!
Neki od čunjeva poletjeli su kao gromom pogođeni. Juhuuu!! Skakali smo svi oko nje. Bravooo!! Uslijedio je TTC. Po stavu njegovog tijela reklo bi se da se već okušao u ovoj disciplini. Zamahnuo je ležerno, točno onako kako zamahuje bowler na već iskušanom terenu. Kugla se smireno zakotrljala i bez neke neizvjesnosti ravno se „odšetala“ te pokosila većinu čunjeva. Bravo TTC! Tapšali smo ga po ramenu. Došao je i moj trenutak. Uzela sam kuglu i krenulo je.. Dobrooo..lagano ubrzam hod i opaaa..ispustim kuglu. Kugla se u početku kretala u željenom smjeru. Ravno prema čunjevima. No, negdje na sredini staze se počela kotrljati u lijevo, kao da ju nešto Zanussi (zanosi). Ne! Ne! Ne lijevo! Glava mi se spontano naginjala desno. Znate ono kada se počnete naginjati u suprotnu stranu, kao da će položaj vašeg tijela utjecati na zbivanja u okolini. I Bum! Samo je jedna kugla pala. K vragu! Očekivala sam više. Ostatak ekipe me tješio. Dobro je! Dobro je! Samo malo više u desno. Kao što i sami znate jedno je teorija, a drugo praksa.
Nakon prvih par Frames-a (okvira) osjetio se lagani pad entuzijazma. Znala sam da je to pravi trenutak za uključenje petog igrača u igru. Peti igrač je dobro poznat svima. To je onaj s kojim se dobro zabavljamo te je gotovo uvijek u nekom obliku prisutan. Zadužen je za dobro raspoloženje na tulumima, pijankama, roštiljima… Zna biti rame za plakanje, „otvarač“ duše, on povezuje ljude, miri prijatelje, spaja ljubavnike… Dame i gospodo! Dopustite mi da ga predstavim! Naš peti igrač! ŽIIIRAFAAA! Svima znana kao točionik za pivo. Ušetala je mirno, u rukama nasmiješenog konobara i zauzela počasno mjesto na sredini stola. Obradovali smo se njenom dolasku i nesputano prionuli „druženju“. Kao i nebrojeno puta do tada, prisutnost petog igrača pridonijela je općem zadovoljstvu.
Tatjana je prilikom bacanja kugle još otkačenije „plesala“, Martina je i dalje bila koncentrirana ali uz sve prisutan glasan smijeh, TTC je nastavio u stilu pravog bowler-a, ja sam se opustila, zadržala fokus, a kugle su padale. ? Iako se u početku mogao osjetiti natjecateljski duh te smo, prema pravilima bowlinga trebali biti protivnici, tijekom igre uspjeh jednog od nas postao je uspjeh cijelog tima. Zajednički smo se veselili svakom rušenju kugli i savjetovali smo jedni druge kod promašaja. Znam da zvuči utopijski ali zaista je bilo tako, ne pretjerujem.
Nakon bowlinga nastavili smo druženje sa petim igračem u miru, odnosno obližnjem caffe baru. ?
Organizator: Saša Posavčević, NLP Master Practitioner
Autor: Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner
Foto: Ivan Voras, NLP Master Practitioner
[supsystic-gallery id=24]
Kako što znate naš NLP Hooligans klub je osnovan kako bi učili nove vještine, imali nova iskustva, napredovali kroz razmjenu mišljenja i međusobno umrežavanje.
Obično zaista učimo vještine, jer vještine čine onu ključnu razliku među nama. Čim više vještina i iskustava imaš tvoje odluke i pogledi na svijet se značajno i rapidno mijenjaju.
Smisao svakog Hooliganskog iskustva je da osim organizatora nitko ne zna gdje idemo. I to mu je posebna čar.
Mjesto okupljanja 21.10.2017. u 17:45 kod Bandićevog wc-a! (ako misliš da je ovo too much zato jer sam stavila Bandićev napiši Javnog) Ako slučajno ne znate gdje je to kada istočnom stranom Trga bana Jelačića krenete prema Europskom trgu ne možete pogriješiti!
U dogovoreno vrijeme smo krenuli u našu mirisnu avanturu. Nagađanja su bila razna, ali nitko nije pogodio...
Lokacija: Laurus slow spa, Radićeva 15 http://www.laurus-studio.com/index.php/hr/
Cilj Hooligaskog iskustva: naučiti kolege kako se opustiti na prirodan način, a kolegice kako se isto tako njegovati
Voditelj radionice: Anamarija Pažin Morović, aromaterapeut
Sam ulazak u Laurus slow spa je čarolija za naša mirisna čula. Predivan miris eteričnih ulja širi se cijelim prostorom. Ugodan i topao ambijent dodatno pomaže opuštanju.
Anamarija se predstavila i ukratko nas uvela u čaroban svijet aromaterapije. Objasnila nam je važnu činjenicu da nisu sva eterična ulja ista i da kada ih kupujemo radije investiramo malo više u kvalitetno ulje. U Laurus spa studiu koriste se najkvalitetnija Pranarom ulja.
Prema wikipediiji arometerapija je kontrolirano korištenje eteričnih ulja i esencija u svrhu očuvanja zdravlja duha, tijela i uma, te liječenja i prevencije bolesti.
Takvo divno područje, a tako štura definicija 🙂
Ukratko ću vas kroz našu iskustvenu radionicu uvesti u mali segment arometerapije.
Anamarija nam je objasnila da postoje eterična ulja koja nas potiču da budemo koncentriraniji, fokusiraniji i učinkovitiji na poslu i odlučila je da svatko od nas napravi svoju mješavinu koju će staviti staviti u bočicu s pumpicom i može ju nositti svuda sa dobom. Na izbor smo dobili ulje limuna, crvene naranče, eukaliptus i mentola. Jedno citrusno i eukaliptus ili mentol je dobitna kombinacija za energizirajući osvježivać prostora. Moj mix je bio na 20 ml vode 10 kapi slatke naranče i 5 kapi eukaliptusa.
I sada dok pišem ovaj tekst moj radni prostor miriše po toj divnoj kombinaciji. Kada zatvorite oči možete osjetiti, zar ne?
Jeste li znali da je običan čvrsti jogurt s kap lavandinog ulja odlična maska za lice? I za žene i za muškarce. Ako ne vjerujte pitajte NLP kolege! Sudeći po fotografijama svidjelo im se.
Dok je maska odrađivala na koži ono što je trebala Anamarija nam je pripremila divno mirisno ulje za njegu tijela.. U 5 ml hladno prešanog suncokretovog ulja stavljali smo 10 kapi slatke naranče i 1 kap lavande. Ovo je odlično hranjivo ulje za tijelo i za masažu. Isprobano!
I dok smo tako uživali u našim maskama za lice opuštajući i hraneći kožu Anamarija nam je pripremila pjenušavu kupku za stopala. Znate one divne šumeće kupke... E baš to!
Za kraj ove bajkovite i mirisne priče naš sponzor Reebok je za našeg najistaknutijeg Hooligana Ivana Vorasa pripremio divne nove tenisice u kojima mu želimo da prođe sve one kilometre koji su pred njim.
I tako smo puni novih znanja, potpuno opušteni (tako i priliči vikendu) završili u pivnici Pinta i ovdje završava članak jer ipak ćete morati postati Hooligani kako biste saznali do kakvih smo to novih ideja, strategija i prijateljstava došli!
I samo usput ako vas slučajno zanima čemu služi eterično ulje jasmina, pitajte google...
Ili Kleopatru 🙂
Hooliganski pozdrav,
Organizacija iskustva: Danijela Medaković, NLP Master Practitioner
Lista svih NLP tajnih iskustava
Osim u romanima Marije Jurić Zagorke, vještice žive i u srcu Zagreba, u što se 18 NLP hooligana svojim očima (a i ušima) uvjerilo zadnjeg dana rujna godine gospodnje 2017. Štoviše, postali smo i dio coprničke družine (tak Purgeri veliju za vještice).
Dok smo čekali dogovoreno vrijeme sastanka, pokraj nas je preko glavnog trga prilično nezamijećeno prošla prava pravcata vještica u crnoj odori i s prepoznatljivim šiljastim šeširom na glavi. Ipak, neki su je primijetili i naglas se zapitali ima li ovo kakve veze s našom hooliganštinom? Organizatorica je samo mudro prečula pitanje 🙂
Na dogovorenom mjestu čekala nas je coprnica Sandra s fenjerom, spremna da nas povede vještičjim putevima svojih sestara. Kako od te vražje rabote putem ne bi nastradale i uši slučajnih (pravovjernih katoličkih) prolaznika, za svaki slučaj smo dobili i oznake – raznolike vještičje šešire na glave, čime smo istovremeno postali i atrakcija i predmet podozrivih pogleda, ali kakvi bi to huligani bili kada bi ih brinulo što će netko o njima misliti?!
Osim šeširima, obilježeni smo i pravim žigovima (doduše, tintom loše, vjerojatno srednjovjekovne kvalitete) te je time obilazak mogao i službeno početi. Kako bismo se obranili od zlih sila, svatko od nas je iz velike vreće izvukao svoju osobnu amajliju – kamenčić s prigodnim natpisom na latinskom. Odlična prilika za prisjećanje prilično ishlapjelih gimnazijskih znanja, ili pak guglanje u potrazi za značenjem. Konačno potpuno opremljeni krenuli smo za Sandrom; put nas je najprije vodio uskom uličicom iza stare Vlaške, pa preko platoa ispred katedrale i dalje Kaptolom do parka na Opatovini. Usput smo saznali mnoge detalje o povijesti coprnjaštva u Zagrebu te shvatili da smo po ondašnjim kriterijima i mnogi od nas dobri kandidati za lomače :-)! Srećom, Marija Terezija nas je zauvijek oslobodila te strepnje.
U parku na Opatovini dočekao nas je vještičji oganj na kojem se krčkao čarobni napitak od standardnih sastojaka: nečije krvi, nečijeg perja, nečijih mljevenih kostiju, nekoliko suza itd., a saznali smo i da mu je namjena vrlo široka – od uklanjanja poslovnih suparnika do vraćanja zabludjelih muževa na kućni prag. Na žalost, Barbara nam nije dala malo napitka za van da isprobamo kako djeluje, ali smo zato dobili razne recepte da se i sami možemo upustiti u spravljanje čarobnih napitaka. Nakon Opatovine spustili smo se u Tkalču pa preko nje nastavili prema Gornjem gradu. Na putu smo susreli najčudnovatiji lik večeri - navodnu povjesničarku koja nam je objasnila da se moramo moliti Bogu da nas spasi od tih poganskih pizdarija u kojima sudjelujemo.
Eh, što reći... Kroz Kamenita vrata, u kojima su mnoge navodne vještice mučene i ubijene, dospjeli smo do crkve Sv. Marka otkuda nas je jedan vještičji duh doveo do Jezuitskog trga gdje je coprnica gatara iz velikog kola sudbine časkom pročitala budućnost svima koji su to poželjeli. Tako smo saznali da će neki uskoro saznati neke dobre vijesti, neki moraju pospremiti nered u stanu i vlastitoj glavi, neki se moraju bolje zauzeti za sebe, a neki pak riješiti problem odnosa s autoritetima. Sve istina do istine :-)!
Naša zadnja postaja bilo je vještičje groblje, smješteno na sigurnoj udaljenosti od nekadašnjih gradskih zidina, te smo se na tom mjestu nakon prigodnog fotkanja pozdravili sa Sandrom i ostalim coprnicama. Kako bismo što dulje pamtili ovo iskustvo, dobili smo i potvrde sudjelovanja, tj. bolje reći sudioništva. Do sljedećeg copranja!
Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima
Organizacija i članak: Nikolina Plenar, NLP Practitioner
Foto: Martina Lucić Čanak, Danijela Medaković, Ivan Voras