Woodstock. Hipiji koji istražuju opojne supstance i nove načine življenja. Psihodelična glazba. Iznenadni rast interesa za filozofije (i opet, načine življenja) Dalekog istoka. Summer of love. Pobuna protiv establishmenta. Eksperimentiranje. Jefferson Airplane i White Rabbit, The revolution shall not be televised. To je vrijeme i to je raspoloženje u kojem je mladi Richard Bandler, inače bistar momak zainteresiran za sve pomalo, upoznao neke od vodećih psihologa, socijologa, psihoterapeuta i filozofa svog vremena: Gregorya Batesona, Virginiju Satir, Miltona Ericksona, Roberta Antona Wilsona, a pod utjecajem knjiga i djela još i Fritza Perlsa, Alfreda Korzybskog i Noama Chomskya, pa nakon dva piva rekao sam sebi: "Kad bi bar bio netko tko bi kombinirao sva ova znanja i metode, taj bi stvarno bio kralj! Pa zašto ne bi ja?" Ovo je naravno spekulacija jer ne znamo što je on mislio, ali vjerojatno je negdje u blizini istine. Osobito ovaj dio s pivom.

BANDLER, UTJECAJI I ŽIVOTNE FILOZOFIJE

Tu kombinaciju utjecaja i životnih filozofija koje je Bandler modelirao od svojih uzora, je u trenutku inspiracije nazvao "Neuro-lingvističko programiranje" jer s obzirom da je tada na fakultetu učio programirati računala, izgledalo mu je neobično fascinantno kako riječi same po sebi utječu na ljude - kako to da ono što čujemo ili pročitamo može tako drastično utjecati na nas, a na kraju, to su sve zvučni valovi i svjetlo. Sve stvari koje zovemo "discipline" počinju tako: što se nekom nešto, što većini ljudi izgleda posve normalno, čini fascinantnim. Normalno je da su jedna jabuka i jedna jabuka dvije jabuke, i da će one pasti sa stabla, možda nekom na glavu ili ne, ali samo oni ljudi koji zastanu i kažu si: "Ček, ovo je zanimljivo. Zašto je to tako? Želim znati više o tome!" će pokrenuti discipline kao što su matematika i fizika.

FASCINACIJA KOMUNIKACIJOM I KOMUNIKACIJSKIM OBRASCIMA

U ovom slučaju, NLP-evci su fascinirani komunikacijom kao takvom. Iz rane fascinacije strukturama rečenica: koja je razlika u rečenicama: "Ja sam šetač." i "Ja šetam.", Bandler i kolega mu John Grinder su brzo razumjeli da su same riječi mali dio, nekad manji od 10% onog što u osobnoj komunikaciji prenosimo, a onaj ostali dio, ispod vidljivog dijela sante leda u moru, su neverbalna komunikacija. Ton glasa, glasnoća, stav tijela, pokreti, sve su to nesvjesni dijelovi komunikacije koje primamo (ili šaljemo) a da najčešće ni ne znamo. Ovo istraživanje je dovelo do toga da je sljedeći korak bio naći kako se interno u mozgu percipira komunikacija, što je dovelo do ideje "submodaliteta." Ako imate sjećanje gdje vam je bilo primjetno hladno (što je eksperiment kojeg vrijedi napraviti), i ako u tom sjećanju promijenite osobine onog što zamišljate: umjesto sivih ili plavih tonova boja, žute i crvene, umjesto nedostatka svjetla, sunce, umjesto mogućih zvukova vjetra ili kiše ili gaženja snijega, valovi mora ili pjev ptica, umjesto debele zaštitne odjeće, nešto lagano, to sjećanje će postati toplo. Ove osobine su primjer submodaliteta, a ishod je - toplina.

NLP KAO ŠKOLA PSIHOTERAPIJE

NLP je nastao kao škola psihoterapije (zato što se više bavi time kako nešto napraviti nego zašto to funkcionira, što bi više bio predmet psihologije), i jedno vrijeme se činilo da će biti uz bok drugim prihvaćenim školama kao što su gestalt, bihevioralna, psihoanaliza, no sa idejom da bude efikasnija i brža od svih njih. Ali onda se dogodilo nekoliko stvari koji su rezultirale time da, ova škola koju su jedno vrijeme vodeći psihoterapeuti podržavali i istraživali, bude gurnuta po strani i često svrstavana pod pseudoznanost. Nažalost, sami su si krivi, Bandler i ekipa koja se okupila oko njega, su bili (i ostali) neprijateljski raspoloženi prema akademskoj psihologiji i psihoterapiji, i iako im je iz tih područja dolazilo najviše publike, otvoreno su govorili protiv standardne prakse. Imali su svoje razloge, naravno.

Psihoterapija, a pogotovo mentalne ustanove to vrijeme, su bili dosta primitivni, ljudski um je bio daleko veća misterija nego danas, a tada popularne teorije, među kojima i arhaična (pa ipak i danas većini poznata) interpretacija Freudovih, su bile u najboljem slučaju spore.

DI JE (BILA) PRIŠA?

S druge strane, Bandlerova ekipa je previše žurila naprijed. Kad bi primjetili da nešto funkcionira: na primjer varijanta ovog gore eksperimenta se pokazala dobrom kod fobija i PTSP-a, krenuli bi to bez ustručavanja koristiti i učiti druge da koriste, a to, ispalo je vrlo bitno, su dobro naplaćivali. Iako su uočili da svi ljudi ne reagiraju jednako na sve tehnike, i poučavali druge da je izuzetno bitno komunicirati na način koji onom drugom nešto znači: netko će bolje reagirati na metaforu "mapa nije teritorij" a netko će bolje reagirati na "ne jede se menu nego hrana", s manje pažnje su primjenjivali psihoterapeutske tehnike koje su našli. Stav kojeg je Bandler ugradio u NLP je uvijek bio "sve se može", vrlo pozitivan stav iza kojeg stoji ideja da je prva i osnovna stvar maknuti razmišljanja o ograničenjima koje ljudi imaju.

Problemi nisu nešto objektivno što postoji u svemiru, nego subjektivan stav kojeg netko može imati o nečemu. Vjerojatno najveća zasluga Bandleru je što nikad nije odustajao: ako ne funkcionira tehnika koju zna, tražio bi i eksperimentirao što god može, na koji god način može, da bi pronašao neku koja funkcionira. I onda bi o tome predavao drugima na komercijalnoj osnovi. Za desetak godina, broj "NLP tehnika" je narastao dramatično, postojalo je više tisuća ljudi koji su prvo platili da ih čuju a onda su ih počeli predavati drugima i pri tom unositi vlastita iskustva i stavove, a sve pod istim nazivom "NLP."

ŠTO SE DOGODILO S ORIGINALNOM NLP EKIPOM?

Originalna ekipa se posvađala što međusobno što sa kolegama iz akademskog i medicinskog okruženja, i NLP je tijekom 80-ih postao "svoja stvar", ali razjedinjena: na jedan način ga je interpretirao i primjenjivao Bandler, na drugi Grinder, a na razne druge njihovi kolege iz originalne grupe. Po svemu sudeći, za neslogu je uglavnom kriv Bandler, koji jednostavno rečeno, ima prgavu narav.

Prema komentarima Miltona Ericksona i Virginie Satir, od kojih je NLP počeo, Bandler i Grinder su od početka bili "nepristojni" i "bez poštovanja" što su ovi uglavnom pripisivali njihovoj mladosti. Prema predgovoru koji je Erickson napisao za knjigu "Patterns of the hypnotic techniques of Milton H. Erickson" koju su ova dvojica napisala, kao da misli da nisu napravili dovoljno dobar posao, a prema članku R. S. Spitzera "Virginia Satir & Origins of NLP", ni Virginia nije bila presretna s njima. Ali tko zna: Erickson je bio zahtjevan i tvrd čovjek, s kontroverznim metodama, a Virginia drastično različitu narav od njih.

TUMAČENJA NLP-A DANAS

Danas postoji nekoliko tumačenja što je zapravo NLP, od klasičnog pragmatičnog kojeg zagovara Bandler i koji otprilike kaže: "u zadnjih 50-ak godina smo našli da većina ljudi, ako kažeš X i napraviš Y, će odgovoriti sa Z, nije bitno kako i zašto, a ako nešto ne radi moraš naći što god funkcionira za tu osobu i te okolnosti, i ne brini se ako pojma nemaš zašto to radi ili ako izgleda čudno, ili ako to uopće neće funkcionirati s drugim osobama na taj način, bitan je rezultat ovdje i sada - a još bolje ako to što nađeš preneseš drugima", do kvazi mističnog koji sežu do "u odnosu kakvo je stanje čakri osobe, možda će raditi X a možda Y, a razlog svemu tome je povezanost svih živih bića na kvantnoj osnovi a tvoj zadatak je napraviti pozitivan tok energije; ako nešto ne radi, nazovi gurua koji će ti za neke novce dati još ideja." Jako je bitno stoga naći se na ovom spektru "NLP" škola.

KOMERCIJALIZACIJA NLP-A

Postoji oveći skup tehnika u NLP-u koje su pronađene, testirane, koristile su se neko vrijeme, da bi bile napuštene ili zbog neefikasnosti ili zbog neočekivanih posljedica - takve se u pravilu više ni ne predaju. Neke od takvih su pridonjele tretiranju NLP-a kao pseudoznanosti, jer zbog komercijalizacije NLP-a svatko je mogao doći na bilo kakav tečaj, probati, protumačiti rezultat (ili manjak rezultata) na svoj način, i onda generalizirati na cijelu disciplinu. S druge pak strane, standardne tehnike NLP-a su se počele pojavljivati u modernim školama psihoterapije pod drugim imenom: oveći dijelovi tehnika CBT-a i ACT-a su "NLP drugim riječima", nemalo i zato što u stručnim krugovima naziv "NLP" ima lošu reputaciju.

Danas se NLP predaje kao kombinacija životne filozofije koja zagovara ustrajnost i pozitivan stav prema ciljevima koji si ljudi sami zadaju, i tehnika komunikacije sa samim sobom i drugim ljudima koje su se pokazale najefikasnije u njegovoj dugoj povijesti. Izašao je izvan okvira psihoterapeutske struke i danas bi ga našli u kategorijama "self-help" i poboljšane komunikacije. Svatko može pročitati neku od tisuća knjiga koje su napisane na ovu temu po svijetu, danas i oveću količinu YouTube videa, te doći do puno šireg znanja, te uz praksu nastaviti učiti dalje nego što uobičajeni treninzi nude, no s obzirom da svatko može napisati ili snimiti bilo što, zdravo je imati dozu skepticizma utemeljenu na praktičnosti: sve treba testirati prije prihvaćanja.

ŠTO BI BILO KAD BI BILO?

Da se Bandler više slagao s kolegama iz struke, da je manje mislio na komercijalizaciju a više na razvoj discipline, da je lakše prihvaćao kad nije u pravu, da je pazio kome predaje, da je cijela disciplina imala jači teoretski okvir, da je zajednica originalnih NLP-ovaca bila jača prije nego što su se razišli, ... što bi bilo kad bi bilo.

Bandler i Grinder su bili fokusirani na modeliranje tehnika, zanimalo ih je kako što efikasnije, što brže doći do rezultata, i pri tome su propustili neke prilike za učenje i, vjerojatno, suradnje s drugim istaknutim osobama. Da su se nakon početnog uspjeha modeliranja obrazaca govora Virginije i Miltona vratili ovima i umjesto da su se koncentrirali samo na tehnike, na riječi, ton glasa, da su posvetili pažnju manje tehničkim dijelovima: njihovim razlozima i motivacijama, te životnoj filozofiji, možda bi došli i do puno jačih rezultata. (Srećom, o svim osobama koje su Bandler i Grinder modelirali je napisano puno drugih knjiga.) Kao da su radili previše toga prebrzo i pri tome preskakali korake.

NLP U AKADEMSKOM OKRUŽENJU

NLP je počeo u akademskom i stručnom okruženju: Bandler i Grinder su predavali na fakultetu, Bandler ima magisterij psihologije, Grinder doktorat iz lingvistike. Tradicionalno, za svaku tvrdnju koju imaju bi trebali provesti opsežno i strogo istraživanje, napisati nekoliko radova, otići na nekoliko konferencija i onda prijeći na sljedeću tvrdnju. Recimo nešto što se zove "Meta model", set pitanja (koji zapravo vodi formiranju određenog načina razmišljanja) o tome što se zapravo nalazi iza izgovorenih riječi. Ideja za Meta model je nastala analizirajući načine govora Virginije Satir i Fritza Perlsa: oni su tijekom svojih terapija postavljali ciljana pitanja da bi saznali neizrečene pretpostavke koje sugovornici imaju. U svom osnovnom obliku, Meta model je gotovo mehanička tehnika s uglavnom lingvističkim pravilima: ako netko kaže "ne voli me", vjerojatno je zgodno postaviti pitanja kao "a tko to?", "kako znaš?", "u kojim okolnostima?" i "kako želiš da te se voli?".

Da bi pokazali da je Meta model koristan u smislu da pomaže ljudima da bolje komuniciraju ali i da bolje razumiju sami sebe, trebale bi godine istraživanja i analize istraživanja, što se ekipi jednostavno nije dalo. Takva istraživanja bi trebalo vrlo dobro strukturirati, što je opet suptilno pitanje: da li usporediti pitanja "Meta modela" s nekima koja su posve nevezana, tipa ako netko kaže "ne voli me" da se pita "želiš li sladoled?" ili možda vezana pitanja drugog tipa kao "što možeš napraviti da te voli?".

PROBLEMI S ISTRAŽIVANJEM PSIHOLOGIJE...

Problem s istraživanjem psihologije je što ljudi nisu konzistentni niti često svjesni što komuniciraju, što se pokušava riješiti velikom količinom statističke obrade. Vjerojatno, ako bi nakon mjesec dana veći broj osoba kojima je postavljeno pitanje "kako želiš da te se voli?" reklo da se bolje osjećaju oko rješavanja problema od onih kojima su postavljena pitanja o sladoledu i akciji, bi to bio dobar korak naprijed.

Što ako bi onda Meta model (koji je zapravo vrlo jednostavan set pravila za naučiti) bio obrađen na standardni način i široko prihvaćen? Što ako bi se učio u srednjoj školi? Danas se još uvijek pod nazivom "psihologija" u gimnazijama uči "povijest psihologije" (isto kao što se pod nazivom predmeta filozofije uči "povijest filozofije"). Ne bi li bilo korisno usmjeriti mlade ljude da razmišljaju u smjeru "što znači biti prijatelj, dan za danom" i "kako ja želim nekog voljeti a kako želim da me drugi vole"? Ili, opet unutar ovakvog modela, zašto uspoređivati svoje doživljaje i svoj život s Facebookom drugih ljudi nije baš najzdravija opcija.

Ljudi smo, najmanje od svega nas trebaju smetati stvari koje nas čine ljudima, a tu htjeli ne-htjeli spadaju i podsvjesne stvari koje upravljaju željama i strahovima. Prihvaćanje toga da smo cjelina sa dobrim i lošim osobinama je nužno, ali to donekle možemo i koristiti na pozitivan način.

VRIJEDNOST RAZUMIJEVANJA OSOBNIH VRIJEDNOSTI

Jedna druga tehnika se zove "Iznalaženje vrijednosti" kojom se uspostavlja svjesnost hijerarhije vrijednosti u nekom kontekstu. Što ćemo dobiti nekim životnim potezom? Koliko jako želimo baš određeni posao? Zbog čega smo zadovoljni sa potencijalno životnim partnerom? Najveće prednosti u ovoj tehnici su što uspostavlja veze između koraka do nekog cilja: ako dobijem posao X, to će mi omogućiti Y a to će mi omogućiti Z (i obrnuto: da dođem to rezultat X, prvo trebam Y a onda Z) i, a ovo je vrlo bitno, što ne ovisi samo o onome što svjesno mislimo da nam je vrijednost. Ako je cilj "zadovoljstvo na poslu", moguće je da je prva stvar koja nekom padne napamet "puno novca." Drugima možda padne napamet "prijateljski suradnici" - i to je ok, svatko ima svoje motivatore, ali onda se postavlja pitanje: "dobro, a kad se na jednom poslu u prošlosti pojavio iznenadan osjećaj najvećeg zadovoljstva, u kojem trenutku je to bilo i što mu je bio uzrok?" i onda dođu odgovori tipa "ured je imao veliki prozor i bio je prekrasan jesenski dan, a mirisala je kava." Svjesno, možda želimo novac, ali nesvjesno najvjerojatnije želimo ured s velikim prozorom i aparat za kavu. Oba uvjeta trebaju biti ispunjena za "zadovoljstvo na poslu."

PODRUČJA PRIMJENE U MAINSTREAM OKVIRU

Što ako bi takav proces bio predmet zadnjeg tjedna fakulteta? Ili bar standardni dio intervjua svaki put kad netko mijenja posao? Bilo bi vrlo lijepo i ispunjavajuće kad bi sljedeći posao kojeg idete raditi zadovoljavao i podsvjesne kriterije. A što bi bilo, u nekoj alternativnoj stvarnosti koja još nije ostvarena ali mogla bi biti, kad bi tehnike kao meta model i iznalaženje vrijednosti bile dio pred-bračnog savjetovanja? "Kad si najjače imao osjećaj pripadnosti obitelji i zajedništva, što je uzrokovalo taj osjećaj i kako ga ostvariti s ovom partnericom?" "Kad si imala najjači osjećaj da želiš biti do kraja života s tom osobom, kako bi iskomunicirala toj osobi da ponovno napravi to što je uzrokovalo taj osjećaj?"

Dio NLP-a su i tehnike koje vode hipnotičkim ili transnim stanjima različitog intenziteta. Što ako bi dio standardnog treninga liječnika koji daju cjepiva ili vade krv bilo i kako umiriti pacijente i smanjiti im nervozu i osjećaj boli?

NLP NIJE ČAROLIJA

Da nije bilo svih onih stvari s početka, pojedinačnih osobina i interesa ranih NLP-evaca, lako je moguće da bi se tehnike nastavile razvijati unutar standardne prakse psihoterapije i psihologije, i ne bi morali čekati 30-tak godina da se stvari na koje su Bandler i ekipa nabasali čistom tvrdoglavošću počnu primjenjivati kao "normalne." Pri tome naravno treba imati na umu da nema univerzalnog lijeka niti su NLP tehnike čudotvorne i savršeno djelotvorne; na primjer, rješavanje bilo kojih znatnijih psiholoških problema često uključuje promjenu bliske i daljnje okoline u kojoj je osoba i veliko iskustvo profesionalaca. Ali ako se, na primjer, većini ljudi može znatno umanjiti osjećaj straha od javnog nastupa s nekoliko jednostavnih metoda, ili smanjiti intenzitet sjećanja na neugodan doživljaj u prošlosti, ili pomoći da bolje razumiju što žele u svojoj budućnosti, to je nešto o čemu vrijedi razmišljati.

KOJA JE ONDA TEMELJNA IDEJA NLP-A?

Ideja NLP-a je da su ljudi daleko sposobniji, prilagodljiviji i vrijedniji nego što si najčešće misle. Ljudi su fantastično dobri u učenju i komunikaciji, što se može ispoljiti na dobre i loše načine. Negativna stanja svijesti, na primjer iracionalni strahovi, se često nauče "odjednom" - od jednog događaja. Pa hajdemo onda pronaći načine da što brže naučimo kako doći do pozitivnih, sretnih, zadovoljavajućih iskustava.

NLP KAO ALAT ZA OSOBNU MENTALNU HIGIJENU

Veliki broj tehnika u NLP-u je skoro pa osnovna mentalna higijena bez puno filozofije (osim ako baš želite ići u new age školu NLP-a, ima i takvih). Djeca u školi se već desetljećima uče kako smanjiti prljavštinu. Kao što smo prije 100-tinjak godina počeli masovno prati ruke prije jela i poslije zahoda, zasigurno je već vrijeme da se posvetimo psihološkom zdravlju, kako se osloboditi mentalnog smeća poslije Facebooka i večernjih vijesti a prije razgovora s pravim živim ljudima.

Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner

Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 23 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!

Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja

...I FOBIJE

Svatko od nas poznaje osobu koja se nalazi ili u vezi  koja je neproduktivna, neispunjavajuća, čak i sabotirajuća ili možda osobu koja nema zadovoljstvo u svom poslovnom okviru. I svi smo svjesni da posjedujemo vremensko ograničenje odnosno da imamo svoj rok trajanja, a pritom si dopuštamo ostati u takvim „pokvarenim“ okvirima , dok godine prolaze i prolaze i jedino što se mijenja je razina frustracije. Zašto?

Strah nas limitira u djelovanju i pojavljuje se već pri razmišljanju,  samoj ideji o izlasku iz okvira, odnosno svemu onome što nije dio naše svakodnevice, dio našeg poznatog terena.

Svaka osoba posjeduje određene strahove – u većoj ili manjoj mjeri, no kada vas strahovi ograničavaju u namjeri da krenete prema onome što biste voljeli ostvariti, tada postajete svjesni da je strah postao ozbiljan osobni problem i glavni saboter vaših ciljeva.

Bojimo se otkaza, bojimo se isprobati nešto novo da ne ostanemo osramoćeni, bojimo se progovoriti da ne ispadnemo bedasti – da, bojimo se promjene.

I zato, prije odabiremo samosažaljenje i kukanje nego akciju koja vodi k rješenju. Dopuštamo drugima da upravljaju našom sudbinom. Izbjegavamo nova iskustva. Odustajemo od svojih snova. Gubimo strast...i možda najgora posljedica  - prestajemo se boriti za ono što vjerujemo (ili smo na putu i ta vjerovanja već odbacili), i pasivno smo plan A zamijenili planom C, D, E...i dalje.

PRIMARNA ULOGA STRAHA

Izvorno, strah ima ulogu zaštite – priprema nas na potencijalnu opasnost.

Kada je u našem umu triggerirano stanje straha, naše tijelo:

Također, važno je definirati distinkciju između pojmova strah i fobija.

STRAH vs. FOBIJA

Strah je racionalizirana emocija koja se pojavljuje kao reakcija na prijeteću situaciju. Reakcijama izazvanim strahom, možemo lakše upravljati, dok su reakcije izazvane fobijom ekstremnije i njih nismo u mogućnosti kontrolirati.

Preporuka: KAKO KONTROLIRATI EMOCIJE

Za razliku od straha, fobija je anksiozni poremećaj. Fobija je iracionalan strah, a to znači da je reakcija disproporcionalno uvećana u odnosu na stvarnu/realnu prijetnju.

Značajna većina fobija prouzrokovane su jednom jedinom situacijom u kojoj se pojavio jak emotivni naboj i ta emocija je nesvjesno uprogramirana na sve slične situacije u kojima se pojavi određeni trigger koji je postojao u primarnom iskustvu. Kao primjer uzet ću strah od javnog nastupa kod kojeg ne postoji realna, za život/gubitak života ugrožavajuća situacija, a um procesuira respons straha ili fobični respons pri samoj pomisli (konstrukciju situacije u umu) na izlazak pred auditorij.

*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com

Fobije također mogu nastati i bez postojanja osobnog iskustva. Dobar primjer može biti film Ralje (sam  dr.Richard Bandler na NLP treninzima daje primjer kako je nakon emitiranja navedenog filma imao najviše klijenata ikada s fobičnim responsom pa čak i među onim pojedincima koji nikada nisu bili u prilici okupati se u oceanu – nadalje, bilo je i slučajeva da su pojedinci generalizirali taj strah na rijeke i jezera, odnosno na bilo koju veću vodenu površinu).

Zahvaljujući upravo Richardu danas u NLP-u postoji model za brzo rješavanje fobija.

KAKO JE NASTAO MODEL ZA BRZO RJEŠAVANJE FOBIJA

Još u ranim fazama razvoja Neuro-Lingvističkog Programiranja, Richard je tražio odgovor od psihijatara na pitanje: Što je po vama i vašem iskustvu najteže izliječiti? Psihijatri su najčešće navodili fobije i opsesivno kompulzivne poremećaje.

Sljedeći korak: Richard je zakupio oglasni prostor u novinama, a oglas je glasio:

Plaćam 100 USD za sat vremena razgovora svakoj osobi koja je u svojoj prošlosti imala fobiju i samostalno ju je riješila (samostalno = bez intervencije terapeuta). Naravno, stotine pojedinaca se javilo na oglas, no samo nekolicina je doista imala iskustvo „samoizlječenja“ od fobije.

Richard je intervjuirao te pojedince i kao rezultat njegovih napora, iznašao je da su baš svi pojedinci u svojem umu prošli kroz bazično isti proces (kod nekih je broj koraka bio brojniji, kod drugih manji, no ključni elementi bili su identični). Nakon što je Richard sistematizirao te elemente, krenuo je u fazu testiranja. Odabrao bi klijenta s fobičnim odgovorom na određenu situaciju i komunicirao mu što točno da u svom umu napravi kako bi fobični odgovor nestao. Tako je i iskustvom brusio strategiju koja je danas poznata pod nazivom Fast Phobia Cure (lijek za brzo otklanjanje fobija).

ZAŠTO ELIMINIRANJE FOBIJE MORA BITI BRZO?

Zato što mozak radi (procesuira) brzo, a ne sporo. Richard Bandler često kao primjer navodi ovu analogiju: Kada biste jedan jedini film vremenski rascjepkali na 5 godina i svaki dan biste pogledali  jedan od 1826 rascjepkanih komadića filma, drugi dan drugi...ne biste bili u mogućnosti poloviti i razumjeti radnju filma. To je način na koji um funkcionira i zato Fast Phobia Cure mora biti izveden brzo kako bi imao najbolji efekt., odnosno jedan jedini, a taj je – fobija – sad je ima, a sad je nema.

Danas je strategija Fast Phobia Cure široko prihvaćena kao (trenutno) najpouzdaniji i najučinkovitiji tretman za fobije ne samo u krugu NLP Practitionera, već i psihoterapiji.

KAKO TOČNO FUNKCIONIRA FOBIJA // FAST PHOBIA CURE

Fast Phobia Cure na jednostavan i kreativan način prekida i iskrivljava (naučene) obrasce uma zbog kojih je dolazilo do fobične reakcije. Konkretno, da bi naš um mogao procesuirati određenu informaciju, mora svjesno ili nesvjesno prolaziti kroz istu sekvencu (korake) kako bi došlo do identičnog rezultata/responsa. Ono što FPC ima za zadatak je u prvom redu iskriviti tu sekvencu, iliti jednostavnijim jezikom, iskriviti način na koji osoba doživaljava svoj strah ili fobiju u televizoru svog uma.

Disclaimer: Kada sam odlučio napisati ovaj članak, imao sam namjeru isprezentirati cijelu tehniku u koracima, no naknadno se i meni javio strah (nije čudno zbog teme članka) – što ako čitatelj krivo interpretira model ili pogriješi sekvencu. Iz tog razloga, ukoliko smatrate da posjedujete nerealan strah ili pak fobiju, svakako potražite pomoć iskusnog NLP Practitionera. Ukoliko se NLP practitioner 5+ godina sustavno bavi NLP-jem, vaš problem trebao bi biti riješen između 20- i 60 minuta (naravno, brzina zavisi i o kompleksnosti vašeg stanja i o iskustvu NLP kolege).

Ukoliko je vaš strah ili fobija manje ozbiljnog karaktera (pozivam se na disclaimer), jednostavniju opciju elementa strategije koju možete napraviti sada u cilju da ublažite reakciju straha prezentiram ovdje:

KORACI

  1. Odaberite sadržaj svog straha (zmije, pauci, javni nastup...)
  2. Umjesto da zamišljate da gledate svojim očima situaciju (iz prvog lica), zamislit ćete da promatrate sebe u toj situaciji iz drugog lica

2.1.Zamislite da sjedite u fotelji, a ispred vas se nalazi crno bijeli televizor dijagonale 20tak centimetara na udaljenosti 4-5 metara.

2.2. Ugasili ste zvuk na CB televizoru

2.3. Dok sjedite u fotelji zamislite sebe u situaciji na tom CB televizoru cca 5 minuta prije nego se pojavio podražaj koji je izazvao tu neželjenu reakciju.

2.4. Sada upalite taj gluho-nijemi - crno-bijeli film situacije dok sjedite sigurni u svojoj fotelji, promatrajući sebe u toj situaciji.

2.5. Premotajte  taj CB film bez zvuka,  do samoga kraja i poslije kraja – sve do situacije kada ste ponovno osjećali sigurnost . Ovdje zaustavite film odnosno pritisnuli ste „pauza“

  1. Sada, dok ste na kraju filma i vidite sebe na ekranu u sigurnoj situaciji, prisjetite se jedne pjesmice, pjesmice koja vam izaziva reakciju smijeha.
  2. Sada ćete iz zvučnika vašeg malog crno-bijelog televizora čuti tu pjesmicu
  3. Kada ste upalili pjesmicu pokrenite film od kraja prema početku i film kreće trostruko većom brzinom od prirodne pokriven elementima kretanja iz filmova Charlie Chaplina i kako se unazad približavate konkretnom trenutku kada je trah bio na vrhuncu, smiješna pjesmica postat će još glasnija, a pokreti unazad brži.
  4. Film zaustavite (pritisnite pauzu) u točki 2.3.

Ishod ove strategije je poremetiti sekvencu odnosno iskriviti situaciju koja je pethodno izazivala strah tj. generirala fobični odgovor.

Kao primjer što biste trebali napraviti izdvojit ću video clip koji sadrži neke od navedenih elemenata i svakako pogledajte prije prolaska kroz gore navedene korake. Napomena: pratite korake koje sam ja napisao, a koje nećete vidjeti u ovom clipu – slika mora biti crno-bijela, a film umjesto od početka prema kraju mora ići od kraja prema početku.

A sada, bacite oko na vjerojatno najstrašniju scenu iz filma Petak 13. s nekoliko ključnih NLP elemenata koji potpomažu eliminiranje strahova i fobija:

Prestrašno, zar ne 🙂

P.S. Fobija je rezultat imaginacije, ne stvarnosti i zato poslušajmo Richarda Bandlera kad kaže:

"Since most problems are created by our imagination and are thus imaginary, all we need are imaginary solutions."

Igrajte se,

Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.

Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom  uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.

NLP Hrvatska

– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Preporuke:

  1. Na naslovnoj stranici NLP Hrvatska, možete besplatno preuzeti 100 stranica knjige Be Your Better Self i procijenite u kojoj mjeri rezonirate s našim trenerom
  2. Pohađanje NLP treninga ponekad nije mala odluka i zato smo još 2010. godine pripremili jednodnevne i dvodnevne seminare koji po nižim cijenama pružaju i praktična znanja, ali i pregled NLP-a, načina rada trenera i sva pitanja na koja želite dobiti odgovor prije vaše konačne odluke je li NLP za vas ili nije. I zato, slobodni ste nam se javiti sa svim pitanjima na info@alena46.sg-host.com  – djelujte.

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram