Prisjeti se vremena kad si bio dijete i dječjeg duha koji nas je svih krasio. Što bi se promijenilo kad bih ti rekla da je u svima nama i dalje to dijete koje želi istražiti i osvojiti svijet, učiti i rasti, učiniti nešto izvanredno i nevjerojatno. Te kad bih ponovno mogao/la probuditi tu neumoljivu želju za istraživanjem svijeta oko sebe, isprobavanje vlastitih granica bez obzira na posljedice jer znaš da bez obzira na to što ćeš tu i tamo bit POGOĐEN, nastavljaš i dalje sudjelovati u igri .
Dosta zanimljivo ha?! E sad je jedinstvena prilika da se podsjetiš kako je bilo onda i prizoveš baš tu pozitivnu emociju!
Pozivnicu za vraćanje u prošlost u djetinjstvo dobili smo od Irene Poljanšek. A ono što ćemo uskoro doživjeti vješto je zamaskirala kroz tekst pozivnice nudeći nam neponovljivo iskustvo za koje nam ne bi trebalo ništa više osim dobrog raspoloženja, udobne obuće, raspoloženog nepca i majice viška. Kad kažem vješto mislim na činjenicu da je ono što smo doživjeli bilo u potpunosti nešto neočekivano , uzimajući u obzir tekst pozivnice i činjenicu da se baš na taj dan obilježava jedan od najvećih blagdana svih ljubitelja dobre kapljice . Spominjala se tu i duhovna obnova i molitva, pa bi svaki prosječan građanin Hrvatske zaključio sljedeće: idemo se prvo pomoliti,a nakon toga obnoviti (sa cugom), a majica viška je tu da se presvučeš jer nema goreg nego da ujutro nakon dobrog partija hodaš ko seljačina s pol boce Jägermeistera na sebi.
Morat ću vas razveseliti bilo je puno bolje od tog! Irenica je imala sasvim nešto drugo i zanimljivije u planu i uspjela nas sve zajeb*** i ponuditi nešto puno bolje i kvalitetnije. Sjećate se s početka teksta, i naglasaka na vraćanju u prošlost u djetinjstvo kad smo svi igrali one igre i natjecali se međusobno, te razvijali vještine koje su neki od nas zaboravili kroz život ,a sad je došlo vrijeme da ih ponovno oživimo i prisjetimo se.
Okupili smo se u subotu na križanju Vukovarske i Ivanićgradske ispred crkve, popili koju čašicu za ohrabrenje prije iskustva koje nam tek sijedi, kaj se učinilo jako korisnim u svakom pogledu. Za jedne da se nabriju,a druge da nauče dostojanstveno bit pogođeni. U jednom trenu krenuli smo prema lokaciji, hrabro šetuckali mračnim uličicama zagrebačke Pešče, vjerojatno je cuga za taj prvi dio Hoo-a bila ključna, da bi došetali ispred školske dvorane gdje su nas dočekali. Na početku nismo mogli pogoditi o kojem će se sportu raditi. Lopta je bila prevelika za rukomet, premala za košarku…
Ubrzo se ekipa kratko predstavila i najavila nam da se vraćamo u djetinjstvo i ponavljamo osnove graničara, ali u upgradeanoj verziji.
Zaigrali smo dodgeball!
Za one koji ne znaju što je dodgeball sigurna sam da se sjećate filma sa Ben Stillerom DodgeBall: A True Underdog Story koji je urnebesan za pogledati te za svaku preporuku, a u filmu su na slikovit način predstavljena pravila.
Na primjer ukoliko želiš pobijediti cilj je eliminirati sve protivničke igrače kako bi zaradili poene. Tim će zaraditi dva poena za svaki set koji osvoji,a na kraju utakmice tim sa najviše poena pobjeđuje. Dodgeball se igra između dva tima sa po šest igrača sa svake strane, a svaki tim može imati do šest zamjena.
Igra se na dva poluvremena po 15 min s pauzom između s neodređenim brojem setova unutar kojih je cilj eliminirati protivničke igrače. Setovi završavaju kada su svi igrači nekog tima eliminirani ili nakon 3 min.
Na početku svakog seta igrači se poslože iza svojih zadnjih linija i pet lopti se postavlja na centralnu liniju. Nakon što sudac označi početak igre igrači timova trče prema centru kako bi uzeli loptu. Ovaj prvi dio igre zove se "borba za lopte". Pri borbi za lopte može sudjelovati maksimalno po tri igrača i mogu uzeti samo lopte sa njihove lijeve strane, dok centralnu loptu mogu pokušati uzeti oba tima. Igrači mogu biti izbačeni iz igre na nekoliko načina, jedan od njih je ukoliko si pogođen od strane igrača protivničkog tima, ili ukoliko je igrač protivničkog tima uhvatio tvoju loptu ili ako se dogodio prijestup odnosno igrač prijeđe u teren protivnika preko neutralne zone.
Zanimljivost ove igre koju sve više u Hrvatskoj promovira Dodgeball club Zagreb je ta što omogućila proširenje sportske ponude u Hrvatskoj, te je u ovoj sportskoj disciplini moguće formirati muško/ženske miješane ekipe.
Malo je reći kad kažem da je bilo izvrsno. Taktike su se planirale, kao i tko će s kim igrati i protiv koga, a u dvorani se osjećala pozitivna doza adrenalina. Sa svakim setom bili smo sve bolji i bolji. Bio je stvarno gušt isprobati nešto novo s čim se nismo imali prilike do sada susreti ili bar ne na ovakav način.
Toliko smo bili dobri da je trener neke od nas zamolio da se pridružimo klubu. I sad, stvarno je pitanje da li je to talent, NLP ili kako bi Babić rekao desilo se čudo iz Međugorja. Sve svemu odlična Hoo i Irena hvala ti na ovom iskustvu i odličnom odabiru teme, probudila si sjećanja na djetinjstvo kod mnogih od nas te koliko je bilo i koliko može biti zabavno.
Nakon što smo baš svi ostavili srce, a neki i pluća na terenu zaputili smo se prema posljednjem dijelu holiganštine. Koji ti neću odati jer čemu pokvariti uzbuđenje i stvoriti očekivanja kad i sam možeš sudjelovati u tome ukoliko se odlučiš podružiti s nama i proći sve što si ikad želio probati.
Cheers!
Piše: Iva Ukić, NLP Practitioner
Fotogalerija by Ivan Voras: OVDJE