U nedjeljno jutro našli smo se na rubu Novog Zagreba, znajući samo da trebamo ponijeti trenirke. Iako su neki od nas imali sasvim svoju slučajnu hooliganštinu na putu, na kraju smo se ipak sakupili u dovoljno velikom broju i krenuli prema svlačionicama. Gdje idemo? Što ćemo raditi? Teren je izgledao sportski – možda nogomet? Osmjehe na lica je izvukla pojava velikih prozirnih gumenih lopti, kad smo shvatili da smo došli na – bubble football!

Na terenu otprilike kao za mali nogomet, hooligani su obukli lopte na sebe i krenuli igrati igru koja je bila vrlo pokretna, okretna, poskakujuća i odskakujuća. Riješeni brige za sudaranje, ovo je bila savršena prilika za zatrčati se u nekoga u punom trku, ili za padanje i rolanje po podu! Same lopte su načinjene od tvrde gume i izgledaju kao krafne s rupom u sredini. Imaju dva sloja, između kojih je zrak pod pritiskom, što čini gumu napetom poput balona. U rupu u sredini stane hooligan srednjih dimenzija, koji se uvuče ili uhvati za tregere koji ga drže spojenog s loptom. Teško je reći kome je bilo zabavnije – većim hooliganima koji su se stisnuli uz gumu i koji su se mogli bacati i zajurivati, a da ne ispadnu, ili manjim koji su se morali držati za tregere, no zato su imali više slobode kretanja i skakanja unutar velikog balona. Naravno, ovako nešto je i odlična prilika za fotografiranje, što su neki hooligani iskoristili za slikanje u različitim pozama i stadijima letenja kroz zrak, odbijanja od poda i od drugih lopti.

Iako možda 15 minuta po utakmici zvuči prekratko, ispalo je da nikako nije – trčanje po terenu, skakanje, guranje, rolanje s loptama, a i veća temperatura u samoj lopti – činili su da su na kraju utakmice hooligani baš trebali odmor, prije nego što su bili spremni za sljedeću. Postojali su bodovi, ekipe koje su bile slučajno raspoređene su dobijale i gubile utakmice, no zapravo na kraju se nitko nije sjećao samih bodova nego smijeha, skakanja, i padanja u lopti.

Sveukupno, ovo je bilo sat i nešto odlične zabave i isprobavanja što bi bilo kad bi odskakivali baš od svega!

Autor: Ivan Voras

Organizaije Hoo iskustva: Sonja Papeš

[supsystic-gallery id=15]

Saša Tenodi, vlasnik platforme NLP Hrvatska, autor je jedinstvenog poslovnog koncepta

Tijekom posljednjih godina Customer Experience, odnosno iskustvo potrošača postaje fokus za poslovne strategije, neovisno o industriji. Lideri shvaćaju da je postavljanje potrošača/klijenta/kupca u centar poslovanja garancija za uspjeh na modernom tržištu. Saša Tenodi, licencirani NLP trener i vlasnik platforme NLP Hrvatska, razvio je koncept koja se temelji upravo na dodatnim iskustvima njegovih klijenata. Koncept je 2016. godine uvršten na Britanskom portalu Nanorep unutar top 30 Customer Experience primjera, a Tenodi pozicioniran na drugom mjestu.

Razumijevajući da se, posebice u edukacijskom sektoru, današnje usluge svode na jednokratno pružanje benefita te da klijenti žele više od standardne ponude, NLP Hrvatska setom raznih programa čini jedinstvenu edukaciju temeljenu na pružanju trajne i dodane vrijednosti za klijente i nakon same edukacije. Mogućnost umrežavanja, formirana čvrsta zajednica polaznika, trener i mentori koji su na raspolaganju za povratne informacije, kontinuirana mogućnost nadogradnje znanja i programi koji iznova stvaraju nova iskustva za polaznike, razlozi su što je koncept prepoznat i na svjetskom nivou te predstavlja referencu za Customer Experience i izvan polja edukacije.

Najviše pozornosti privukao je Klub Tajnih iskustva u kojem klijent ne zna na koje će mjesto ići i koju ću vještinu učiti. Naime, cilj NLP edukacijskog procesa je da osoba unaprijedi sebe i svoje komunikacijske vještine izlaženjem iz svoje komfort zone. Sudionici  apliciraju ne znajući što ih očekuje, a može sudjelovati samo prvih 20 prijavljenih. Do sada je organizirano preko 30 tajnih iskustava, poput škole wakeboardinga, zip line, penjanje na stijenama, cirkuska radionica, streljana, adrenalinski parkovi, hodanje po žeravici… Klub već sada ima bazu preko stotinu NLP polaznika koji su treninge završili i prije nekoliko godina. Klub je podržao i brand Reebok.

Kako ste došli do ideje za tajno iskustvo, kako to doprinosi vašem poslu?

Obzirom da je ishod mojih treninga polaznike „prodrmati“  i pomoći im proširiti način na koji pristupaju rješenju određenih problema, ovaj Klub je samo besplatna ekstenzija NLP treninga.  Klub im omogućuje da  na mjesečnoj bazi, neovisno o godini u kojoj su pohađali treninge, budu izvan svoje rutine te da na taj način „nadrastaju“ i bolje reagiraju na svoje svakodnevne izazove. Izlaženje iz komfort zone čini velik pomak za osobe u privatnom i poslovnom okruženju.

Vaši polaznici su ljudi svih dobnih skupina i profila, kako oni reagiraju na ovakav pristup?

Zavisi o prethodnom iskustvu sudionika iskustva, no u pravilu 19 od 20 sudionika verbalizira oduševljenje.

VEZANI ČLANAK: Poslovni dnevnik - Stvorena mreža stotinjak polaznika NLP treninga

Koji još programi čine nagrađenu platformu?

Ljetni i zimski kampovi za učenje vještina (služe za poboljšanje procesa učenja, npr wakeboarding, surfing), prezentacijski i mentorski klubovi (klubovi gdje se vježbaju prezentacijske i prodajne vještine te gdje se osvježava znanje iz samog NLP-a s mentorima), Večere s Masterima (posebna druženja s odabranim govornicima iz određenog područja)…

Ovakav set programa ne postoji u Hrvatskoj niti šire te smo upravo zbog toga prepoznati izvan granica Hrvatske.

Koji su točno Vaši alati za stvaranje uspješnog odnosa sa klijentima?

Primaran alat je podrška. Problem s kojim se često susrećemo u okviru edukacija je manjak komunikacije s klijentima po završetku edukacije ili nastavak komunikacije samo ukoliko dođe do ponavljanja treninga. Moj ideal je bezuvjetno pružanje podrške neovisno o tome donosi li klijent novac ili ne.

Vaš je moto ‘always underpromise and overdeliver’, što to točno znači?

Uvijek obećaj znatno manje benefite od onih za koje imaš sigurnost da će biti isporučeni. Na taj način imamo 100% zadovoljstvo klijenata. Također, ukoliko određena osoba u procesu intervjua za edukaciju ne pokazuje osobine da može učiniti isto, neće postati naš klijent.

Što bi poručili hrvatskim menadžerima, koji je Vaš savjet za stvaranje uspješnog Customer Experiencea? Kako bi oni mogli iskoristiti ovaj motto u svom poslovanju?

Najmoćniji obrazac je reciprocitet, odnosno sustavno i kontinuirano dodavanje vrijednosti i postojećim i bivšim korisnicima. Nećete doživjeti rezultate preko noći, no isplatit će se, i to s dobrim kamatama. Popularnu GO GIVER filozofiju treba adaptirati u svoje lokalno poslovno i društveno okruženje i cijeniti da se business zasniva upravo na – ljudima i njihovim procesima.

Članak objavljen u Lideru

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Preporuke:

1. Na naslovnoj stranici NLP Hrvatska, možete besplatno preuzeti 100 stranica knjige Be Your Better Self i procijenite u kojoj mjeri rezonirate s našim trenerom
2. Pohađanje NLP treninga ponekad nije mala odluka i zato smo još 2010. godine pripremili jednodnevne i dvodnevne seminare koji po nižim cijenama pružaju i praktična znanja, ali i pregled NLP-a, načina rada trenera i sva pitanja na koja želite dobiti odgovor prije vaše konačne odluke je li NLP za vas ili nije. I zato, slobodni ste nam se javiti sa svim pitanjima na info@alena46.sg-host.com  – djelujte.

Iako pružam edukacije iz NLP-a za mene je ključan Customer Experience, kaže Tenodi.

Gotovo tradicionalni ski kamp

Nakon blagdanski trpeza i otvorenih poklona Djeda Mraza, na Štefanje 26.12. okupilo se nas 8 (Borna Kuzmanović, Hrvoje Martić, Ivan Ivezić, Ivan Voras, Saša Tenodi, Saša Posavčević, Slaven Vincetić i moja malenkost (Kristina Bulešić)) kod Maneuele Jakše. Potrpali smo skijašku i opremu za bordanje u Ivezićev kombi kao i ponešto hrane i cuge koju smo kupili, kako bi imali sa čime nazdraviti i štogod pojesti prvi dan. Osim svega što smo nakupovali Martićeva majka (veliko hvala gđi. Martić) napravila nam je 30-ak sarmi čisto da imamo štogod za prigristi te smo i njih uz Hladno pivo (netko u ruci, netko u srcu) i „sarma, ništa kao sarma, jelo pravo sarma“.. potrpali u kombi i oko 16:30 krenuli sa kombijem i tri auta prema Krvavcu uz osmjeh na licu.

Skijalište Krvavec nalazi se 25 km od Ljubljane u Općini Cerklje na Gorenjskem u podnožju Kamniških Alpa. Smjestili smo se u hostelu Mama´s house samo tri kilometra od skijaškog centra Krvavec. Skijaški centar Krvavec ima uređeno 30 km skijaških staza na nadmorskoj visini od 1450 m do 1971 m, što pruža odlične uvjete za skijanje. Staze su dinamične, po težini raznolike, primjerene kako za rekreativne i profesionalne skijaše, tako i za skijaše početnike. Moderan sustav umjetnog zasnježivanja garantira dobro pripremljene staze te dugačku sezonu koja obično završava tek krajem travnja.

Andrija Jambrović, Mirna Ferk i Hrvoje Šarić (TTC) pridružili su nam se u utorak ranom zorom oko 10h nakon čega smo krenuli na Krvavec. Prvi dan na skijalištu Mirna Ferk, Hrvoje Martić i ja po prvi puta smo se odlučili stati na bord, dok je Andrija Jambrović po prvi puta uz pomoć svima dobro znanog TTC stao na skije. Teško breme učitelja bordanja preuzeo je iskusan border Borna Kuzmanović. Naime nije se lako „boriti“ sa jednom odraslom osobom kojoj su noge pričvršćene za dasku te se jedva može dići iz sjedećeg položaja na bord, a kamo li sa tri takva kapitalca. Na početku nismo znali niti prikopčati buce na bord, zatim se postavilo pitanje kako se kretati na bordu po ravnoj površini kada ti je jedna noga pričvršćena za bord, a drugom se odguruješ. Uslijedilo je objašnjavanje prebacivanja težine i načina kočenja.. uf, a nismo još niti krenuli. Nakon što nam je Borna objasnio osnove bordanja u teoriji, isto je trebalo provesti u praksi.  Krenuli smo sa spuštanjem na baby stazi. Nakon što smo uspjeli stati na bord, krenuli smo uz njegove povike: Pazi! Polako! Prebaci težinu! Koči! Koči! Prebaci težinu nazad! A mi smo vikali: Aaaa!!.. i tuf! Uredno smo završavali na stražnjici. Ha, zaustavili smo se, to je ono bitno. ? Nakon nebrojenih pokušaja polako smo uspijevali održati se na bordu i osjetiti navalu adrenalina i onu, ma znate onu, čistu, iskrenu dječju radost sa dozom iznenađenja koju smo kao djeca nebrojeno puta osjetili. Sva sreća da Borna osim zavidnog znanja bordanja ima i dobre živce koje je svakog dana uz potporu većine opuštao na samo nama znan način. ?

Slike: Svaki početak je težak

I tako, prvi dan na skijalištu je nekima prošao u ležernom skijanju ili učenju istog, a nekima u pokušajima održavanja na bordu. Kako bi se oporavili od snježnih radosti i utažili nepresušnu hooligansku hedonističku glad, nakon skijališta smo se uputili u Terme Snovik. Terme Snovik smještene su na nadmorskoj visini od 462 metara u idiličnoj zelenoj dolini između Kamnika i naselja Vransko cca. 25 km od skijališta Krvavec (30 minuta vožnje). Terme prvenstveno nude kupanje u unutarnjim i vanjskim termalnim bazenima. Voda je bogata kalcijem i magnezijem, koji ima blagotvoran učinak na bolest kosti, kože i probavnog trakta. Zatvorena termalna rivijera (500 m2 vodene površine) sastoji se od rekreativnih bazena s termalnom vodom od 32 °C (25m x 25m) s podvodnom masažom, na klupama ili ispod slapova i whirlpool s temperaturom vode od 36 ° C.

A što da vam kažem? Podvodna masaža termalnom vodom od 32 °C i namakanje u whirlpool bazenu (hidromasažni bazen), opustilo je i naj ukočenije (u svakom pogledu) pa masaža leđa ispod slapova.. O daaa, život je lijep! ? Što bi se reklo lat. Carpe diem (hrv. Iskoristi dan), a što smo mi i učinili.

Slika: Terme Snovik

U srijedu je skijalište bilo zatvoreno zbog, kako bi Slovenci rekli „moćnog vjetra“ pa bi neki pomislili da nismo imali sreće, ili?! ? Kažu da je svatko kovač svoje sreće. Mi smo svoju sreću taj dan iskovali na ručku u Ljubljani i u vodenom parku Atlantis, a Vorasa je sreća pomazila tako što mu je jedna cura (Nina) javila da je našla njegov izgubljeni mobitel. Na putu do Ljubljane stali smo na parkiralištu ispred lokalnog vulkanizera kako bi preuzeli Vorsov mobitel i naravno popili cugu u bircu u kojem radi Nina. Nakon ispijene čašice craft piva uputili smo se prema Ljubljani.

Slika: Spašavanje Vorasovog mobitela

Da, da, opet hedonizam na hooliganski način. Vodeni park Atlantis je jedinstveni objekt u sklopu BTC City Ljubljana u smislu njegove arhitekture i asortimana proizvoda i usluga, čineći BTC CITY najvećim poslovnim, trgovačkim, rekreacijskim, zabavnim i kulturnim centrom u Europi.  Vodeni park Atlantis nudi tri tematska modula (svijet avanture s posebnim dječjim područjem, Termalni hram i saune), koji su međusobno povezani i prostiru se na dva kata. Hedonizam na najjače u saunama, bazenima i zatvorenim toobooganimaaa! Juhuuu!! Nakon četiri sata namakanja, brčkanja i preznojavanja u saunama uputili smo se prema hostelu.

Sigurno se pitate, kako smo provodili večeri nakon snježnih vragolija i vodenih hedonizama. Provodili smo ih u posebnoj prostoriji na etaži -1 hostela. Da, da imali smo svoji „bunker“ točnije prostoriju sa stolom za 12 ljudi blizu koje se nalazi kuhinja u kojoj smo imali vlastiti frižider. Dakle ića i pića u izobilju na dohvat ruke. Večeri u bunkeru su započinjale sa sarmom i narescima (čovjek treba nešto prigrist nakon cijelog dana), a potom je uslijedilo prakticiranje NLP-a kroz igru Tajni Hitler. Tajni Hitler je društvena igra za 5-10 igrača koji imaju zadatak pronaći i zaustaviti tajnog Hitlera. Na početku igre svaki igrač prema dodijeljenim kartama dobiva jednu od tri uloge: Liberal, Fašist ili Hitler. Hitler igra za fašistički tim i fašisti znaju Hitlerov identitet od samog početka, a Hitler ne zna identitet fašista, dok Liberali ne znaju ničiji identitet. U svakom krugu se između igrača bira Predsjednik vlade i Kancelar koji izglasavaju Zakone. Liberali koji su u većini, pobjedu odnose izglasavanjem 5 liberalnih zakona ili ubijanjem Hitlera, dok fašisti pobjedu odnose izglasavanjem 6 fašističkih zakona ili ako se Hitler izabere za kancelara nakon što su izglasana 3 fašistička zakona. Ovo je igra kalibracije. Svaki igrač tijekom igre pokušava izkalibrirati ostale igrače te prema njihovom glasanju prilikom odabira Predsjednika i kancelara ili prilikom glasanja za pojedini zakon otkriti tko je liberal, tko fašist, a tko Hitler. Uz smijeh i nadglasavanje pokušavali smo primijeniti pravila igre što je završavalo s time da smo imali dva Hitlera umjesto jednog ili niti jednog jer su igrači krivo „pročitali“ karte. Vlasnica hostela nas je već prvu večer upozorila na kućni (ne)red kojeg se moramo pridržavati što bi značilo da nakon 22h nema galame. Uf, nas 12 i alkohol bez galame. Uspjeli smo nekako „obuzdavati“ glasne navale smijeha i nadglasavanje uz konstantno; Šššš.. tiše, tiše malo..

Slika: Bunker i kuhinja u hostelu

U četvrtak je granulo sunce, kao na ljetnom kampu, moćan vjetar je utihnuo i uputili smo se prema skijalištu. Na Krvavcu je toga dana bilo kao na rasprodaji! More ljudi je čekalo u redu za žičaru i vučnicu, a ispod 20 min čekanja u redu bilo je kao da si dobio na lotu. Neki od nas se nisu dali smesti i unatoč svemu čekali su uporno u redovima kako bi uživali u odabranoj aktivnosti na snijegu. Drugi su se utaborili na terasama obasjanim suncem i uz rakiju, pivu te kuhano vino, uživali su u svim dodatnim blagodatima koje pruža Krvavec.

Slika: Terasa i staza

Nakon skijaškog dana i tri dana sarme za večeru, odlučili smo „posljednju večeru“ na kampu upriličiti u pizzeriji Pod Jenkovo Lipo. Pizzeria Pod Jenkovo Lipo smještena je samo nekoliko minuta vožnje od Kranja na putu prema skijalištu Krvavec. Nekada davno na mjestu pizzerie stajala je rodna kuća slovenskog skladatelja i dirigenta Davorina Jenko, rođenog 1835. godine. Davorin Jenko napisao je 260 pjesama, od kojih je oko 40 slovenskih, a uglazbio je i par Prešernovih tekstova. Ušli smo u pizzeriju i sjeli za za stol kao 12 apostola, ali bez tjelesno prisutnog Isusa, što ne znači da isti nije bio sa nama. Naručena jela su počela stizati sa podužim odmakom i bila su „big size“, ali vrijedilo je čekati. Nakon što smo se obilno pogostili nekolicina nas nije mogla odoljeti desertima te smo naručili 4 porcije palačinki i jedan voćni kup. Porcija palačinki se sastojala od tri nadjevene palačinke, dok je voćni kup veličinom odgovarao povećoj vazi. Vazu sladoleda i voća smo, srećom, podijelile Manuela i ja jer bi u protivnom ostavljanje sladoleda postao 11 smrtni grijeh, dok palačinke nitko nije dijelio.:)

Došao je i petak, zadnji dan naših snježnih radosti. Pomalo se osjećala sjeta u zraku, nije nam više bila bitna gužva niti čekanje u redu za žičaru. Svi smo se htjeli još samo jednom spustiti niz padinu i barem još jednom osjetit onu, svima dobro znanu dječju radost. Otkucalo je 16 h, uzeli smo svoje skije i bordove, pogledali iza sebe, pozdravili se sa hedonističkim užicima i dječjim radostima te krenuli puni novih iskustava prema Zagrebu.

Nakon svega ispričanog, sigurno se pitate kada ćete nam se moći pridružiti. Ne brinite, sljedeći kamp je već na vidiku.

Zato do novih hedonističkih iskustava koje ćemo proživjeti zajedno..Pozdrav!

Kristina Bulešić