Trudimo se da se hooliganštine održavaju vikendom iz jednostavno praktičnih razloga: da što većem broju ljudi koji sudjeluju na NLP treninzima omogućimo prisustvovanje - jer ima polaznika koji putuju iz raznih krajeva i u Zagrebu su samo zbog nas. Ponekad se pak dogodi prilika za novo ili jedinstveno iskustvo koje se jednostavno ne događa vikendima. U ranoproljetni četvrtak, dok se još dah vidio u zraku smo se navečer u mraku okupili nedaleko Savskog nasipa i uputili u nepoznato.

Hooligans u Močvari

A mjesto novog iskustva, naš cilj je bila Močvara, kultno mjesto alternativnog života u Zagrebu gdje se taj četvrtak održala Druga noć mračnog cirkusa u organizaciji skupine akrobata Tricycle Trauma.

Cirkus sam po sebi je tradicionalno umjetnost koja se događa na rubovima društva. Filmovi od Freaks iz 1932. do Greatest Showman iz 2017.  pokazuju kako su percipirani i što su radili ljudi koji su se, najčešće zbog svojih fizičkih karakteristika, našli tako na rubu. No nikada se nije radilo samo o fizičkom. Engleska riječ "geek" koja se u moderno vrijeme koristila za osobe koje su pretjerano specijalizirane u nekom području, pogotovo ako su istovremeno skromnih komunikacijskih vještina ili su uvjerene da imaju anksioznost oko društvenih interakcija, je izvorno korištena baš u cirkusu, i ima isti korijen kao riječ "freak". U tom kontekstu, geekovi su bili izvođači koji su radili stvari koje nitko ne bi, najčešće samo za to da bi šokirali publiku.

Većina ljudi, kad bi dobili priliku, ne bi zabadali igle i kuke po sebi i visjeli suspendirani na njima u zraku. Većina ljudi, kad bi dobili priliku ne bi hodali po razbijenom staklu. Većina ljudi ne bi došla izbliza gledati druge ljude koji to rade - ali NLP hooligani bi.

Noć mračnog cirkusa je počela vrlo atmosferično, s izvođačima koji su doslovno visili u kukuljicama sa stropa i plazili po elementima u zidovima, među posjetiteljima koji su čekali ulaz, i od tada se samo pojačavao osjećaj neobičnosti, pomaknutosti i barem malo, očekivanja  da će nešto iskočiti iz noći. Vrhunski vizualni događaj upotpunila je jezovita glazba grupe Warecat (mačkodlak) koja je glasnim, ponekad disonantnim i vrištećim tonovima doprinosila mračnoj atmosferi ovog cirkusa.

Nekad se stvari događaju nama, ali većinom se stvari događaju zbog nas, i vrlo je zanimljivo razmišljati što se mota po glavi izvođačima koji su odlučili impresionirati ne samo svojom vještinom u nekom području, nego to raditi na način i u atmosferi koja je stvorena da bude šokantna i upečatljivo stane u sjećanju svim sudionicima.

Vidjeli smo akrobate u zraku kako se savijaju i ovijaju oko obruča i ljuljački, akrobate na podu kako ležećki stupaju sinkronizirano i plešu po podu dok nose velike štule - na koje nikad ne stanu, umjetnike koji svojim izgledom potiču razmišljanje o nekim drugim, srednjovjekovnim i mračnijim vremenima, pomoćnike u poderanoj odjeći koji sa mišićavim rukama namještaju rekvizite, klošara koji vozi okolo svoju ženu u kovčegu, koja mu razbija prazne boce po kojima hoda, čovjeka koji cijelu večer visi na kukama i ne radi ništa, i drugog koji na igle koji si zabija po dijelu vjesi zvončiće prije nego što će partnericu precizno i intrigantno zavezati konopcima da visi u zraku kad se makne bolnički krevet na kojem je ležala.

Vizualno i auditivno jaka, Noć mračnog cirkusa će ostati u sjećanju kao prozor u drugačiji život.

Autor, organizator i fotograf:  Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner

Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 23 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!

[supsystic-gallery id=28]

 

Kako bi svoje mape obogatili novim vještinama svoja vrata nam je ovog puta otvorila Cirkorama – kolektiv  koji se bavi promicanjem cirkuske umjetnosti kroz edukacije, predstave, performanse, ulične akcije i različita događanja.

Njegovi osnivači su među prvima doveli žongliranje i hodanje na štulama na ulice hrvatskih gradova, nakon čega su uslijedile akrobacije na svili i trapezu, a upravo su to vještine s kojima su se susreli Hooligani na posljednjem tajnom iskustvu.

Kako to već obično biva, oni koji su imali dovoljno odvažnosti i hrabrosti prijaviti se na slijepo, okupili se ispred Muzeja Mimara u zakazanom terminu te prošetali do mjesta održavanja loode hooliganštine. Ulazimo u mračno  dvorište u koje jedva da dopire ulična rasvjeta. Zgrada koja se nalazi ispred nas izgleda kao da je napuštena prije nekoliko stotina godina, a jedino što ju još održava na životu su zidovi ukrašeni raznim grafitima. Sam prizor ne ulijeva previše povjerenja.

U pozadini se čuje komešanje Hooligana: „Kuda to idemo?“, „Je li to fight club?“. Nitko od prisutnih zapravo nije siguran jesmo li na pravom mjestu.

Pokucali smo na stara drvena vrata. Ulazimo unutra i prizor koji nas je dočekao totalna je suprotnost onome izvana. Topla i opuštena atmosfera za koju su zaslužni predstavnici Cirkorame. Hooligani još uvijek pomalo zbunjeni, okreću se  oko sebe u nadi da će pronaći nešto što će im otkriti gdje su to došli i što će ovdje raditi. Nismo gubili vrijeme. Na brzinu smo se raskomotili i već smo se počeli zagrijavati kako bi pripremili zglobove i mišiće za ono što tek slijedi.

Nakon odrađenog zagrijavanja podijelili smo se u 3 grupe (6-6-7) od kojih je svaka imala Cirkorama voditelja. Trapezisti i plesači na svili prolaskom kroz ormar nestali su iz našeg vidokruga, dok se grupa štulaša u samo nekoliko sekundi pretvorila u divove. Jedan po jedan Hooligan oblačio je drvene potpetice kako bi napravio svoje prve korake.

Zaveži cipele, fiksiraj štule, pogled ravno, sjeti se disati i idemoooo. Kod grupe štulaša bilo je posebno zanimljivo pratiti kako stanje utječe na tijelo i um koji su dio jednog sustava. Prava borba nesigurnosti i želje za uspjehom. Gotovo kod svih Hooligana osjetila se nesigurnost u prvim koracima. Grč na licu, ukočeno tijelo, zaustavljen dah, čvrsto držanje za voditelja, no svaki novi pomak korak je bliže uspjehu. Samim time mijenja se i stanje. Opuštenije držanje tijela, osmjeh na licu, ruke koje se samostalno kreću...Hooligani samostalno hodaju na štulama. Najveća kraljica štula bila je hooliganka Tatjana. Uz zavidnu ravnotežu i koordinaciju pokreta samouvjereno se prošetala u svim mogućim smjerovima. I taman kad je zabava bila na vrhuncu oglasili su se voditelji i obznanili da je vrijeme za promjenu grupa.

Selimo u ormar, a prolazak kroz njega dovodi nas u novu prostoriju na čijem se stropu nalaze trapez i svila – zračne vještine koje kombiniraju ples i gimnastiku. Na zabavan i kreativan način povećavaju fleksibilnost, snagu i izdržljivost.

Postoje razne figure, pozicije, padanja i stilovi izvođenja, a mi smo se držali najosnovnijih. Svila pruža veliku mogućnost improvizacije, kako u trikovima tako i samom načinu izvođenja što smo svakako pokazali. Na jedan-dva-tri noge su već u zraku, glava okrenuta prema podu. Vise Hooligani naopačke dok im svila reže bedra i trbuh. Tik-tak..tik-tak i vrijeme je za zadnju promjenu.

Vraćamo se u prvu prostoriju gdje nas čeka hodanje po gurtni i žongliranje. Korak po korak, hooligani su se trudili pronaći balans što je poprilično zahtjevno. Poanta hodanja na gurtni kako nam je objašnjeno nije naći balans jer je to naprosto nemoguće, već dobro se osjećati u trenutcima kada si izvan balansa. Dok su se jedni trudili što duže ostati na gurtni, drugi su se primili čunjeva kako bi svladalli  osnove žongliranja. Još nekoliko izmjena, pokušaja, padova i već je hooliganštini kraj.

Tekst i organizacija Hoo: Martina Kranjčec, NLP Master Practitioner

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram