Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:

  1. Room Escape
  2. Ultimate Fisbee
  3. Dvoranski Paintball
  4. Beat box & HIP HOP radionica by Dino Tremens
  5. Čudesan svijet zmija
  6. Arduino na FERu by Ivan Voras
  7. Penjačko iskustvo u Fothii
  8. Pub Kviz
  9. Zip Line u Omišu
  10. Odbojka
  11. Mentalizam by Guy Pardillos
  12. Virtualna stvarnost
  13. "Kulturna Hoo"- Skitnica (Charlie Chaplin)
  14. Bubble Football
  15. Streljačko iskustvo u Splitu
  16. Fotografska radionica
  17. Mačevanje (HEMA)
  18. Krav Maga by Sandro Šarić
  19. Tajni izlet u Gardaland
  20. Fantastični Zagreb
  21. Volim ljuto – Intimno i vruće druženje NLP Hooligana
  22. Škola Swinga – Lindy Hop
  23. Glazbena produkcija – NLO Studio
  24. Streličarstvo - NLP Split
  25. Cirkus vještine
  26. Tajno blagdansko darivanje slučajnih prolaznika
  27. Plesna radionica Chacarera (Split)
  28. Snowboard školica by Borna Kuzmanović
  29. Umjetnost improvizacije - Jamming
  30. Secret Zagreb by Iva Silla
  31. Privatni Stand-UP by Vlatko Štampar
  32. Adrenalinski park
  33. Hodanje po vatri // Firewalk
  34. Radionica bubnjanja (Afrički bubnjevi)
  35. Hokej
  36. Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima
  37. Aroma by Anamarija Pažin Morović
  38. Bowling
  39. Olimpijsko mačevanje (Fencing)
  40. Crossfit Zagreb
  41. Crash Course Arapskog jezika (i delicija)
  42. Zvučna kupka
  43. Wing Chun -  U zmajevom gnijezdu
  44. Karaoke Contest
  45. Znakovni jezik - Upoznajmo svijet "nevidljivih"
  46. Hoomanitarno iskustvo Mali Zmaj
  47. Noć mračnog cirkusa 2
  48. Studio Kubus dramska pedagogija
  49. Komunikacijska ordinacija (javni nastupi)
  50. Škola Boxa - Boksački klub Optimist
  51. Beer Mile
  52. Prvi Hrvatski Kečeri

Trenutni popis organizatora tajnih iskustava:

  1. Ivan Voras – 10 tajnih iskustava
  2. Saša Tenodi – 8 tajnih iskustava
  3. Alda Strikić – 4 tajnih iskustava
  4. Aleksandra Ivanac – 3 tajna iskustva
  5. Martina Kranjčec – 2 tajna iskustva
  6. Sonja Papeš – 2 tajna iskustva
  7. Ana Šutalo – 2 tajna iskustva
  8. Tvrtko Janjić – 1 tajno iskustvo
  9. Marija Jakšić – 1 tajno iskustvo
  10. Ivana Vuković Agnić – 1 tajno iskustvo
  11. Borna Kuzmanović – 1 tajno iskustvo
  12. Ivan Šulc – 1 tajno iskustvo
  13. Mirjana Klić – 1 tajno iskustvo
  14. Marijana Špoljarić – 1 tajno iskustvo
  15. Ivana Bodlović - 1 tajno iskustvo
  16. Nikolina Plenar - 1 tajno iskustvo
  17. Danijela Medaković - 1 tajno iskustvo
  18. Saša Posavčević - 1 tajno iskustvo
  19. Sergey Vorona - 1 tajno iskustvo
  20. Vanja Grgec - 1 tajno iskustvo
  21. Tatjana Knogl - 1 tajno iskustvo
  22. Martina Mršić - 1 tajno iskustvo
  23. Maja Špralja - 1 tajno iskustvo
  24. Branka Androšević - 1 tajno iskustvo
  25. Martina Lucić Čanak - 1 tajno iskustvo
  26. Tanja Šurbat - 1 tajno iskustvo
  27. Saša Bardak - 1 tajno iskustvo

Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:

  1. Irena Poljanšek
  2. Filip Bistrović

ARDUINO

Petak 20.3., ispred Raiffeisen Bank u Vukovarskoj oko 18:30 okupilo se 15 hooligana. Razočarati ću vas. Nismo išli pljačkati banku. ☺ Umjesto toga, Ivan Voras nas je odveo na Fakultet elektrotehnike i računarstva, svima znani FER.  Zamislite si petak navečer na FER-u (a ne idemo u KSET- Klub studenata elektrotehnike i računarstva), dakle stvarno probijamo okvire.

Nas 15 popelo se na 9. kat fakulteta i „zaposjelo“ učionicu. Ovaj put, iskustvo je upriličio nama svima znani hooligan Ivan Voras. ☺  Dr. sc. Ivan Voras, dipl. ing., rođen je 1981. godine u Slavonskom brodu, a trenutno živi u Zagrebu, gdje je zaposlen na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Doktorirao je 2011. godine, a tijekom studiranja sudjelovao je na programu Google Summer of Code. Dobio je nagradu Hrvatskog informatičkog zbora 'Otvorena Informatika' za doprinose u promicanju informatičke kulture u Hrvatskoj te srebrnu plaketu 'Josip Lončar' za naročito uspješnu doktorsku disertaciju i znanstveno-istraživački rad. Autor je 15-ak informatičkih projekata otvorenog koda te suradnik na međunarodnom projektu operacijskog sustava otvorenog koda FreeBSD. Dakle, zavidan životopis moram primijetiti. ☺

Naš dr.sc. hooligan odlučio je podijeliti dio svoga znanja sa nama i počastiti nas s jednom električnom hooliganštinom. ☺  Sjeli smo u klupe kao pravi hooligani, otvorili laptope i instalirali programe koji su nam bili potrebni. Nakon par poteškoća oko same instalacije programa (mora biti neki „zajeb“) uz konstantne povike:“ Ej, Ivane! Meni se neće instalirati! Ivane! Daj dođi vidjeti što mi je s laptopom! Meni ne radi!“ Kao u 1a…svi u jedan glas, svi bi odmah da Ivan dođe do njih, stvarno hooliganski. 😉 Ivan nam je strpljivo pomagao instalirati programe i nakon izvjesnog vremena mogao je započeti s prezentacijom električne hooliganštine, točnije strujom, elektronikom, programiranjem.

Kad pričamo o (električnoj) struji, pričamo o energiji koja se prenosi pomicanjem elektrona u

vodičima. Kad radimo nešto sa strujom, uvijek imamo električni krug. Elektrane (generatori, baterije, svi izvori) su u biti pumpe koje "guraju" elektrone kroz vodiče, i to rade u krugu. Mi smo radili s 5 V istosmjerne struje koja se smije dirati. Što je digitalna elektronika? Digitalno, signal ima 2 razine, a mi interpretiramo što te razine znače; Da ili Ne; Uključeno ili Isključeno; Istina ili Laž. Zašto digitalno? Efikasnije je prepoznati 2 razine u signalu nego više njih, a binarnim brojanjem možemo predstaviti što god želimo digitalnim signalom.

Programiranje je pisanje uputa računalu što i kako učiniti, a izvodi se u nekom od programskih jezika. Jedini programski jezik koji računalo može direktno izvršavati je mašinski jezik (mašinski kod ili binarni kod). U počecima računarstva programeri su pisali u mašinskom kodu, što je bilo vrlo komplicirano i zamorno. Sljedeći korak u razvoju računarskog programiranja ogleda se u upotrebi simboličkih jezika, poznatih pod zajedničkim nazivom asembler. Asemblerski jezici sastoje se od jednostavnih instrukcija koje se direktno i jednoznačno mogu prevesti u mašinski kod koji se direktno izvršava. Iako mnogo pogodnije i od mašinskog programiranja, asemblersko programiranje karakterizira velika količina posla koju programer mora obaviti, zbog činjenice da su operacije i dalje elementarne. Zbog toga su stručnjaci stvorili programske jezike višeg nivoa pomoću kojih se piše izvorni kod koji se u mašinski kod prevodi posredstvom specijalnih programa - prevodilaca čiji je zadatak da prevede kod višeg programskog jezika u mašinski kod tzv. interpreter i kompajler. Kompajler (prevodilac, programski prevodilac, eng. compiler) je računarski program koji čita program napisan u izvornom jeziku, te ga prevodi u ciljani (najčešće mašinski) jezik.

Ivan nam je osigurao sve potrebne komponente (da se izrazim informatički) matičnu ploču, releje, žice i sonar.

Započeli smo sa matičnom pločom. Matična ploča je glavna printana poluprovodnička ploča koja omogućava komunikaciju između ostalih hardverskih dijelova u računaru. Praktično, matična ploča je dom za ostale komponente. Ona direktno utiče na performanse računala shodno mogućnostima i kvaliteti ostalih dijelova na ploči. Programiramo procesor koji se nalazi na matičnoj ploči  i upravlja sa svim. U našem slučaju, programirali smo mikrokontroler Arduino, u jeziku koji je sličan Cu (i Javi).

Slika: Matična ploča -  Mikrokontroler "Arduino"

Najvažniji koncept u programiranju je da se stvari događaju jedna po jedna, odnosno programi se izvode jednu po jednu liniju. Unutar linije, stvari se događaju najčešće s lijeva na desno, kako se čitaju.

Prvo smo spojili USB kabl u Arduino, zatim USB kabl u laptop i pokrenuli driver (onaj koji smo instalirali na početku). U driver smo ukucali crveno napisano (prikazano u nastavku), pri čemu je bitno paziti na velika i mala slova kao i razmake.

// the setup routine runs once when you press reset:

void setup() {

// initialize the digital pin as an output.

pinMode(led, OUTPUT);

}

// the loop routine runs over and over again forever:

S programom smo se „poigrali“ na način da smo promijeni broj unutar zagrade delay(1000); što je promijenilo trajanje pauza prilikom žmiganja svijetla te smo kopirali cijeli kod označen vitičastom zagradom kako bi dobili složeniji ritam.

Uslijedilo je spajanje releja na Arduino. Relej je vrsta prekidača čije je stanje (uključeno ili isključeno) upravljano električnim nabojem, tj. posredstvom elektromagneta ili nekoga drugog mehanizma. Relej je sklopni aparat koji mjeri neku pogonsku veličinu (struju, napon, tlak, brzinu vrtnje, temperaturu, snagu itd.) te pri određenoj vrijednosti te veličine automatski zatvara ili otvara svoje kontakte. Osnovni mu je zadatak da preko svojih kontakata i pomoćnih strujnih krugova djeluje na druge uređaje radi upravljanja, mjerenja, signalizacije ili zaštite. Jednim digitalnim signalom (LOW / HIGH) otvaramo ili zatvaramo neki drugi strujni krug.

Prilikom spajanja releja na Arduino potrebno je sa žicama spojiti dijelove Arduina i releja kako je prikazano u nastavku.

Arduino:           Relej:

5V                      Vcc (napajanje releja)

GND                    Gnd

Digital 13                  In1 (naređujemo releju što da radi)

Nakon što smo spojili Arduino i relej, spojili smo USB kabl na računalo. Nakon spajanja na računalo relej se počeo „glasati“, donosno lupkati u zadanim razmacima delay(1000);. Na taj način funkcionira žmigavac na autu. ☺ Eto, izprogramirali smo žmigavac!!!

Na kraju smo odspojili USB od računala, ostavili žice na releju, a odspojili ih od Arduina. Uslijedilo je spajanje sonara. ☺ Sonar ili podvodni električni lokator je elektroakustični uređaj za traženje i otkrivanjem određivanje daljine, dubine, smjera i za identifikaciju podvodnih pokretnih i nepokretnih objekata (podmornica, mina, potopljenih brodova, podvodnih hridi, jata riba). Služi i za navigaciju, oceanografska istraživanja i podvodnu vezu. Rad se zasniva na osobinama prostiranja ultrazvučnih i zvučnih valova kroz vodu/zrak. On šalje zvučne impulse i odbijenu energiju prima kao jeku. Na osnovi izmjerenog vremenskog intervala određuje se istovremeno daljina, smjer, a kod nekih i dubina cilja.

Slika: Princip rada sonara

Prilikom spajanja sonara i Arduina sa žicama smo spojili navedene dijelove kako je prikazano u nastavku.

Sonar:             Arduino:

Vcc                   5V (napajanje za sonar)

Trig                  Digital 8

Echo                Digital 7

Gnd                  Gnd

Spojili smo USB na kompjuter pokrenuli smo program „Sonar“ i Arduino je počeo žmigati kako smo okretali sonar.

Nakon što smo spojili Arduino i sonar na sve smo spojili relej na isti način kao i ranije, ali ovaj put smo spoji napajanje preko breadboard-a. Breadboard ima koncept linije istog signala (vertikale na breadboardu)

Slika: Breadboard

Relej smo spojili na sljedeći način;

Relej

Vcc                5V od breadboarda

Gnd                Gnd od breadboarda

In1                  Digital 12 od Arduina

Nakon spajanja komponenti pokrenuli smo program „sonar relej“ u kojem je između ostalog upisan programski kod (naveden u nastavku) pomoću kojeg se ako je udaljenost između 10 i 30 cm, uključi relej.

Programski kod:

if (distance > 10 && distance < 30) {

digitalWrite(relayPin, LOW);

Serial.println("Let there be Light!");

} else {

digitalWrite(relayPin, HIGH);

}

Program također ispisuje udaljenost od predmeta X prema kojem je okrenut sonar. Sonar funkcionira na način da pošalje se signal „pin“ s jednog zvučnika, a  program iščitava vrijeme koje je potrebno da se zvuk vrati od predmeta X do drugog zvučnika sonara. Za potrebe izračuna udaljenosti sonara do predmeta X za ovaj model sonara kalibriranjem je dobiven broj 58,2. Dijeljenjem vremena povratka zvuka od predmeta X do sonara sa 58,2 dobijemo udaljenost od sonara do predmeta X i program nam taj broj ispisuje na ekranu. ☺ Ima jedan uvjet, koji je zadan u programu a to je da ako je udaljenost od predmeta veća od maksimalne udaljenost koju smo si zadali ili manja od zadane u našem slučaju je to bilo između 10 i 30 cm  Arduino neće svijetliti. Uglavnom relej je proizvodio zvuk, počeo je „lupkati“, a Arduino je svijetlio kada je udaljenost od predmeta bila između 10 i 30 cm. Inače senzori za parkiranje i vrata koja se sama otvaraju funkcioniraju na taj ili sličan način. ☺

Slika: Kako je to izgledalo

I eto, u par „koraka“ uz Ivanovu pomoć, uspjeli smo izprogramirati rad žmigavaca, senzora za parkiranje, pomičnih vrata.. i tko zna još čega sve. Primjene su razne. ☺

Na kraju se moram zahvaliti Ivanu na utrošenom vremenu (mjesec i pol priprema), uloženom trudu (izrada prezentacije, besplatna dvorana, nabava komponenti putem ebay-a) i prije svega želji da nam prenese dio znanja i „približi“ nam informatički svijet.

Hvala ti Voras!!! ☺

Do sljedećeg hooligiranja, pozdrav!

Kristina Bulešić

Fotografirali: David Mihoci (Mihoci Studios) & Ena Mihoci (Ena Photo Art)

[supsystic-gallery id='6']

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram