Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Od rođenja ima svoj karakter, tako je čvrst da ne možeš protiv njega! Ponaša se točno onako kako hoće, nema šanse da ga preodgojim! Što određuje našu osobnost? Određuje li nas naša biologija ili pak okolina? To je samo djelić od pregršt pitanja koja možemo postaviti u vezi odgoja, naše ličnosti i čimbenika koji utječu na njih. Ljudska bića su nedovršena i neprestano u procesu razvoja i oduvijek se pitamo je li čovjek određen u potpunosti svojom genetikom ili okolina može imati utjecaj na određivanje čovjekove osobnosti.
Nedavno sam i ponovno pogledala francuski dokumentarni film „Bebe“. Svakako ga preporučujem, vrlo je iskren, životan i potiče na razna razmišljanja vezano uz odgoj djeteta i utjecaj okoline na dijete. U filmu je prikazana priča o četiri bebe, u četiri različite države (Namibiji, Mongoliji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama), koja ih prati od rođenja pa do prvih koraka. Film nam istovremeno približava četiri različite kulture, uspijevajući zabilježiti najbezbrižnije i najdirljivije trenutke, a tako jedinstvene događaje u prvim mjesecima naših života. Film me potaknuo na razmišljanja i promišljanja o utjecaju odgoja djece. Što određuje našu osobnost? Koliki je utjecaj genetike? Koliki je utjecaj okoline? Koliki je utjecaj roditelja?
U filmu možemo vidjeti različite realne scene. Npr. djeca u Namibiji i Mongoliji su goli, sami leže na podu ili pužu, igraju se s pijeskom, kamenčićima, toalet papirom, kostima što su našli na podu, lokvicama vode, a kad je umorno, samo legne i spava. Majke rade svoj posao, hrane stoku ili sl. Djeca su mirna i rijetko plaču, a vrlo često su i sama. U Japanu i Americi djeca imaju pregršt raznolikih igračaka. Najviše je igračaka na baterije i koje proizvode različite zvukove. Prikazana je jedna scena gdje dijete leži na sredini sobe, oko njega igračke a ono leži i viče. Majke se trude umiriti dijete, pjevajući i sl. Uspavljuju dijete na ruka ili u krevetiću. Uvijek su prisutne uz dijete.
Ima mnogo različitih usporedbi u filmu. Scene sa životinjama su me impresionirale. U Namibiji oko djece hoda krdo stoke. U Mongoliji dječak se kupa u lavoru, dolazi koza i pije vodu iz istog tog lavora. Vidljivo je da su djeca mirna, gledaju životinje, igraju se s njima, žive s njima. U Americi majka odvodi dijete u zoološki vrt, dijete gleda životinje preko stakla, plače i vrišti, vidljivo je da se dijete boji životinja. Majka tješi dijete, objašnjava mu, no dijete i dalje vrišti. Scene u filmu pokazuju utjecaj okoline, ljudi na razvoj djece već u prvim danima života. U početku djetetova okolina su njegovi roditelji i obiteljska sredina. Kako dijete raste tako se širi i okolina koja ga okružuje. Logično, zar ne?
Važno je znati razliku između temperamenta i karaktera. Temperament se definira kao način emocionalnog reagiranja pojedinca koji se smatra urođenim, dok se karakter izgrađuje pod utjecajem okoline. Stručnjaci kažu da naša osobnost nije fiksirana samim našim rođenjem, da svi imamo urođeni temperament da budemo otvoreni i društveni ili pak stidljivi i povučeni.
Dobar primjer su blizanci. Isti roditelji, ista genetika, isti utjecaj roditelja a oni opet svaki drugačiji. Nije li to divno? Svako je za sebe, ne postoje dva ista, zar ne? Sjetite se onih situacija kad ste se silno trudili stupiti u kontakt sa šutljivom ili povučenom osobom! Ili kad od djeteta morate izvući „one rečenice“ a dijete šuti?! NLP metode su u ovakvim situacijama sjajne i praktične koje nude načine kako se uskladiti s osobom, na koji način pristupiti, kako razgovarati i postaviti pitanja, dobiti odgovore, reakciju. Snažan je utjecaj okoline, zar ne?
Temperament se smatra urođenim i definira se kao način emocionalnog reagairanja. Možemo li utjecati na emocionalne reakcije drugih? Sjetite se onih situacija kada niste bili dobre volje a onda ugledate Vaše dijete koje Vam uputi topli pogled, nasmije se, potrči u zagrljaj. Kako ste se tada osjećali? Još uvijek negativno ili je dijete barem malo prenijelo svoje pozitivne emocije?
Naišla sam na jedno istraživanje ukrajinskog pedagoga Anton Semjonović Makarenko koji je rekao da nepopravljvih ljudi nema, što bi značilo da je vjerovao u mogućnost odgajanja svakog čovjeka, tj. da ne postoje prijestupnici i teški karakteri, nego da su takvi ljudi proizašli kao rezultat loših metoda u odgoju. Prema njegovim riječima različitost oblika ponašanja može se pripisati utjecajima okoline koliko i genetskim utjecajima.
Istraživanje je dokazao na primjeru blizanaca. Jednojajčane blizanke pri rođenju su razdvojene i dane na posvajanje. Kada su imale dvije godine, njihovim majkama postavljena su različita pitanja kako bi se istražilo ima li sličnosti među njima, iako su odvojene. Jedno od pitanja bilo je o prehrani. Jedna djevojčica odbijala je jesti hranu ako u njoj nije cimet, što je izluđivalo njene roditelje. Stavljala bi ga svugdje. Majka druge djevojčice nije imala problema s njezinom prehranom. Je li to utjecaj gena ili okoline?
U filmu ima jedna predivna, topla scena majke u Namibiji koja svira frulicu svom djetetu, a dijete mirno, gleda i sluša zvukove frulice. S druge strane scena iz Japana gdje se dijete igra igračkom na baterije koja svijetli i svira. Dijete ju istražuje dok otac sjedi za kompjuterom i priča na mobitel. Što i kako dijete u najranijoj dobi uči? Uče putem osjetila. Preko osjetila upoznaju svijet. Sve stavljaju u usta, dodirom ispituju, osluškuju i pogledom prate sve što se događa oko njih. Koliko je važna uloga roditelja? Uče li djeca oponašanjem?
Tema mnogih istraživanja zadnjih godina bila je ponašanje roditelja prema djetetu i kako ono utječe na njihov razvoj. Obitelj je najznačajniji faktor socijalizacije u ranom djetetovu životu jer se tada stječu prva iskustva i stavovi. Istraživanja pokazuju da je odnos između roditelja i djeteta temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave ličnosti. Djeca u najranijoj dobi uče oponašanjem koje je ključno za njihov razvoj te iz tog razloga roditelji moraju biti svjesni svoje uloge u njihovom odgoju.
Utjecaj okoline toliko je značajan da uzrokuje različitost i kod djece iz iste obitelji što nam dokazuje primjer s blizancima. Ona djeluje na svako dijete pojedinačno i na svoj način. Utjecaj okoline ne možemo generalizirati, on se razlikuje od obitelji do obitelji a na što utječu razni čimbenici (obrazovanost roditelja, odgojni postupci, socijalno-ekonomski status, itd.).
Na svijet dolazimo s nasljeđem, no potrebno nam je iskustvo da bismo se izgradili kao osobe. Način na koji se dijete odnosi prema drugima može biti povezan s načinom na koji je iskusilo unutar obitelji. Kako razgovaramo s djetetom tako će i ono prema nama i drugima. Kako se mi odnosimo prema okolini tako će i dijete. Roditelji su najvažniji modeli u ranom razvoju djeteta. Njihove metode u odgoju, ma kakve bile, oblikuju djetetovu osobnost i zajedno sa genetikom postavljaju temelj čovjeka u kojeg će dijete izrasti.
Današnja okolina u kojoj živimo raznolika je i utjecajna dok roditeljstvo nije uređeno, ono se uči. NLP polazi od teza da se svi resursi nalaze u nama, da svako ponašanje ima pozitivnu namjernu i određenu vrijednost u određenom kontekstu i što god da jesmo...uvijek smo više od toga, samo ako to želimo.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.