Ovaj put potpuno drugačija Hooliganština od svih do sada! Mogli smo ju odraditi na bilo kojoj strani svijeta, sa ekipom ili sami, obučeni, goli, omotani božicnim lampicama, kakvi god da smo sebi najbolji.
Nije bilo sportskog adrenalina, mačeva, lukova ni pištolja, ali pucali smo visoko. Najviše do sada! Pomicali umne i socijalne granice. Barem neki od nas, koji su i po saznanju detalja hooliganštine odlučili (p)ostati hooligani i privesti izazov kraju.
Za ove dovoljno hrabre, nije bilo prepreka. Ni umnih ni prostornih. Tako se hoo održavala na čak dva kontinenta, u 5 različitih gradova, u sasvim drugačijim vremenskim zonama! Najveća hoo do sada? Kako i ne bi bila, kada je ideja proizašla iz Maštaonice jedne svima drage Splićanke, koju nećemo prozivati jer ona to sasvim sigurno ne voli (i to ovaj put bez falšeg Sašinog dalmatinskog humora u članku :)).
Svoje svjetlo je božicna hoo darivanja ugledala u Splitu, Umagu, Koprivnici, Zagrebu te u dalekoj, predivnoj Havani, gdje je obasjala lica i dane slučajnih prolaznika, djece koja inače nemaju ni kockice čokolade, starce koji nemaju obični sapun, a i policajce koji su na sliku s dvije dame pristali za cijelu jednu čokoladicu po glavi! I to onu malu iz Lidla, ali nećemo reklamirati. Spominjemo ga samo da znate kolike su te čokoladice bile. Je, je, sad se vi možete smijati, a ta jedna je njima ka' da vama prika u arapskoj pustinji da 4 deve za samo jednu ženu!
Na dalekoj Kubi Hoo je prošla uz puno osmijeha te uz pomoć troje naših vjernih pratitelja - prvi put su bili uključeni i ljudi koji nisu službeno Hooligani, ali posto kažu da se muževe i djecu ne bi trebalo ostavljati u oceanu radi Sašinih pravila, jednostavno smo svih uključili u realizaciju i baš se dobro zabavili uljepšavajući dan svima koje smo na ulici sreli, poklanjajući im svakom ponešto od pripremljenih slatkiša i higijenskih potrepština, koje smo ciljano ponile iz Hrvatske kao nešto sto je Kubancima napotrebnije i najdraže.
Pisale bi vam i kako je hoo prošla u Hrvatskoj, ali daleko od civilizacije na koju smo navikli nije bilo mogućnosti skype-anja, watsapp-anja, interneta. Mislim, mogle smo, da ne lažemo bas.. I volimo mi vas, ali ne dovoljno da platimo internet karticu za gledanje 20 "luđaka" koji 'vataju ljude po shopping centrima i objašnjavaju im da nije skrivena kamera nego da im stvarno, najstvarnije, jednostavno žele nešto pokloniti.. ?
Onako, tek tako, jer nam je došlo, jer je Alda tako rekla, u blagdanskom duhu. Jedino šta znamo sa sigurnošću jest da su svi bili oduševljeni jer nisu naviknuti da im se daje bez traženja nečega zauzvrat... 'ko zna, možda smo stvarno probudili blagdanski duh. Ili pokrenili revoluciju ljudskosti.
Autor: Ivana Bodlović, NLP Practitioner
[supsystic-gallery id=18]