Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Odgoj je moćna stvar: imate mogućnost promijeniti svijet odgajajući zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka spremnog biti pošten i human prema sebi i drugima. Odgoj je i svaki dan novi izazov. Zajednički trenuci isprepleteni smijehom, plačem, vikom, igrom, nestašlucima itd. Ima jedna stara narodna poslovica: „Mala djeca, male brige. Velika djeca, velike brige.“
Kako rastu djeca tako rastu i izazovi s njima, njihovi zahtjevi, a mi se svakodnevno trudimo zadovoljiti potrebe, želje i interese djeteta i odgojiti ih da postanu mudri, zreli, poslušni, pristojni, odgovorni, savjesni, zar ne?
Zbog čega onda i u najboljoj namjeri donosimo pogrešne odluke ili postupke?
Razlozi su šaroliki: savjeti drugih roditelja, utjecaj načina odgoja kako su oni sami bili odgajani, utjecaj baka, djedova, prevelika ljubav prema djetetu, prevelika briga o djetetu, nemogućnost slušanja djetetovog plača, vike, neznanje što učiniti u tom trenutku, stres zbog posla, neslaganje s partnerom itd. No, jesmo li svjesni svojih riječi ili djela? Da li zaista ono što kažemo to i učinimo?
Značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo
Česte su one situacije poput: „Daj mu kupi tu igračku samo da se ne dere. Bezveze se mučiš. Pusti ga, još je mali.“ Koju poruku je dijete dobilo? Da može dobiti što želi? Djeca u predškolskoj dobi uče osnove pravila ponašanja, neprestano ispituju granice i pravila osoba koje ih postavljaju. Pritom traže i kontakt, odnos, komunikaciju.
Odgajamo sada. Čak i kad mislimo da ne odgajamo. Sve što smo mi – odgaja našu djecu, bez govora i truda, samo od sebe. A kome dijete vjeruje i kakva je osoba koju poštuje? Ako dijete poštuje i slijedi granice da li pritom poštuju i osobu koja ih je i odredila? Razmislite i pitajte se kakva je osoba kojoj vi apsolutno vjerujete i koju poštujete? Da li je dosljedna, nestrpljiva, pouzdana, optimistična ili pesimistična, jedno priča a drugo radi?
Svako ponašanje ima vrijednost u određenom kontekstu
Sjetite se onih situacija kada djetetu govorite: „Da, moraš!“, a dijete odgovara sa: „Ne, neću!“ Borimo se sami sa sobom i trudimo se ne popustiti djetetu, a dijete se tada još više bori za sebe. Pa se počinje bacati na pod, viče, plače, vrišti, udara, napravi baš suprotno od onoga što ga se traži i sl. Zašto dolazi do sukoba? Zašto ponekad dijete ne želi čuti?
Pobune kod djece predškolske dobi znak su da se dijete razvija, izrađuje svoj identitet, bori se za svoj stav, ulogu, izražava svoje mišljenje. Kada dijete kaže „ne“, ono vježba osjećaj moći i individualnosti. Dijete ima dva cilja: zadovoljiti svoje potrebe i upoznati svoje roditelje, odgojitelje, osobe koje ga okružuju.
Može li dijete donositi odluke za sebe? Koje odluke može donijeti i kada? Ovisi o dobi, iskustvu koje je dijete steklo.
Djeca uče čineći, putem osjetila i tako stječu iskustvo. Kada će dijete imati dovoljno iskustva imat će i svoje stajalište, mišljenje te biti sposobno donositi samostalno odluke. Roditelji i odgojitelji posjeduje moć na dobrobit djeteta koje nije samo sposobno donositi određene odluke. Evo npr. svakodnevne borbe oko oblačenja. Hoćete li djetetu dozvoliti da obuje svoje nove sandale iako vani pada kiša i prohladno je?
To su one situacije kad je dijete jako uporno i ima nevjerojatnu moć uvjeravanja s jednim ciljem: da dobije ono što želi. Pitanjem poput: „Želiš li tenisice ili čizme?“ djetetu ćemo dati do znanja da će važno pravila jer se brinemo i odgovorni smo za zdravlje djeteta (moć na dobrobit djeteta) a pravom na biranje, djetetu dajemo slobodu izražavanja mišljenja, učimo dijete odgovornom ponašanju i stvaramo partnerski odnos.
Ako nas to što radimo ne dovodi do željenog ishoda, potrebno je prilagoditi komunikaciju i ponašanje, te početi raditi nešto drugo
Znate one situacije kad mama i tata ne daju bombone, pa onda ode do bake jer zna da će baka dati bombone. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu drugačiji ovisno o tome kakva je ta osoba. Izrazito su fleksibilni i prilagodljivi. Koliki je naš utjecaj na dijete? A utječe li dijete na nas?
Osobno mogu reći, rad s djecom mi je svakodnevno nova škola. Učim od njih i oni uče od mene. Model smo ponašanja, komunikacije jedni drugima. Djeca su čisti primjer NLP metode učenja. Upravo zato što su iskreni, slobodna duha, entuzijastični, aktivni, željni znanja, iskustva, prilagodljivi, neustrašivi, hrabri. Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na podrska@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.