Piše: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Jedna od zagonetnih dijelova ljudskog iskustva je percepcija vremena. Subjektivno je očito da vrijeme prolazi, pa stoga i da vrijeme postoji, ali što dalje? Svatko je imao iskustva da ponekad vrijeme prolazi brže, ponekad sporije, ili da je izgubio pojam o vremenu. Richard Bandler, suosnivač NLP-a je uočio tri načina percepcija vremena, koja su korisna da bi razgovarali o tome kako percepcija vremena utječe na ponašanje, učenje, obavljanje raznih poslova i na kraju, da bi osvještavanjem načina percepcije vremena u pojedinim trenucima mogli upravljati doživljajem i po potrebi biti produktivniji ili opušteniji.
Po Bandleru, tri načina percepcije vremena su “in time”, “through time” i “between time,” a radi se o ovome:
“In time” - ljudi žive “u trenutku”, percepiraju stvari koje su sada u njihovoj okolini, reagiraju, nije im na pameti neka daljnja budućnost, niti imaju svjesnu vezu s prošlosti. To je stanje fokusiranosti na “ovdje i sada” i karakterizira ga puno nominalizacija. Primjeri rečenica internog monologa bi bili “ja sam sretan,” “ja uživam na suncu,” “ja čitam.”
“Through time” - ljudi razmišljaju o tome što trenutno rade više nego o kojem su stanju trenutno. Imaju na umu sljedeći korak, i to je često stanje kad se radi neka intenzivna aktivnost, kad radimo nešto baš sada u trenutku i automatski razmišljamo o tome što mora biti sljedeći korak. Karakteristične su denominalizacije i komadanje prema dolje, na primjer “što sljedeće trebam napraviti kad wakeam,” “gdje sljedeće trebam proći usisavačem”, “kako ide sljedeća strofa himne”.
“Between time” - ljudi, iako im se sada događa svašta i mogu raditi neku aktivnost, zapravo razmišljaju o tome što će biti sutra, za tjedan dana, mjesec dana ili bilo kada u srednjoj i daljnjoj budućnosti. Kao kad idete na godišnji za tjedan dana i cijelo vrijeme razmišljate o odmoru umjesto o onom što radite sada i onom što se sada događa.
Nažalost ljudi koji su često u “between time” stanju kad odu na godišnji, razmišljaju često o tome što će raditi kad se vrate, zbog čega ponekad manje uživaju, te ovakva percepcija vremena često doprinosi anskioznosti, na primjer: “hoću li imati novaca kad dođu računi za režije?”, “kad se vratim s odmora za dva tjedna, čeka me brdo posla”, “jesam li ugasio grijalicu prije nego što sam izašao ili će me dočekati požar kad se vratim?”.
Rijetko tko je stalno u baš jednom od tih stanja, nego se izmjenjuju ovisno o kontekstu, ali često se usidrimo razmišljati na određeni način i to stvara naviku, što najčešće nije optimalno. Svaki od tih načina ima dobre i loše strane:
Korisno i zanimljivo je nekoliko puta dnevno osvijestiti odnosno obratiti pažnju na koji način trenutno percipiramo vrijeme, u smislu gore opisane podjele, i da li bi možda korisnije bilo percipirati ga na drugi način.
Javite kako vam ide kad to napravite!
Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih.