BRANKA ANDROŠEVIĆ, 40, doktorica medicine
Postoji mnoštvo predavanja, tečajeva, seminara, edukacija, i nisu svi nužno loši, no najčešće, ako je kvalitetnija edukacija, dobiju se konkretni odgovori na pitanja, alati i tehnike te se svodi na to da dobiješ uputu da to “samo trebaš” copy paste-ati i to je to!
I izadješ sretan i prpošan sa još jedne u nizu edukacije sa mišlju - “Pa da, to je to!”
I onda se nađeš u istoj nekoj situaciji kao i prije edukacije i taj čas zaboraviš sve! Nešto pokušaš, ali to ne ide jer, jebi ga, ovo je realna situacija, a ne vježba, nešto shvatiš da ni tamo nisi baš polovio, nešto ti se već i tamo činilo neupotrebljivo, i brzo se vratiš na stari obrazac ponašanja i opet zezneš, ili još gore, kao ja, potpuno zaboraviš primijeniti ( tj. sjetiš se jako prekasno) išta što si naučio na edukaciji koja nije bila ni kratka ni jeftina.
Zato što recept nije dovoljan, tj. dovoljan je onima koji kao imaju “ono nešto” već u sebi, pa samo to trebaju izbrusiti, no nama nekima nije. I sve pada u vodu. I svaka edukacija i tečaj nam je uzaludan.
No, znaš one situacije kad ti sve ide od ruke, kad kroz dan ulaziš u interakciju s ljudima i sve nekako rješavaš bez problema i glatko, i premda su svi oko tebe namrgodjeni, tisuću prepreka ti stane na put, taj dan ti, kao nekom magičnom lančanom reakcijom rješavaš sve redom, pa čak napraviš i više nego je bilo potrebno. Zašto su neki dani takvi, a nekad zapnemo već na prvom razgovoru s istim tim kolegom već rano ujutro. Zašto se neki ljudi uvijek s lakoćom sa svima sve dogovore, a mi samo s nekima, rijetkima?
Zašto kad dobiješ mogućnost naučiti kako se drži prezentacija korak po korak i trebaš samo modelirati učitelja, tebi zapinje i izgleda totalno neprirodno?
I zašto su svi oni dobri predavači, dobri svima?
I ja sam mislila da su oni “rodjeni s tim”.
No što kad bih vam rekla da nije stvar niti tehnike (jer to svatko može naučiti iz knjige ili 1-2 radionice), a niti same te osobe.
Stvar je u našem stanju! Našem trenutnom osjećaju samopouzdanja i vjere da nešto možemo učiniti. Ne, nisu to pozitivne afirmacije. Ovo je puno brže i efikasnije.
U NLP trening centru kod Saše osim, standardno, recepta, alata, tehnika i nebrojenih mogućnosti za vježbu, dobila sam priliku učiti utjecati na svoje stanje, na promjenu stanja, na samopouzdanje i uvjerenje da ja mogu jednako tako brzo, od ruke rješavati konfliktne situacije, bez bojazni ulaziti u razgovor sa gotovo bilo kime. I dobila sam ono što je meni osobno dalo najveću vrijednost - mogućnost da držim javni nastup -prezentaciju potpuno prirodno, samouvjereno i tečno, da bi čovjek rekao “ona je rodjena s tim”.
Niti sam rodjena, niti odrasla, niti mi je to došlo spontano.
Godinama sam imala strašne treme, ne samo u javnom nastupu već i na bilo kakvom važnijem razgovoru tipa poslovnom interview-u. Toliko sam se bojala kad bi me netko prozvao da nešto kažem pred više ljudi, da mi se doslovno na košulji primjetilo lupanje srca. Grlo mi se stezalo, glas mi je bio neprepoznatljiv, ruke mi se tresle, a lice preznojavalo. Samo sam čekala da završi i nadala se da ću preživjeti. Grozno je to izgledalo.
Ne znam je li bilo gore meni ili onim ljudima koji su me morali gledati i slušati suosjećajući samnom.
I upisala sam Basic. To mi je onako dalo mali hint da tu možda ima nešto više, čak i za ovakve tvrdokorne slučajeve poput mene. I upisala Practitioner, gdje sam prvo osvijestila u čemu je stvarno moj problem, riješila hrpu “uvjerenja” koja sam pokupila od roditelja, nastavnika, loših prijatelja i ostalih dobronamjernika i tada došla na Master.
Tek tu su se počele slagati kockice (kažem da sam tvrdokorni slučaj:).
Stav tijela, gestikulacija ruku i pauze u govoru može svako inteligentno biće pohvatati za 2h i izvježbati za četiri.
No ono što niti jedan drugi trening i edukacija ne nudi, što ti nitko ne kaže i ne pokaže, je kako stvoriti sebi i u sebi dobar osjećaj kad trebaš stati pred ljude i nešto reći. Ne osjećaj da to moraš odraditi pa si gotov. Osjećaj radosti i sreće, samopouzdanja, entuzijazma i poleta. Baš onaj sa sredine priče. Znam da zvuči nevjerojatno. I jest. Jer ne može se to naučiti iz knjige, ne može se to naučiti ni na nekom tečaju. Ozbiljno, na “nekom” ne može.
No kad imaš trenera poput Saše, kojem je svaki modul apsolutno originalan, kojem je svaki polaznik drugačiji i bitan, koji može raditi u grupi od 15 -20 ljudi, a imaš osjećaj da radi samo s tobom, i koji nema šablonu koju ćeš prepisati i “naučiti” za vikend, tada dobiješ uvid da postoji nada i za tebe.
Saša radi na način da te „preodgaja“, da mijenja tvoje stavove i uvjerenja, stvara ti novi, bolji pogled i emociju na situacije i novi identitet. Nema tu nikakve magije, niti bioenregije. Kako kaže jedna od NLP pretpostavki: Svi resursi nalaze se u nama (a to je i logično, jer smo svi imali ono iskustvo s početka priče, zar ne?). NLP nam samo pomaže da ih naučimo koristiti u pravo vrijeme i na pravi način.
Saša zna to izvući iz tebe i naučiti te da primjeniš kad ti zatreba.
Teško je to jednostavno ispričati. To je kao da prepričavam doživljaj iz adrenalinskog parka. Mogu opisati prostor, vrijeme, ljude, ...ali onaj osjećaj koji dobiješ kad kreneš na neku od adrenalinskih sprava... To jednostavno moraš doživjeti na svojoj koži!
Zato bi zaključila, ovo nije tečaj, NLP trening i rad sa Sašom je resetiranje i ponovno ugrđjivanje novih, boljih postavki i performansi u tvoj osobni software. Nakon što si završio/la Master, vjeruj mi, možeš uz ime dodati V.2.?
Branka Androšević, V.2., NLP Master Practitioner
FILIP BISTROVIĆ, vlasnik agencije za prodaju nekretnina „Hill's nekretnine“, Master NLP-a, 28
Da nisam upisao trening, još uvijek bi bio u kvartu u birtiji, 10 kila teži. Ne bi imao svoju firmu niti bi bio u novoj kvalitetnoj vezi.
Živio sam monotonim životom. S posla u birtiju, pa se svaki dan pravdaš sam sebi. Ukratko: vrlo nepoticajno okruženje. Samo toga nisi svjestan.
Bio sam konobar, radio servis vaga, bavio se mrežnim marketingom …Ne znam što sve nisam radio, u 4 godine promijenio sam hrpu poslova. Većina njih se zasnivala na prodaji.
„Ja ti nešto prodajem, a ti ne želiš kupiti?!“ Poludio sam na takve situacije. Nije mi bilo jasno što radim krivo?
Na poslovnom sastanku dobijem povratne informacije, no ja sam to isključivo gledao kao da su me “popljuvali“. Umjesto da sam bio zahvalan na feedbacku, kao načinu kako mogu unaprijediti svoj rad i biti bolji, ja sam podivljao.
To me živciralo…ono noga radi pod stolom, nervoza, gubiš klijente, nemaš zaključenu prodaju, propituješ se da li je taj posao uopće za tebe?? Svi drugi su ti krivi.
Ponavlja se ista situacija, a ti ne znaš zašto. Frustracija.
Otišao bih se napiti. To je bio ispušni ventil. Da pobjegnem od realnosti i od emocije.
U komunikaciji sa nadređenima, burno sam reagirao, onako „na prvu“. Uopće nisam slušao sugovornika do kraja, jer sam već bio u napadu.
Shvatio sam da imam problem s autoritetima, koje po mom mišljenju nisu imali pokrića.
Htio sam raditi stvari po svom.
Kod kuće – „zla krv“. Nisam mogao razgovarati s mamom, a da ne dođe do žučne rasprave…
Problem je bio u meni. Sve što me kočilo bio sam ja sam, no trebala mi je promjena da se pokrenem. Podrška, poticaj, primjer. Da me netko pogura.
Okruženje je toliko važno. S kim se družiš, s kim si okružen, gdje provodiš vrijeme.
Da se vratim na kvart u onaj način života, sigurno ne bih mogao postići sve ovo što sada imam.
Počeo sam trenirati. Otvorio sam svoju firmu. Imam novu vezu. Bolje se osjećam.
Izbjegavam negativne ljude, one koji stalno kukaju, koji sve u startu odbijaju i koji mi nisu podrška. Više ne ispijam kave na kojima stalno slušaš jedne te iste priče…
Nastojim se okružiti s onima koji razmišljaju pozitivno, otvorenim za nove stvari, koji imaju stav „IDEMO“ i onda stvarno naprave ono što kažu, i to s trudom i kvalitetno.
Sada sam i ja mnogo pozitivnija osoba, naučio sam gledati sve s pozitivne strane.
Kad naiđem na problem, više ne psujem sve po spisku, nego se fokusiram na pronalazak rješenja.
Uvijek sam razmišljao da bih htio imati nešto svoje, no nisam imao fokus niti konkretnu ideju za pokretanje vlastitog biznisa.
Shvatio sam da je prodaja ono što želim raditi i da ću se okušati u svijetu nekretnina, kako sam stekao iskustvo u prodaji obiteljskih nekretnina. Položio sam ispit za agenta i otvorio svoju agenciju.
Osjećam se odlično. Radim za sebe. Sada bi mogao raditi 20 sati dnevno!
Kada sam radio za druge, odradio sam 8 sati i „pusti me u PM ☺“ Nisam volio slijediti tuđa pravila.
Upoznao sam svoju djevojku na NLP edukaciji. Zajedno smo završili Basic i Practitioner te potom prohodali na Master treningu. Iznimno sam zadovoljan našom vezom. Nema konflikata koje sam imao prije u vezama, ako se i desi neka napetost, ne pričamo najviše 10 minuta. Kao da smo na nekoj višoj razini, baš smo kliknuli na prvu.
Ja sam drugačiji, prije sam bio vođen egom i nema šanse da bih prvi pristupio. Oboje smo educirani o komunikaciji i zato stvari idu glatko.
Usklađeni smo u našim životnim vrijednostima, međusobno se motiviramo, zajedno učimo.
Kako je ona već duže u poduzetništvu, od nje mnogo učim.
Moglo bi se reći „we are on the same page“.
Odnosi kod kuće prije i poslije edukacije - nebo i zemlja. Iz zle krvi u najveću podršku. Ja sam se promijenio.
Promijenio sam svoju percepciju i cijelu sliku obitelji.
Za novi početak treba mi pojačana doza samopouzdanja, kako bi mogao uspješnije ovladati posve novim situacijama u kojima se nalazim.
Naravno da osjećam strah i neizvjesnost, jer nemam sigurnu plaću.
No, sada imam alate s kojima mogu spriječiti da me taj strah odvrati od ispunjenja zacrtanih ciljeva.
Koristim submodalitete, udaljim si sliku koja je „problematična“ i vezana uz tu emociju te se usidrim na stanje mira. Vrlo brzo si promijenim stanje i mogu dalje raditi, fokusirano i bistre glave.
Po meni je sidrenje najmoćnija stvar u cijelom NLP-u, dovedeš se brzo iz stanja nesigurnosti i straha u stanje samopouzdanja.
Svakako je od velike važnosti i pomoći činjenica da sada imam podršku i u vezi i u obitelji.
Kad sam naučio kako održati dinamičnu prezentaciju, koja se uči na Masteru, dobio sam mogućnost mnogo bolje prezentirati sebe.
Iako sam nov u ovom poslu, ja grizem, trudim se, posvećen sam, želim učiti, dajem svoj maksimum i takva mi je i prezentacija. Iz mene frcaju iskre kad pričam o svom poslu, jer ga volim. Moja prezentacija je sada usklađena s time. Mogu prenijeti svoj žar. Imam dobro stanje koje znam zadržati. To mi zovemo KONGRUENCIJA.
To stanje nisam imao prije, kad sam radio za druge.
Doveo sam komunikaciju na višu razinu.
OKVIR
Prije nisam toliko obraćao pozornost na drugu osobu. Pogled, uzdisaj, prekidanje…sve je to važno. Nisam ni gledao sugovornika u oči, već sam bio fokusiran na ono što ću ja reći i vrludao pogledom.
Bio sam više u svojoj glavi, nego u razgovoru.
To se zove da nisi u teritoriju, nego u svojoj mapi. Benefit osvještavanja je neprocjenjiv.
U problematičnim situacijama mnogo bolje reagiram, ili ignoriram ili reagiram s mnogo manjim intenzitetom.
Jednostavno stvari više ne shvaćam osobno; „Kroz jedno uho unutra, kroz drugo van“.
Tenodi radi sa žarom, on živi to što govori.
Druge edukacije nemaju takvu interakciju.
On jednostavno nije osoba koja će čitati s Powerpoint prezentacije i otići doma. Mene takve edukacije uspavaju niti me zanimaju.
Ovdje stvarno dobiješ PRAKSU. Kad investiraš svoje slobodno vrijeme u neku edukaciju, važno ti je da osjećaš povrat te investicije. Ovdje se ujedno i zabaviš!
On je top trener i jer je uspio da se ljudi druže nakon edukacije. NLP community je definitivno okolina u kojoj se dobro osjećaš. Pozitivci koji dijele svoje znanje s drugima. Nema onog kukanja kako nema love, kako je sve u *urcu.
Nakon svake hooliganštine (tajna iskustva u kojima probavaš nova znanja i vještine), napunim se dobrom energijom, a cuga poslije je sastavni dio ☺
Da bi klapa klapala, bitna je ta energija i sinergija ljudi i izvan terena, kao u sportu!
Naš community je tim!
Da nisam upisao trening, sve bi bilo po starom. Još uvijek bi bio u kvartu u birtiji, 10 kila teži. Ne bi imao svoju firmu niti bi bio u kvalitetnoj vezi. Još uvijek bi se samo sažalijevao, jer ja mogu bolje…no, istovremeno naručuješ još jednu pivu i svi drugi su krivi za tvoje probleme.
Bio sam samo još jedan neambiciozan lik iz kvarta.
Sada sam direktor svoje firme i trudim se biti najbolji sin i najbolji dečko.
Promijenio sam prehranu, smršavio sam, treniram, kad se pije u društvu, pijem vino umjesto piva. Uspio sam pobijediti tu neku lijenost u meni, jer sam razbistrio svoje motive.
Svakako je okolina ona koja uvelike stimulira, jer i ti želiš biti bolji kad si okružen takvim ljudima.
Najbolji način da promijeniš naviku jest da je zamijeniš novom, zdravijom, navikom i sretan sam što sam to uspio.
Prorijedio sam krug prijatelja. Možda sam nekima zato čudan. No, oni koji su mi pravi prijatelji kažu da jednostavno – „brijem bolji film“.
Svakome bi preporučio ovu edukaciju, jer UVIJEK MOŽEŠ BOLJE od onoga što postižeš. Moraš sam otići da bi vidio…
Foto: Ian Schneider, Unsplash
25 godina radim u ljekarni, u prvoj privatnoj ljekarni u Hrvatskoj. Uvijek smo imali visoke standarde i kvalitetu usluge, vrhunske proizvode, te se uvijek ulagalo u edukaciju i stručnost .
Imam stručno znanje, iskustvo, no u komunikaciji s pacijentima često nisam znala što reći, kako se izraziti. FALILE SU MI RIJEČI. Moja priča često nije mogla doprijeti do njih.
To je vrlo specifičan i odgovoran posao, jer u kratkom vremenu moraš znati primiti i prenijeti vrlo važne informacije koje se tiču ZDRAVLJA pacijenta. Ti si osoba od povjerenja. Ljudi ti vjeruju i važno je da ispuniš njihova očekivanja.
U samo dvije do tri minute treba znati točno procijeniti situaciju, je li stanje hitno, treba li pacijenta uputiti liječniku. Klijenti traže dodatne informacije i savjete o proizvodima.
To je moj životni poziv i cilj mi je da najveći mogući broj ljudi ode u „dobroj emociji“, da odlazi zadovoljno, dobije pomoć i savjet.
No, ja nisam uvijek mogla postići rezultat kakav sam željela.
Kako su klijenti različite dobi i različitih profila, nisam se mogla naći sa svima i nisam znala prenijeti ono što sam htjela.
Dođe gospođa koja želi preporuku kremice za lice, gospodin pak treba lijekove i usput želi popričati o nekim nuspojavama koje ima, druga gospođa s bebom čeka u redu i želi neki savjet... moraš paziti što pričaš, jesu li te dobro razumjeli, jesi li im pomogao...
Posao me često iscrpljivao.
Nakon posla, znalo se dogoditi da sat vremena gledam u prazno da dođem k sebi.
Često sam se nalazila u situacijama kad te drugi žele „ukalupiti“, pa čak i da te netko na dnevnoj bazi ponižava. Takve situacije su mi narušavale samopouzdanje.
Ti sam počneš razmišljati „Sa mnom nešto ne valja“.
Smatrala sam da sam introvert, da nisam jaka na riječima i u takvim situacijama sam – šutjela.
Ostala sam bez teksta i tek sam nakon 3 sata smislila što bi uzvratila...
To je ona „stara škola“... Moraš biti dobar i poslušan. Kad takve dominantne ličnosti preuzmu kontrolu u komunikaciji, osjećaš frustraciju, jer se nisi izborio za sebe.
„Joj, kak ću ja to?... A što ako... A što ako ne bude... A što ako ne bum mogla...??“
Uvijek sam bila ZIHERAŠ. I još uz to PERFEKCIONIST. Sve je moralo biti Ajnc A.
Često sam bila u panici, brinula sto briga i razmišljala samo o najgorem.
Bojala sam se svake nove situacije.
Imala sam veliki strah od vožnje autom zbog prometne nesreće. 15 godina nisam vozila. Nije bilo šanse da sjednem za volan.
Na samu pomisao bi se smrznula.
Izgubila sam drage ljude u kratkom periodu zbog bolesti. Zbog tih teških godina, bila sam pomalo depresivna, osjećala sam tugu. Bila sam u fazi žalovanja.
Mislim da sam, zapravo, na svim razinama - tražila promjenu.
Da nisam upisala trening, ne bi bilo, doslovce – moje sreće.
Sada kada razgovaram s osobom, mogu bolje obrazložiti i prilagoditi informacije, shvatila sam da ne mogu jedan proizvod prezentirati na isti način!
Lakše prepoznajem problem, lakše i preciznije ispitujem što je točno potreba osobe, bolje slušam i bolje postavljam pitanja.
Mogu bolje razumjeti i ponuditi rješenje.
Sada mi riječi dolaze bez razmišljanja.
I poslovno i privatno, u komunikaciji osjećam POBOLJŠANJE. Imam više samopouzdanja i razumijevanja.
Prije sam bila bojažljiva. Sada osjećam SLOBODU I SIGURNOST.
Dobila sam točno to što sam trebala. Sve one nijanse u komunikaciji koje su mi nedostajale. Popunila sam sve rupe u komunikaciji.
Puno više pričam.
Mogu sažetije reći što mislim. Postavljam cilj što želim reći. Uz manje riječi mogu puno više reći!.
Danas, nakon Master treninga, držim prezentacije pred grupom ljudi.
Upravo zbog tih vježbi dinamičkih prezentacija na Masteru, mogu bolje komunicirati s ljudima u ljekarni, bolje ih razumjeti, privući, slušati i pomoći.
Vidim da me klijenti slušaju. Imam njihovu pažnju. Važno mi je što mogu biti još bolja u pozivu svog života.
Sada mi je komunikacija – igra. Gledam ju kao izazov.
Izlazim na kraj lako sa svakim profilom klijenta.
„Čovjek uđe ljut i uzrujan, na kraju izađe s osmijehom“.
„Sjedaj u auto, idem voziti“. Rekla sam svog mužu jedan dan tijekom svoje edukacije. Muž me gledao u čudu. Nisam vozila 15 godina.
Stvarno nisam očekivala da ću dobiti ovakav efekt nakon treninga.
To je trener uspio napraviti za vrijeme praktičarske edukacije!
Više nemam strah. Sada samo preostaje vježba.
Trener je maknuo krokodile, sada samo trebam plivati. 🙂
Kad se manje sekiraš, dobiješ – zadovoljstvo. Opuštenost.
Više ne moram sve detalje znati u startu kao ziheraš, ne pružam otpor u samom početku.
Uložim manje, a dobijem više.
Koristim alate preuokviravanja i sidrenja i na taj način se bolje nosim sa stresom. Sidrenje je za mene najmoćniji NLP alat.
Posebno ga koristim u „delikatnim zdravstvenim situacijama“. Kad čekaš nalaze.... Sad u glavi imam program – „Sve je pod kontrolom“. „sve je OK“ i koristim sidra.
Osjećam se sigurnije, znam da se sada sa svime mogu nositi, jer imam alate pomoću kojih mogu iz svake situacije izaći kao dobitnik. Imam više povjerenja u sebe.
Trener napravi takav štimung na radionicama da mi se ponekad maskara razmazala od smijeha. 🙂 Nevjerojatno je kako uspije spojiti ljude potpuno različitih profila, a na način da svi nauče.
Vidi se i osjeti da on to radi srcem. To inspirira. To pokreće.
Digla sam se iz mrtvila. Sada imam nove prijatelje, koje inače ne bi imala, mlađe od sebe, ljude iz drugih gradova i potpuno drugačijeg profila od mene.
Na moju sreću djelovala je okolina, vještine trenera, no i tehnike koje sam naučila.
Njemu na svakoj stanici u tijelu piše NLP 🙂 On diše NLP. Udah, izdah, NLP.
Svaki modul me sve više oduševljavao i bila sam sve sigurnija da je to ono što trebam i što sam željela naučiti.
Cijenim ga kao čovjeka i kao trenera. Mislim da je izuzetna osoba. On živi svoj posao!
Oslobodila sam se. Uvijek sam bila zafrkantica, no to je trebalo izaći iz mene. Povukla sam se, spletom okolnosti.
Sada se više smijem.
Sretnija sam. Opuštenija. Uživam.
Dobila sam lakoću življenja. U poslu i općenito. Manje se bojim, nema više toliko strahova, lakše se nosim s njima.
Po meni bi ovakav trening trebalo uvesti u škole. To je temelj! Možeš razumjeti sebe i ljude oko sebe, možeš pomoći i sebi i drugima.
Ovo ima puno veću vrijednost nego što trenutačno ima u našoj okolini.
Toliko dobar osjećaj!
Da nisam završila trening u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog SMIJEHA. Ne bih imala još veći užitak u poslu. Ne bih sjela u auto.
Sada se mogu bolje izražavati. Imam više samopouzdanja.
Mogu brže i uspješnije riješiti konfliktne situacije. Živjeti opuštenije.
Sada imam nove prijatelje, zanimljive, mlade, opuštene i vedrog duha.
Osjećam USHIĆENJE. Toliko dobar osjećaj!
Student sam druge godine medicine. Moj životni poziv je biti liječnik. Znam da želim biti dobar kliničar, a to mogu samo ako ću biti dobar dijagnostičar. Dijagnostičari trebaju znati razgovarati. Vidim da to nedostaje kolegama na faksu; kao da samo žele odraditi posao.
Kako netko može dijagnosticirati bilo kakvu bolest, ukoliko ne zna na pravi način razgovarati?
Ja sam želio razviti svoje komunikacijske vještine.
U startu sam formirao neko uvjerenje i reagirao sam isključivo iz svog gledišta. Bio sam krut u stavovima i vrlo visokih ideala.
Želim biti uspješan liječnik, to je moj poziv, životna misija, no ono što nije odgovaralo mom kriteriju dostojnosti tog poziva bi me ljutilo i frustriralo.
Smatram da nedostaje vizije vezana uz naš poziv i da se liječnička struka shvaća zdravo za gotovo, no bojao sam se izraziti svoje mišljenje.
U sebi sam znao sam da se nešto može bolje učiniti, no to sam čuvao u sebi.
Tako sam postao – cinik.
Ta svojeglavost mi je odmagala. Mučio sam se tražeći rješenja svojih problema. Mučio sam se kao Sizif.
Općenito mi je polaganje ispita bilo nevjerojatno teško jer je potrebno saznati „insiderski info“. Nisam bio jedan od „ekipe“, nisam se mogao, po mom tadašnjem razmišljanju, „saviti“, prilagoditi i razviti prijateljstva.
Pokušao sam drugima objasniti svoje razmišljanje, no njima je to bilo dosadno. „Znaš i sam da se tu ništa ne može“ –uvijek ista reakcija. Nisam dopirao do njih.
Drugima zvučiš dosadno i zatupljujuće.
Posljedica mog povlačenja je bila depresija i anksioznost.
Nisam vidio izlaz. Ljudima jednostavno nisam odgovarao. Prijatelj s kojim sam bio dobar cijeli život me na prvoj godini fakulteta počeo izbjegavati zbog moje ogorčenosti.
Pukle su moje ružičaste naočale koje sam imao do tada i osjećao sam jedino nezadovoljstvo. Osjećali su ga i drugi.
Po defaultu sam bio– loše. To je bila konstanta.
Ulagao sam toliko vremena i truda u svoje znanje, učio danima, no i dalje nisam mogao položiti ispit. Shvatio sam da više ne mogu biti izvan sustava i strukture koja me okružuje, da moram biti dio te zajednice da bih mogao doseći svoje ciljeve.
Moja uvjerenja mi više ne smiju biti prepreka i ono što će mi odmagati da sudjelujem u svojoj zajednici i doprinosim joj svojim načinom razmišljanja!
Sada propitujem svoje ideale, dovodim ih u pitanje. Nemam više grčeviti stav da je sve ono što me okružuje na fakultetu nedostojno mog poziva.
Glavni pomak je prihvaćanje stvari s kojima se ne slažem, a na koje ne mogu utjecati.
Dakle, nisam odustao od svojih ideala i uvjerenja, već sam postao zreliji i fleksibilniji, razvio sam mogućnost za kompromis i način kako komunicirati svoje mišljenje i realizirati ga u stvarnosti.
Sada imam sve informacije koje su mi potrebne za polaganje ispita jer sam se prestao izolirati i okretati leđa u komunikaciji s kolegama.
Koristim NLP tehniku modeliranja -što znači kopiranje najbolje postojeće prakse- i oplemenio je svojim sadržajem.
Prilazim kolegama na faksa i ispitujem ih „Kako si ti postupio?“. Napravio sam uzorak, model rješenja problema.
Potom uključujem „napredno istraživanje“ - pretražim Internet i YouTube na određenu tematiku, složim bazu pitanja na temelju tog sadržaja i nadopunim postojeću skriptu. Ovaj model učenja koji sam razvio je pun pogodak.
Položim ispit – bez problema!
Više nisam opterećen s tim hoću li biti najbolji, sada znam alate kako da zaista i budem. Dobio sam samopouzdanje.
Program u glavi mi se promijenio. Nema više „TI TO NE MOŽEŠ“. Djelovao sam iz tog uvjerenja i naravno da sam onda stalno imao potrebu dokazivati se. Sam sebi.
Danas sam svjestan da MOGU i ono najbitnije – da sam sam sebi već itekako dokazao da mogu!
Nisam bio svjestan svih svojih uspjeha do tada, svoje volje, upornosti, svoje snage…
Danas ljudi meni prilaze i pitaju me za mišljenje, kako stvari unaprijediti, „što ne štima“.
Način kako iznosim svoje stavove se promijenio. Nema kukanja, jamranja i predbacivanja.
Dobio sam sigurnost i KONGRUENCIJU da jasno iznosim svoje stavove na drugačiji način koji dopire do drugih. Na konstruktivan, zabavan, relevantan način. 100% uvjeren u ono što govorim.
Emocijom. Govorom tijela. Intonacijom.
Usmjeren na rješenja.
Od tihog i mirnog glasa zbog kojeg se, između ostalog, nisam ni eksponirao, sada koristim svoj glas u prenošenju mišljenja.
Glasniji sam, jasniji, poentiram, igram se.
Uspio sam „kanalizirati“ svoje ideje, a na čuvati ih u dnu sebe i reflektirati nezadovoljstvo. Ideje su izašle! Uobličile se! Na način kako trebaju da bi ih uistinu živjele. Jer žive kad ih drugi ČUJU.
Ne osjećam opterećenje i strah što će drugi misliti o meni. Mentalno sam nadišao kolektivni strah u svom društvu „što će tko reći“ i tako zadobio njihovo poštovanje.
Od nevidljivog čovjeka postao sam onaj kojemu se drugi vesele.
Od kada sam završio NLP edukaciju, samo jedan dan sam se osjećao loše! I to pola dana 🙂 Osjećam se sjajno u svojoj koži i u svojoj okolini.
Znam alate kako se prebaciti u drugi film.
Koristim tehniku submodaliteta koja je odlična za rješavanje depresivnih i anksioznih stanja. Ona se temelji na vizualizaciji.
Čovjek dolazi u stanje promjene percepcije svojih osjećaja, a kad se smanji pritisak „negativnih“ osjećaja, otvara se prostor za zdravu akciju.
Programirao sam se da i ono „loše“ što se dogodi, promatram kao pozitivno.„ SVE MI IDE U KORIST“ – to je moj novi program!
Čak i svoju ogorčenost promatram na drugi način. Pretvorio sam je u nešto pozitivno. Ona je moj okidač za – promjene. Za konstruktivno djelovanje.
Moje prijašnje uvjerenje vezano uz ispite je bilo „Treba mi luda sreća“. Danas? „Nema tog boga da se to ne dogodi“!
Posljedica mojih novih programa je definitivno veća aktivnost i efikasnost. Uveo sam novu naviku da ujutro treniram na biciklu sat vremena i potom učim 6 sati u komadu.
Struka gleda na NLP kao na pseudoznanost. Tako su gledali i akupunkturu do nedavno, a danas je uče anesteziolozi na Rebru!
Ako nešto funkcionira i dovodi od točke A do točke B, a mi još ne znamo i nemamo mogućnost saznati KAKO taj proces funkcionira, to ne znači da on nije istinit!
I o najviše korištenom lijeku za dijabetes još uvijek ne znamo sve, ne znamo kako uopće funkcionira…
Rijetke su radionice na ovoj edukaciji da treneru nisam rekao „ Ovo je najbolja edukacija na kojoj sam ikad bio“.
Osjećao sam pripadnost.
Postoje ljudi poput mene! Predani, zaluđeni! Oni koji streme tome da znaju svoje vrijednosti i da ih uistinu žive. To je dokaz da se tako stvarno MOŽE živjeti!
Saša Tenodi kao trener živi svoj poziv i svoje vrijednosti.
Da nisam završio NLP, i dalje bi bio s*ban.
Bio bih isti.
Žrtva svojih uvjerenja; onih koja nisu plodonosna.
Više nisam Sizif!
Da nisam upisao ovu edukaciju i dalje bih tapkao na mjestu, ne bih položio ni jedan ispit, bio bih i dalje zatvoren u svojem svijetu, ljut na sustav, bez mogućnosti da djelujem i da se izrazim.
NLP alate mogu iskoristiti na svim područjima, u čemu god, jer su primjenjivi na sve.
U znanju vidim beskonačni izvor razvoja, a sada se mogu razvijati da stvarno živim svoju misiju – da širim značaj i dostojnost liječničkog poziva i da budem najbolji čovjek i liječnik koji mogu biti.
Sada mogu ispravno i jasno usmjeriti sve svoje mogućnosti, volju i talente u pomaganje drugima.
Svaki tečaj koji sam upisao do sada mi nije dao ovoliko znanje.
Naučio sam programirati, super, no to mi nije dalo emociju zbog koje sam ja BOLJI ČOVJEK.
Mislim da bi svijet bio ljepše mjesto da svi znaju NLP 🙂
Zato poručujem svim studentima: DAJ NAPRAVI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ! IZ SRCA. Hoćeš biti fotograf? Umjetnik? Liječnik? Štogod?
DAJ SVE OD SEBE.
Ako ne živiš srcem i ne stremiš NEČEMU, kao da ne živiš!
Otkrijte svoju motivaciju, svoj PORIV. Ono unutarnje, neopipljivo. Svi ga imamo.
Bila sam PREorganizirana. Čitaj control freak. Smetalo me i kad svoja raspoloženja nisam imala pod – kontrolom.
Sve je moralo biti kao po špagi, sve organizirano unaprijed. Nikako nisam bila osoba koja voli iznenađenja. Iza toga se nalazio – strah.
Bojala sam se doživjeti nešto što nikada prije nisam. Hoće li biti dobro i uspješno? Hoću li ja biti dobra u tome?
Ta pretjerana organizacija dolazila je do izražaja i u sitnicama, svakodnevnim situacijama. Na primjer, planiramo vikend na moru, ja sve organiziram do najmanjeg detalja i potom se dogodi izvanredna okolnost i ostajemo kod kuće. Bila sam nervozna cijeli vikend!
Jednom smo se vraćali s puta i cijelim sam putem sanjarila o svom krevetu. Jedva sam čekala da stignem kući. Nakon što sam raspremila kofer, legla sam i vidjela veliku mrlju na stropu. Strop je procurio! Uslijedilo je 3 sata sanacije zida!
Par dana nakon toga bila sam u potpunoj negativi: „ Ajme meni, kako se to nama moglo dogoditi?!“
Ništa me nije moglo razveseliti u takvim stanjima. Nisam bila ni za film ni za bilo kakvu razonodu, nisam se mogla koncentrirati. Muž bi se povlačio, on ima drugačiju osobnost od mene, nije tip kojeg se može lako „naživcirati“.
Čekao bi da se ja smirim.
Smetalo bi me kad mi me ljudi tražili savjet, a potom me nisu poslušali i radili bi po svom. To me frustriralo. Nisam znala kako do doprem do svojih sugovornika. Pogađalo me kad se ne bi slagali sa mnom, posebno u krugu najbližih. Često sam se osjećala uvrijeđeno.
U sretnom sam braku i imam najdivnijeg muža na svijetu 🙂 . Svaka godina donosi nam i nove situacije i izazove. U nekim periodima komunikacija je bila „intenzivnija“, prolazili smo kroz faze kada smo se teže usklađivali…Zanimao me razlog „Zašto tada ne možemo naći zajednički jezik?“
Smatram da su stup društva obitelj i partnerski odnosi. Zbog toga me boli činjenica da se toliko brakova raspada! I to ponajviše zbog komunikacije.
Shvatila sam da je moj cilj doći do svojih odgovora, no i pomoći drugima u sretnijim odnosima. Upis novog studija, primjerice psihologije, za mene nije bila opcija; tražila sam edukaciju koja će mi u kraćem vremenu dati praksu i konkretne alate.
Komunikacija postaje uspješnija IZNUTRA. Ti si drugačiji nakon edukacije, pa je komunikacija zapravo refleksija.
Control freak je postao flegmatičniji. Neki dan nam se dogodila slična situacija s krevetom i morali smo spavati u dnevnom boravku. Sad sam ja smirivala muža! „Baš će nam biti super!“ Dakle…prije sam danima bila mrzovoljna! Te sitnice itekako ukazuju na promjene!
Manje negative, više opuštenosti.
Manje straha, više novih situacija.
Spremnija sam na rizik. Odličan je osjećaj kad napraviš nešto čega si se prije bojao i kad vidiš da možeš!
Kad osvijestiš pravilo „Kad te ono što radiš ne dovodi do cilja, promijeni strategiju“, mnogo brže dolaziš do cilja. Sada znam alate kako se prilagoditi drugima, kako promijeniti strategiju.
Ako i onda ne dođem do svog cilja, TO ME VIŠE NE DIRA. Znam da sam ja dala sve od sebe, a cilj ovisi i o drugoj osobi. Nema više živciranja! Ne ide na silu. Jednostavno – pustim.
Više ne umišljam stvari koje se nisu dogodile, koje nisu izrečene, ne gradim konstrukcije. Svi mi imamo filtere u mozgu koji nam omogućuju da svakodnevnu šumu informacija uspješno obradimo, no skloni smo i krivo filtrirati i iskriviti informacije.
Na primjer: On gleda u svoju cipelu.
Čitanje misli: „Ne sluša me. Nije zainteresiran“.
Ma kako znate??
Nevjerojatno je i moćno shvatiti koliko puta sam ovako zaključivala na dnevnoj razini.
Stručno bi se to reklo – nema jezičnih kršenja unutar mene. Čista sam.
Zato je moja komunikacija čista, jednoznačna i -uspješnija.
Ili nešto jest ili nije. Baziram se na onome što vidim, čujem, a ne na svojim pretpostavkama. Postala sam digitalna.
„Mapa nije teritorij.“
To što ja razmišljam na jedan način, na temelju svog iskustva, ne mora biti da tako razmišljaju i drugi. Točka.
Drugi imaju drugačija iskustva.
Također, svako ponašanje ima pozitivnu namjeru. Sada znam da ljudi oko mene rade najbolje što mogu i znaju u danom trenutku.
Ova dva saznanja daju blago zvano – fleksibilnost.
Moćni su i reprezentacijski sustavi, način kako osoba obrađuje informacije. Na primjer, ja sam vizualac, a moj muž je kinestetik.
Kad mu govorim, gledam ga u oči, iznosim detalje, pričam u slikama. A on sjedi zavaljen i gleda na drugu stranu! Prije sam mislila da me ne sluša i da nije zainteresiran… Ma on je samo kinestetik! Ima drugačiji stav tijela u komunikaciji, drugačije se izražava i drugačije „čuje“ informacije.
Ja sam naučila njegov jezik. Promijenila sam stav tijela, ali i tempo govora. Inače priča sporo i tiho, a ja brzo i glasno. Prije sam počela pričati još glasnije i brže kako bi me čuo, no to je bilo posve kontraproduktivno! Kad usporim i pričam tiše, bolje se razumijemo. Ovo stvarno funkcionira!
„Nemoj zaboraviti platiti račune!“–povikala bih na izlasku iz stana. Nije baš djelovalo.
„Molim te, sjeti se platiti račune“! Zbog ove razlike u formulaciji, ali i tonu glasa, računi su plaćeni, a muževa emocionalna reakcija je drugačija. Tko voli da mu se naređuje? Tko voli negativnost?Nitko!
Sve u – pozitivu.
Ljudi se često svađaju zbog razlike u težini shvaćanja neke situacije. Meni je drama, njemu nije.
Krenemo si odgovarati na ružan način jer u tom trenutku tražimo sve ono što nam nije zajedničko, umjesto da radimo upravo suprotno – fokusiramo se na ono što nam jest zajedničko. Tako smo već na putu do – zajedničkog jezika.
Svi već imamo resurse u sebi kako imati uspješnije odnose, zar ne mislite da je vrijeme da ih počnemo koristiti?
PRIMJERI NLP ALATA U ODNOSIMA
IZVOR: NLP HRVATSKA
Trener je od nas napravio ekipu. Prijatelje. Jako je dobar u svom poslu. On to vjeruje, on to misli, on to živi – želi pomoći ljudima da budu efektivniji i da im se počnu događati (još) bolje stvari u životu!
Ako nekoga možeš slušati 16 sati u dva dana s punom pozornošću, onda znaš da je zanimljiv i dinamičan edukator!
U početku sam imala odmak od trenera. Bio je nekako prehrabar u svojim iskazima i uvjeravanjima, nisam mu vjerovala. Htjela sam da dokaže sve što priča. Onda sam uvidjela da stvarno RADI ono što priča i što uči. Koliko god se ne slagala s njegovim stilom i njegovim pristupom, on je u svom poslu itekako dosljedan.
Htjela sam edukaciju o komunikaciji, a dobila sam ŽIVOTNE PROMJENE.
Prije sam donosila zaključke na temelju nečijeg izgleda, rječnika, stava i ako se to ne bi slagalo s mojim vrijednostima, dizala bih zidove i zatvarala se u komunikaciji. Smatrala bih kako ne mogu od njih ništa naučiti.
Sada više cijenim različitost. Poštujem i trudim se razumjeti tuđe stavove i nemam potrebu druge uvjeravati da je moje mišljenje ispravnije.
Otvorenija sam, opuštenija, spontanija, imam uspješnije odnose.
Danas i ja držim NLP radionice, u suradnji s edukacijskim centrom Heureka, bolji sam komunikator i još jasnije znam što želim i kako ću to postići!
Sve što mislimo da jesmo, uvijek smo više od toga!
Pružila mi se prilika pratiti kolegu u njegovom poslu tzv. door to door prodaje. Dakle, doslovce kucanje od vrata do vrata. Sjećam se da mi je mama rekla: „ Ti ćeš kucati od vrata do vrata? Ma nema šanse“. I ja sam sam sebe nekako promatrao kao – introverta. Bilo mi je nezamislivo da se bavim takvim poslom.
„E sad ćeš vidjeti“! - to je bio moj stav s kojim sam krenuo graditi svoju karijeru.
Razvijajući se, dosegao sam pozicije u velikim tvrtkama poput Univerzala, M-SAN-a , NOVE TV…
Kada sam krenuo s kolegom na teren, uvidio sam da je riječ o čistoj psihologiji.
Pokucamo na prva vrata, otvori baka s malenom unukom. Kolega krene razgovarati s unukom, zaigra se s njom i – baka želi kupiti pretplatu. Kat niže, otvara gospodin s psom. Kolega se pak zaigra sa psom, gospodin se sam krene raspitivati o tome što to moj kolega prodaje te poželi kupiti pretplatu na novine.
To me fasciniralo. Nije to manipulacija, da se razumijemo. To je win win situacija, u kojoj su osobe dobile ono što ih je zanimalo, proizvod koji im koristi, ali je razlika u PRISTUPU. U NAČINU komunikacije. Nakon tri dana, i sam krećem od vrata do vrata.
Prvi dan sklopio sam 7 ugovora. I tako drugi dan. I tako treći dan.
Prosjek u firmi je bio 2 ugovora dnevno!
– rekao mi je tadašnji šef. Odmah mi je dodijelio tim od 10 ljudi.
Tu kreće moja priča…ona u kojoj je introvert nestao kao moje potpuno krivo uvjerenje, a gradio se – menadžer, voditelj tima i prodajni ekspert, svjestan da je psihologija – esencija.
Kad sam uvidio moć svog napretka, počeo sam i sam ulagati u svoje znanje, čitati mnogo knjiga na temu prodajnih i komunikacijskih vještina, a NLP edukacija je bio sasvim prirodan put za „brušenje“ u profesionalnom i privatnom području.
Već nakon NLP basic edukacije, uvidio sam benefite.
Bolje upravljanje stanjima, bolje prodajne vještine, bolje vođenje sastanaka.
Znate onu situaciju kad imate sastanak zbog sastanka? Sjedite satima, a ništa ne zaključite.
Sada su moji sastanci daleko kraći i efektivniji.
„Izvučem“ puno više informacija na sastanku u mnogo kraćem roku.
Pojedine osobe su zahtjevnije u komunikaciji od ostalih, postoje oni klijenti koji baš „cijede“, pokušavaju sniziti cijenu, crpe energiju i živce.
Imam mnogo operative u svom poslu, primjerice vratim se nakon dva tjedna s godišnjeg odmora i imam točno 22 tisuće mailova u inboxu! A ja sam satima sjedio na sastanku s klijentom koji me baš to- iscijedio. Još po putu dobiješ par noževa u leđa, a na tvoje ponude nema feedbacka…Razina stresa na ljestvici od 1 do 10 – čista desetka.
Kad me netko izbacio iz takta, trebalo mi je dosta vremena da dođem k sebi i ubacim se ponovno u stanje „punog gasa“, no sada doslovce u minutu i pol promijenim svoje neželjeno stanje i potom reagiram asertivno.
Neprocjenjivo, zar ne?
Razina stresa je ista, ako ne i veća zbog razvoja karijere, no moja razina „hendlanja“ stresa je fantastično porasla.
Emocionalna inteligencija je ono što svaki menadžer mora unapređivati da bi kontinuirano rastao i imao još bolji performans.
Menadžer nije samo osoba na poslu. Djeluješ i kao suprug, kao roditelj…Promjene su sveobuhvatne. Promjene u jednom polju se reflektiraju na druga polja.
Promijenio mi se mindset. Postavljam drugačija pitanja. Mozak drugačije funkcionira. Rezultat je da filtriram ljude i situacije oko mene.
Primjer?
Kad se baviš prodajom, ti si po defaultu svim svojim klijentima na raspolaganju. To kao da se podrazumijeva. Taj program se reflektira i u privatnom životu. Prije sam sebe zanemarivao. Svi drugi su bili važniji od mene. Važnija su djeca, pa žena, pa mir u kući. Sebi si na posljednjem mjestu.
No, da bi bio uistinu efektivan, mora postojati granica u „trošenju resursa“. Razvio mi se filter koji mi omogućava da se moji resursi utroše na najbolji mogući način, fokusirano, na ono što doseže moj osobni cilj ili cilj tvrtke.
Privatno, ukoliko počneš sam sebe više stavljati na prvo mjesto, možeš biti i bolji suprug i bolji otac.
Odgojeni smo da je to pogrešno, da je to sebično.
Ukoliko kažem “ Važno mi je da zadovoljim sebe i da dođem do svog ishoda“, okolina vas može osuditi.
No, stvar je u balansu.
Kad više ne gubiš sebe, možeš se kvalitetnije dati drugima i dati svoj maksimum.
Nema više situacija u kojima trošim previše energije na situacije koje me „cijede“. Prije sam se živcirao u tim odnosima, zbog doslovce drugačijih pogleda na svijet. Ulovio bih sam sebe u mučnom preispitivanju „Jesam li ja nešto pogriješio?“ Jesam li trebao drugačije?“. Često sam sumnjao u sebe. Bio sam – povodljiviji.
Sada se ne živciram.
Postoji granica u toj profesionalnoj deformaciji, u toj „prodajnoj srdačnosti“, da si svima uvijek na raspolaganju i uvjerenju da se BAŠ SVIMA MORAŠ SVIDJETI i SVIMA UDOVOLJITI.
Ne savijaš se zbog drugih. Imaš svoj stav, svoju granicu.
Situacije oko mene danas su zato mnogo jednostavnije.
Radi filter… Radi – efektivnost.
Prije sam govorio – nemam vremena za čitanje. Danas čitam kao luđak. Jer mi je to važno. Budim se u 6 i 15 ujutro, čitam, poslušao sam sve podcaste „Surove Strasti“ svog trenera Saše Tenodija o poduzetničkim i poslovnim strategijama, biram sadržaj, upravljam bolje vremenom i onime što je meni važno.
Čak su i moje kćeri počele više čitati uz mene. Samoinicijativno, jer su vidjele da tata čita.
Imam više vremena za sebe, za teretanu, za sport, za ono što mene puni.
Do toga nije došlo samo zato što sam se počeo promatrati na drugi način, što sam promijenio uvjerenje „Nemam vremena“, što sam shvatio da prvo sebe moram napuniti da bih bio efektivniji prema drugima, nego i zato što sam naučio bolje posložiti prioritete i što mi je uspješnija komunikacija uštedjela najbitniji resurs - vrijeme.
Moje obveze s rastom karijere su sve veće, no sada svoje radno vrijeme mnogo efektivnije koristim. Uspijevam se organizirati na način da se posao odradi najproduktivnije, a da pritom imam i slobodno vrijeme za sebe, koje sam naučio kvalitetnije koristiti. Posljedično, ja sam generalno mnogo zadovoljniji.
I prije sam bio pun energije, no ta energija je bila raspršena.
Danas imam jasnu, snažnu, usmjerenu energiju na točno unaprijed osmišljene strategije.
Ne možeš dobiti sve poslove, zadovoljiti sve klijente i ići na široko. Sada bolje važem svoje vrijeme, vrijeme tvrtke i djelujem fokusirano prema idealnim klijentima koji brže i bolje donose benefit za tvrtku. Bolje procjenjujem gdje ću uložiti energiju, a gdje neću.
Znam reći NE, ne dopuštam „curenje resursa“. Mogu reći da mnogo bolje koristim Pareto princip.
Uspješnija komunikacija dovodi do uštede vremena. Kad radnik dobro organizira vrijeme, bolje se usmjerava na profit. Ne disperzira energiju na projekte koji ne donose benefit.
Kvalitetno organizirano vrijeme otvara i prostor za edukaciju i razvoj djelatnika.
Prije mi je trebalo više vremena da, prije razgovora s potencijalnim klijentom, pronjuškam“ situaciju kako bi napravio business intelligence, no sada uz pomoć Meta modela pitanja mnogo lakše i brže dolazim do strategije za svakog pojedinog klijenta.
Znaš sve u startu. Kome doći, što ćeš reći, na koji način, s kojim ciljem, s kojim rječnikom, s kojim pitanjima.
Potpuno je suludo svima pristupati na isti način, ljudi su različiti i ne može pristup biti isti!
Od ove edukacije svi u „poslovnom lancu“ imaju koristi. Oni s kojima radite dobit će jasnije poruke prilagođene njima i njihovim potrebama i željama te će s vama brže doći do ostvarenja svog cilja.
Olakšavate posao sebi i drugima.
Primjerice, u situaciji ste da vam treba odobrenje od većeg broja decision makera. Ja sada bolje razumijem način na koji osobe razmišljaju sukladno svojim pozicijama i karakterima, što je svakome od njih važno, te u startu napravim jasne i jezgrovite prijedloge koji NJIMA olakšavaju proces odlučivanja. Prije je proces trajao tri tjedna, sada 3 dana.
ŠTO TVRTKA IMA OD ULAGANJA U NLP EDUKACIJU MENADŽERA?
REZULTAT: POVEĆANJE PRODAJNIH REZULTATA
Trebalo mi je neko vrijeme da „isprogramiram mozak“ za izbacivanje negacije u jeziku. Nisam znao da mozak funkcionira na način da jednostavno „ne čuje“ riječ NE i da se fokusira upravo na ono što želimo zabraniti ili spriječiti. To sam najviše uspio izvježbati sa svojom djecom.
„Ne diraj TV“ s mojom kćerkom ne prolazi. Nisam mogao izaći na kraj s njom!
No, kad rečenicu izgovorim u infinitivu, bez negacije: „Pusti TV“ , komunikacija je uspješna.
Ovo je vrlo korisno i u poslovnoj komunikaciji, za jasnije prenošenje poruka i postizanje željenih ciljeva.
Ne možemo si više dopustiti da u ubrzanom poslovnom svijetu GOVORIMO ANALOGNO.
Ključno je naučiti govoriti DIGITALNO – jasno, afirmativno, pozitivno, jezgrovito, gdje svaka riječ ima jasno i jednosmisleno značenje, a poruka savršeno prenosi upravo ono što želimo i doseže cilj u komunikaciji.
Na treningu je mnogo vježbe i prakse, što je izuzetno vrijedno. Tenodi je jako dobar prezenter, ima moć utjecaja na ljude. Svojim stilom edukacije savršeno odgovara radu s prodajnim timovima, jer je pun energije, vrckav, agresivan, pa i bahat. Prodajni tim neće „razdrmati“ i naučiti melankoličan predavač. On je idealan za postizanje tog cilja.
S obzirom da sam i ja direktan, izravan, dosljedan i digitalan, meni je on kao predavač uistinu prenio znanje, jer smo usklađeni na salesman razini razmišljanja.
Ukratko- kako do formule iz naslova?
Kad naučiš naprednu komunikaciju - promijeniš mindset, drugačije vrednuješ sebe, razviješ samodisciplinu te naučiš hrpu alata za brže dolaženje do ishoda.
Da. Mogu reći da ona dovodi do povećanja prihoda, dovodi do uštede vremena i dovodi do veće kvalitete slobodnog vremena.
Općenito, s manje energije dolaziš do boljih rezultata.
Kad olakšaš komunikaciju, olakšaš – cijeli život.
I dobiješ – veću produktivnost.
Veću efikasnost!
Kad smo krenuli s restoranom, a bez prethodnog iskustva, meni je u glavi stalno bila frka. „Hoćemo li to moći, hoćemo li uspjeti, hoću li znati, hoćemo li imati dovoljno hrane? Hoćemo li stići? Je li uopće ukusno??? Što ako me radnici mrze, a što ako sam naporna klijentima??”
PARANOJA! Treseš se, glup si, jer ti ideje ne padaju na pamet u tom stanju. Samo se treseš i hoćeš pobjeći iz svoje kože.
Da si smiren, stao bi hladne glave i usmjerio se na rješenje. Čine ti se nebitne te misli u glavi, misliš da su normalne pa ih puštaš da se vrte. No one ti remete balans. A o tome koliko su energetski iscrpljujuće da i ne pričam…. Kad si u paranoji, pobrkaju ti se strahovi, bed filmovi, loši scenariji i ne vidiš bistro.
Bojiš se za svoju egzistenciju. Radiš konstantno, a još si u minusu. Bojiš se da ne izgubiš klijente, razmišljaš što si sve zeznuo i što bi sve moglo krenuti krivo.
U tom stanju ne možeš donositi odluke, barem ne ispravne. Osjećaš da hrpa stvari unutar tebe nije na svom mjestu, osjećaš da je kaos u glavi. Nešto radiš krivo.
Smatram da mnogo ljudi prolazi kroz slične „filmove“. Sada kada sam prvi put u ulozi poslodavca i poduzetnika, tek sada razumijem kroz što su moji šefovi prolazili. Djelatnici nisu svjesni ovog pritiska, posebice u Hrvatskoj.
Sustav je kompliciran s mnogo obveza koje na početku teško protumačiti i djelovati.
NLP me naučio da stanem na loptu, da ne djelujem iz panike, već iz mira, da rješavam stvari kako dođu, po redu, jednu po jednu.
NLP mi je uvelike pomogao da si posložim informacije u “glavi”, da stvari rastavim na faktore i da imam jasnu sliku na temelju koje razvijam svoje strategije. Naučila sam razmišljati kao menadžer, na primjer: Želimo zaposliti novog radnika. Prije bih odmah reagirala sa zapetljanim paničnim pitanjima: „Koliko će me to koštati, možda neće biti dobar, što ako u njega uložim vrijeme i novac, a on da otkaz?? Gdje ću naći dobrog radnika??“
Nakon svoje NLP edukacije, razmišljam drugačije. Strateški, na način da ja sama unaprijed odredim kriterije koje ta osoba mora ispuniti, kako do tog „najgoreg scenarija“ uopće ne bi ni došlo. Na temelju toga procjenjujem je li stvar izvediva. Znači, razvila sam prirodnu logiku koju inače imaju menadžeri. Ja nemam takvo iskustvo, stoga mi je NLP razvio prirodni način „business razmišljanja“. Prije sam čitala, tražila informacije, no svuda sam dobila samo teoriju i apstraktno znanje.
Drugi primjer. Ideš otvoriti restoran. Prije bi to sve bilo „zbrda zdola“. Znam puno ljudi koji tako žive. Svašta nešto ad hoc, bez glave i repa. „Idem otvoriti“ pa kud puklo da puklo i onda u hodu nailaziš na sto stvari koji te izmrcvare. Jer nisi o njima razmišljao. To je recept za stres!
NE. MOŽE DRUGAČIJE. Definiraš cilj. Odrediš vremenski rok. Pričaš s ljudima koji su već postigli ono što ti želiš. Odrediš svoj ishode i kako ćeš znati da si ih postigao. Jesi li sam odgovoran za to. Što te može spriječiti. Što možeš učiniti da do toga ne dođe. To se zove NLP-ovski postaviti cilj.
NLP alati ti daju znanje kako se postaviti i kako promijeniti postavke u nekoj situaciji. Jer postavke se – MOGU promijeniti. Prvo provjeri, pa djeluj!
Prije sam bila samo u svojoj glavi. Sve samo iz svojih cipela i svoje perspektive. To je stvaralo probleme u komunikaciji. Na primjer jedna radnica je bila paničarka kao i ja, pristupala sam joj s unaprijed formiranim uvjerenjem „Ona će me osuditi“. Upravo se to i događalo, jer sam ja nastupala defenzivno.
NLP me naučio kako da zbilja slušam svoje djelatnike, bez mojih unaprijed postavljenih pretpostavki, kako da im se obratim i kako da posljedično postignem uspjeh u komunikaciji.
Prije mi je razina uspješnosti komunikacije bila na ljestvici od 1 do 10 – trojka. Sada je sedmica! Jer sam se riješila svojih pretpostavljanja. „Ja sam mislila da….“….. Čitanje misli je najveći uzrok neuspjeha u komunikaciji. Ljudi si slažu svakakve priče da bi znali reagirati i donose zaključke naprečac. Predviđala sam tko je kakva osoba.
Ljudi su osjećali moj strah i razvio se ambijent međusobnog nepovjerenja. Stvorila sam dojam da nisam timski igrač. Sada je drugačije. Radim s timom na određivanju ciljeva, na njihovim vrijednostima u poslu i atmosfera se baš poboljšala.
Kad se pojavi stara panika, stisnem pauzu. Znam kako izaći iz tog stanja. Koristim tzv. meta model pitanja da si „razbijem“ neželjenu emociju. Na taj način se „disociram“, odvojim se od tog osjećaja i tako smanjim intenzitet ili ga potpuno uklonim. Također, koristim i tehniku submodaliteta. Njome si mogu i pojačati motivaciju za neki zadatak.
Kad si odgojen u problematičnom okruženju, uvijek očekuješ loše. Možemo reći da je panika bilo moje prirodno stanje. Naučen si živjeti stalno u nekom strahu. Nisam bila svjesna tih „obrazaca“. Sad vidim da ljudi mnogo toga rade, bez da su toga svjesni, kao na autopilotu. Očekuj loše, loše će se i dogoditi. Treba se doslovce vježbati očekivati dobro.
Kad to „makneš“, mnogo ti je lakše u životu općenito. Skužila sam i uvjerenja iz djetinjstva „Teško mi je“. „Jadna sam“. Ako tako razmišljaš, naravno da ćeš biti pod stresom, jer će ti za sve trebati više vremena, više energije, više ćeš se iscrpljivati, želiš se svima dokazati.
Sada imam MIR. Osjećaj da mogu riješiti probleme i da sam veća od njih. Posložila sam stvari na svoje mjesto. Kako rasporediti svoje vrijeme, kako komunicirati s ljudima…
Promijenila sam se. Kako sam se ja promijenila, promijenile su se stvari oko mene. Moj stav je sada „Sve ću riješiti“ i vođena sam time da dajem sve od sebe.
Razmišljam o problemima tek onda kad se dogode. Kad vidim o čemu se točno radi hladne glave, onda smišljam rješenja.
Ne forsam da sam u pravu, samo zato da se dokažem. Sebi. Drugima. Familiji. Ako imam ideju, idem provjeriti jesam li u pravu da je ta ideja super. Prije sam razmišljala idem dokazati da je ta ideja super. To je ta razlika! Kod nas svi poduzetnici razmišljaju da MORAJU USPJETI i da moraju dokazati da je njihova ideja najbolja.
Mislim da uspješni ljudi razmišljaju fleksibilnije, iznad toga, spremni na pogreške. Nisam toliko vezana da moram uspjeti, ako ne uspije ta ideja, uspjet će neka druga.
Postoji razlika između toga kad radiš previše i kad daješ sve od sebe. Radiš previše kad radiš iz straha, daješ više nego što si spreman i trošiš se. Opsjednut si savršenstvom i trudiš se – previše. Kontraproduktivno. Postaneš prekritičan, s previsokim očekivanjima od sebe i od drugih.
Aktivnija sam. Prije sam često visila na kauču i buljila u ekran. Bila sam pasivna, obeshrabrena i deblja. Najviše iz straha od neuspjeha, koji je blokirao motivaciju. Od uvijek sam htjela smršaviti, a nisam bila svjesna da će biti dovoljno samo krenuti za poslom, pokrenuti se i stvarati.
Sada je drukčije, prihvatila sam svoju nesavršenost i radim na unapređenju vlastitih osobnosti, družim s ljudima koji su poput mene, koji rade na sebi i žele se maksimalno poboljšati. To je NLP community. Važno je naći ljude koji su ti slični, jer je okolina važna za promjene koje želiš napraviti. Više se ne osjećam usamljeno u svojim razmišljanjima.
Jedini način za promjene – je promjena identiteta. A to je proces. Ja sada gradim svoje novo JA. Identitet poduzetnika.
Sada sam svakim danom sve više ona koja UŽIVA RADEĆI, kojoj rad i novac nije izvor stresa i panike. Prije sam razmišljala da sam jadna, debela i bez para. Kad to promijenim, bit ću sretna. No, i kad si mršav i s parama, opet nisi sretan. Treba promijeniti svoje postavke iznutra i biti si OK sam sa sobom da nisi savršen. Ne treba mi više taj diktat uspjeha i perfekcionizma. Lijepo je živjeti bez tog tereta.
Netko tko ima takvu energiju i strast da te zarazi. Ostali predavači na drugim edukacijama su OK. Meni to nije dovoljno dobro. Ja hoću WOW. Saša Tenodi je WOW. Drugi ti podilaze jer ti se žele svidjeti. Njemu je važnije da te nauči nego da ti se svidi.
Izravan je, direktan i arogantan. Nema šanse da ti ne ostane u glavi ono što priča.
Saša mi je dao bazu za promjenu, za rast, on te tjera da vježbaš i ponavljaš i zato je trening toliko efektivan. Uz to je savršeni prezenter i urnebesno je zabavan!
I hrabrost. Sve proizlazi iz mira. Nema više špekulacija kad znaš sve te alate. NLP mi je dao vjetar u leđa. Tresla sam se hoću li uspjeti. Sad sam krenula u ono što sam zamislila, aktivnija sam nego ikad prije u životu i radim snažnije i hrabrije na svojim ciljevima. Napokon uživam – radeći.
Ukratko , da nisam upisala NLP bilo bi mi puuuuuuuuuuuno teže! NLP me spasio!
Neki ljudi jednostavno nisu kulturni, bezobrazni su, idu „preko leševa“, a ja se protiv takvih nisam znala postaviti. Moj odgoj me u tome sprječavao. Moje uvjerenje "Fina sam. Nisam bitch!" me u tome sprječavalo.
Trebala sam alate kako da i dalje budem fina, a da se izborim za sebe.
To mi je bilo vrlo važno i u privatnom i u poslovnom životu.
Radim u prosvjeti 29 godina. Prosvjeta više nije ista. Dignitet struke je pao. Roditelji i djeca imaju moć, a ne učitelji. Problem nastaje kada se majka čija dijete stvara probleme, postavi vrlo dominantno kako bi obranila svoje dijete. To je posve razumljivo, ali ulazi se u pedagošku struku i instituciju škole kao odgojne ustanove. Postoje pravila. Ona vrijede za sve jednako i osmišljena su s razlogom.
Pričala sam, no druga osoba je čula - ono što je htjela čuti.
Nakon razgovora – u meni golem nemir i frustracija.
Da se razumijemo, na kraju sam uspjela doći do svog cilja, ukazati na problem, uspjela sam osobu uvjeriti, no vraćala bih se kući iscrpljena. Bez energije.
Svatko u svojem okruženju ima takve osobe. To su one kojima jednostavno nedostaje kulture, koje uvijek moraju biti u pravu, koje te uvijek pokušavaju uvući u svoju priču, teške u razgovoru, ugodne onda kad njima paše. Ma tko je od nas uvijek u pravu?? Prije nisam znala kako s njima na „zelenu granu“, žderala sam se dva dana nakon razgovora što nisam reagirala drugačije.
U meni je bio velik sukob. Svi su mi uvijek govorili TI SI FAJTER. TI SI JAKA. Rekla sam si „WTF?! Ovo nisam ja! Ovo nije moja reakcija! Imam svoj stav i glas, zašto ne mogu ravnopravno parirati u komunikaciji?“
Mogu sve što hoću, a u tim situacijama se osjećam šugavo. Zašto zaboravljam sebe? NISAM MIŠ NEGO FAJTER!
Vjerujem da ako radiš dobro, dobro će ti se vratiti. No, ako sam dobrica, zar sam zato i budala?
Često držim predavanja u školi, pred roditeljima, učiteljima i nije mi problem govoriti pred 150 ljudi. Bila sam s tim – onako- OK. No, ja nisam htjela da to bude samo OK, ja sam htjela da to bude vrh vrhova. Falio mi je osjećaj da imam fokus publike u svakom trenutku.
Htjela sam da bude zabavno i WOW.
Perfekcionist sam. Sve što radim mora biti TOP!
NLP mi je dao mogućnost da reagiram kulturno, pristojno, kompetentno i dominantno u JEDNOM.
„Branim boje“ svojeg odgoja, no znam se izboriti.
Sada agresivne osobe znam -na fini način -zaustaviti, utjecati da se povuku i zamisle.
Mogu spriječiti negativne ljude u “ sipanju žuči“ na mene.
Znam pronaći zajednički jezik, reagirati s odmakom i manje sebe potrošiti, to je ono što je važno.
Važno mi je napomenuti da su odnosi i prije i poslije bili OK. Nije stvar u odnosu, nego u MENI. Ja sam dobila svoj mir, a to je neprocjenjivo.
Sada mogu ravnopravno parirati u svakoj komunikaciji i u svakom izazovu.
Koristim meta model, vješte jezične i Miltonove obrasce. Ti alati su mi najmoćniji.
Nema nelagode pri susretima sa često napetim i negativnim ljudima.
Vrlo lako ih smirim. Sada imam alate pomoću kojih osobu mogu "skulirati" i pomoću kojih uvijek možemo voditi ugodan razgovor, na obostranu korist.
Jer znam napredno komunicirati. Lakše prepoznajem tuđe obrasce ponašanja.
Sada mi je život zabavniji i dinamičniji.
Zabavno mi je promatrati ljude. Sad vidim obrasce. Kao da vidim svijet drugim naočalama. Vidim detalje. Kao neki METAPOGLED u odnose.
To mogu, jer sam naučila kako stvari gledati iz „teritorija“, a ne svoje mape, tj. svojih cipela i kuta gledanja.
To mi omogućuje i primjećivanje osobnih obrazaca.
Svoj temperament i emotivnost sada znam kanalizirati te lakše i bolje upravljati svojim stanjima.
Prije bih na neku „kućnu“ situaciju poludjela, jer sam temperamentna, sada „skulirano“ rašpam nokte 🙂
Prije bih se frustrirala, nisam imala živaca za objašnjavanje, a sada se igram. Promatram, ne šizim.
Olabavila sam. Opuštenija sam.
Reklo bi se „Biraj svoje bitke“!
Dobila sam sigurnost s kojom mogu improvizirati i igrati se u predavanjima. Znam alate kako zadržati fokus publike 100%.! Jedva čekam doći u školu na predavanje! Bit će im odlično! U njihovu korist! Bolje i uspješnije ću im prenijeti znanje!
OKVIR:
Nema kačenja na tračeve, na tuđe priče, na razgovore koji su mi je prije uzimali energiju i živce, a uopće se ne tiču mene. Ja sam prije objašnjavala, pjenila se i pokušavala osobu razuvjeriti da je u krivu! Često sam stvarala zaključke sama sa sobom u glavi tko što misli o meni…
Sad samo kažem,“ Gle osoba je u (uskoj) mapi“. Čitaj: ONA JE PRIČA ZA SEBE.ONA JE SVOM FILMU I NE VIDI NI LIJEVO NI DESNO. NJEZINE REAKCIJE NEMAJU VEZE SA MNOM.
Prije nisam znala napraviti taj odmak.
Moje misli su prije bile:
• „Ona me omalovažava“
• „Ona me podcjenjuje“
• „Ona me ne voli“
E, kad sam ja izašla iz svoje „mape“ i obrasca da drugim ljudima doslovce „čitam misli“ i stvaram zaključke sama sa sobom, svijet je mnogo ljepši i opušteniji!
Osim učenja „o mapi i teritoriju“, koristim i preuokviravanje kao alat, također koristan za stvaranje takvog odmaka.
Rezultat je definitivno -- manje stresa
NLP mi je raščistio sliku, dao mi je točno ono što mi je trebalo. Sada razumijem tuđa ponašanja i postupke na drugačiji, dublji način i ne shvaćam ih osobno.
Kaže meni moje najmlađe dijete „ Obožavam kad ideš na NLP vikendom! Onda si uvijek dobre volje, uvijek se smiješ!“
Uživala sam u svakom trenutku.
Čak sam se i vratila sa skijanja dan ranije, jer sam htjela biti na NLP treningu!
Ne zato što sam MORALA, nego zato što sam ŽELJELA.
Jer sam sretna, zadovoljna i nabrijana!
Moj sin je prvi upisao trening. On je bio okidač! Završili smo Master zajedno.
Mi smo NLP obitelj 🙂
Saša Tenodi je – zabavan i „kongruentan“. Čitaj: Snažno vjeruje i živi ono što priča. Ništa kod njega nije „fejk“. Prepoznajem u njemu empatiju i ljudskost važnu za trenera.
Njegov trening u NLP Hrvatska je čista terapija smijehom. A još uz to, stvarno učiš!
Ukratko: NLP je Ferrari u komunikaciji, a Tenodi je najjači u NLP-u.
Ostale edukacije nisu dovoljno dinamične i zabavne. Saša daje sve -i overdelivery u znanju - i zabavu.
Totalno otkrivenje za mozak!
Osjeća nakon treninga je – iscjeljujući. Zašto tako jaka riječ?
Jer imam mir i zadovoljstvo.
Jer sam zaboravljala svoju vrijednost.
Često sam se „tiltala“, povlačila, sve samo zato što sam pristojna i fina.
Sada se češće sjetim tko sam. Ne zaboravljam svoju vrijednost tako lako!
Ja sam FAJTER! Ali fini 🙂
Često sam se osjećao izmanipulirano kad sam počeo raditi…Neke osobe su me uspijevale „okrenuti“.
Nisam znao riječi s kojima argumentirati i ne ispasti bezobrazan.
Na primjer, kako ući u diskusiju sa starijom osobom i izraziti se diplomatski? Kako postići da me drugi slušaju i shvate ozbiljno?
Osjećao sam nedostatak riječi.
Jednostavno nisam bio na dovoljnoj razini komunikacije.
E, da sam se tada znao postaviti, ne bih 4 mjeseca bio bez plaće. Da sam tada bio NLP-ovac, sigurno bih napravio promet…
Da sam tada imao znanje, alate i resurse koje imam sada….
Zanima me prodaja, u tom području vidim šansu za svoje napredovanje. Promatrao sam druge i vidio da neki ljudi to rade prirodno.
Moje je mišljenje ako želiš nešto postići, moraš se znati pozicionirati. Htio sam naučiti KAKO.
Što je to što će mi dati mogućnost biti probitačniji, mogućnost da se znam postaviti kad sam „objekt manipulacije“ ? Kako natjerati vodu na svoj mlin?
Kasnimo s projektom zbog klijenta i njihovih internih poteškoća. Čekamo već 6 mjeseci. No, nisam to znao „iskomunicirati“. Nisam se znao postaviti.
„*bemu mater, dosta je. Vi ste krivi, vi kasnite!“ Naravno, ne možeš u tom stanju niti na taj način. No, kako možeš? Nisam vidio put kako se izvući iz takvih situacija i kako objasniti da s njihove strane dolazi do problema.
Mlad sam. Učim. Misliš si – pa to je možda normalno.
No, to tako ne treba biti!
Bio sam pomalo izgubljen, jer sam želio izgladiti situaciju, steći povjerenje i tima i klijenta. Osjećao sam odgovornost, koja uopće nije bila moja. Niti je bila moja odgovornost niti moja krivica.
Razočaran si sam sa sobom, jer nisi ispunio task. Nisi ispunio svoja očekivanja.
U nekim neugodnim situacijama nisam govorio ono što mislim, nisam govorio kada sam trebao govoriti. Poslije sam si mislio „Pa dobro, pa što mi je bilo??“ Nisam bio svoj.
Mogao bih generalno reći da sam često znao biti „manji od makova zrna“. Jednostavno sam se povukao. Izgubio sebe.
Dao sam se za*ebavat.
Dopuštao sam drugima da utječu na moj život. Na moje odluke. Na moje poteze. Nisam bio svjestan što sve mogu i koliko je sve u mojim rukama. Koliko je bitan rad na sebi…
Previše sam razmišljao o tuđim reakcijama, a i o svojim. „Pa kako sam to reagirao, zašto se to desilo…??“
Razmišljaš stalno o svemu, lako se nađeš u petlji, u loopu. „Overthinkaš“.
Samokritičan si i često okrivljuješ sam sebe za situacije na koje, zapravo, ne možeš ti sam utjecati….
Sada ono što hoću reći, mogu reći na način da me ljudi čuju. Na način koji to ŽELIM reći. Moj stav u komunikaciji se promijenio.
U tome mi koriste alati meta modela i Milton obrazaca.
Sada napokon mogu dati svoj maksimum, koji prije nisam znao KAKO dati. Htio sam, ali nisam imao resurse.
Ljudi me sada čuju, slušaju, shvaćaju me ozbiljnije. Iako sam mlad!
Bolje „hendlam“ upite klijenata. Imam level up svoje komunikacije. Slobodniji sam u razgovoru.
Prije sam tu slobodu doživljavao kao nametljivost.. Imao sam to uvjerenje i nisam volio pričati o sebi, bilo mi je neugodno.
Sada imam tu slobodu, što je vrlo važno u prodaji. Imam slobodu u prodaji sebe, svojih projekata i svog znanja, jer znam da je to nužno u poslu kojim se bavim i da na taj način pomažem i drugima. Imam slobodu prenositi svoje znanje! Probitačniji sam.
Izuzetno koristan alat je i rapport, daje mi mogućnost izgraditi povjerenje.
Sjednem s nekim koga sam tek upoznao, no mogu bez problema pričati sat, dva i nakon toga održati kontakt. Bolje razumijevanje - veće povjerenje.
Također koristim i vješte jezične obrasce, kako bih lakše našao zajednički jezik s drugom osobom i shvatio njezine potrebe i način razmišljanja. Mi to zovemo: Komadam prema dolje. Komadam prema gore. Naravno, posljedica je win- win. Bolje mogu osvijestiti što osoba želi, kako ću joj to omogućiti i kako ću se bolje postaviti za svoj tim i za uspjeh samog projekta, na obostranu korist.
Mogu reći da sada mnogo više ljudi zna za mene, javljaju mi se za savjet i za pomoć. Stvaram svoj network za budućnost. Zadovoljan sam što sam stvorio kvalitetan krug ljudi oko sebe. Kažu moji „Pitaj Tina“. Drago mi je i zadovoljstvo mi je što mogu pomoći svojim znanjem, a sada znam kako!
Odgovorniji sam. I kolege mi kažu da sam drugačiji. Ozbiljniji. Pouzdaniji. Odlučniji. Ne dam se za*ebavat!
Prije sam znao zeznuti. Krivo bih procijenio vrijeme ili bih imao nerealna očekivanja sam od sebe. Ostavljao sam dojam neodgovornosti. Kao da sam bio „prenadobudan“. No, sada mnogo bolje postavljam prioritete. Bolje organiziram vrijeme i tako sam dosljedniji. Između ostalog, ne idem na 6 kava dnevno 🙂
PRIJE:
Nadobudnost – nerealna procjena vremena i nerealna očekivanja
Posljedice:
• Probijanje rokova
• Kašnjenje na sastanke
• Dojam: neodgovornost i neozbiljnost
POSLIJE:
Postavljanje prioriteta
Poznavanje vlastitih vrijednosti i onoga što mi je važno
Postavljanje dobro oblikovanih ishoda
Posljedice:
• promjena stava
• promjena ponašanja i navika
• ušteda vremena
• bolja organizacija
Dojam i efekt: OVERDELIVERY
Konfliktne ili bilo kakve napete situacije rješavam u „korijenu“. Odmah kažem ono što mislim, dajem drugoj strani do znanja kako razmišljam i kako se osjećam. Postavljam granice.
Bolje se nosim s tim „negativnim situacijama“; izvučem iz njih – ono pozitivno. Promijenio sam - stav.
Nisam imao neku posebnu tremu od prezentiranja, no osjećao sam strah. Sada imam mnogo veću sigurnost. Koristim sidra i submodalitete te potpuno riješio strah i bilo kakav osjećaj neugodnosti.
Svjestan sam sebe i svjestan sam što mogu. Kad trebam improvizirati, znam da ću se snaći, imam to samopouzdanje.
Upravo zbog NLP-a i karakterističnog znanja, pobijedili smo na #startupZG natjecanju inovativnih poduzetničkih ideja i projekata! Baš se desio boom 🙂 Kolege Nikola Škarica, Karlo Knežević i ja predstavili smo business ideju baš na NLP način:
OKVIR: ORGANIZACIJA PITCHA NA NLP NAČIN
• Argumentacija projekta
• Prezentacija projekta
• Postavljanje cijelog procesa
ALATI:
VJEŠTI JEZIČNI OBRASCI uz komadanje prema dolje - bolje smo objasnili detalje
METAPROGRAMI – „odmak od“ i „prema“ metaprogrami – mogućnost da se bolje približimo targetu/ciljanoj skupini
MILTONOVI JEZIČNI OBRASCI – izuzetno korisni u anketiranju fokus grupe i dolaženja do specifičnih informacija bitnih za koncept projekta
DINAMIČNE PREZENTACIJE – alati važni sa samu prezentaciju na licu mjesta
Skijaškom startupu 15 tisuća kuna za razvoj aplikacije
Bolje kontroliram svoja stanja. U situacijama kad sam umoran ili neraspoložen i kad osjećam kao da mi ništa ne ide od ruke, promijenim si stanje. Vratim si emociju odmornosti.
Koristim sidra i submodalitete. Kad mi netko digne živce, usidrim si situaciju mira. Na moru sam, na terasi, pirka vjetrić, s prijateljima sam, sjećam slobodu i užitak 🙂
Nema više onih neplaniranih reakcija, kad netko nešto kaže, pa u tebi odjednom okine nervozu!
Koristim sidra i kad imam blagu tremu od DJ-inga, čime se inače bavim u slobodno vrijeme.
Koristi i kada si zaljubljen 🙂 Da ne počneš pričati i raditi „gluposti“ 🙂
Sada znam da su sve brige rješive, da za sve postoji rješenje i da se „overthinkati“ ne isplati. Mučiti se „Zašto ovaj nije odgovorio na mail, ona na poruku…?!“ Prije bih na to gubio vrijeme i energiju, no sada znam da je svatko u svom filmu i da to nema veze sa mnom.
Ne shvaćam stvari osobno. Ako je netko bio nadr*kan, pitaj boga što mu je bilo!
To se zove izaći iz svoje mape i biti u teritoriju.
Shvatiti da si samo dio sustava. Svatko ima svoju priču, svoju prošlost. Kad to razumiješ, stres se automatski smanjuje. Overthinking nestaje.
Društvo utječe na tebe i na to kako bi TREBAO razmišljati. Usvojiš mišljenje grupe i ne propitkuješ. Uvažavaš tuđa mišljenja, povjeruješ u njih, vrlo lako, kao da su tvoja, shvaćaš ih zdravo za gotovo.
Sad sam naučio filtrirati.
Promijenio sam okolinu, shvatio ono što mi ne treba, što NE ŽELIM, ali sam i više počeo cijeniti ono što imam.
Prestao sam se družiti s ljudima koji su u stalnoj negativi, patetici i drami.
On je jednom riječju – specifičan.
Slušao sam mnogo edukacija i nisam imao takvog trenera do sada. On je drugačiji od drugih. Njegov način predavanja je - zanimljiv i drugačiji.
Daje primjenu alata i tijekom i izvan predavanja. Organizirao je community u kojem je on vrlo aktivan i kojem možeš vježbati alate nakon samog predavanja.
On je tu za tebe, nije da dođe, odradi i da mu se poslije ne možeš obratiti…
Prihvatio sam NLP kao dio sebe. To nije samo neki task koji sam odradio, nego proces na kojem treba stalno raditi.
Zato je community vrijedan. Imaš mogućnost i mjesto gdje ćeš to znanje stalno vježbati i „bildati“.
NLP mi je dao upgrade komunikacije. No, i dalje radim na tom. O tome i jest stvar. Radiš na sebi cijeli život!
NLP ti daje DA TI BUDEŠ TI. Da smanjiš stres. Da budeš ono što želiš biti.
Dobio sam to što sam tražio – spretnost, snalažljivost, odgovor na KAKO. Iskreno, očekivao sam da ću nakon treninga biti sretniji. I JESAM! Dobio sam masu alata koje nisam očekivao. Pojačao sam SVOJE JA. Digao se na višu razinu.
Ne daj da te okrenu! Budi ti u startu i zauzmi se za sebe!
TIN JURKOVIĆ, iOS Development Team Lead, Master NLP-a, 24
Svi su mi govorili: „Lana, ti si kapacitet. Možeš puno“. No, ja to nisam vidjela, nisam sebe tako doživljavala. Sama sebi nisam toliko vrijedila. Shvaćala sam se zdravo za gotovo.
Imala sam ideje što želim, no nisam znala KAKO da te ideje postavim na noge, kako da ih realiziram. Pričala sam o njima, no uvijek općenito, ništa konkretno, nisam ih zapravo niti znala objasniti.
Sve je bilo na razini –samo nerazjašnjene ideje. U mojoj glavi.
Prije sam bila nekako prevrckava. Samo da mi je bio muving! Tražiš zabavu, a istovremeno očekuješ „ozbiljne“ stvari. Sad vidim da je taj muving zapravo bio jedna vrsta bijega.
Nisam imala samopouzdanja, opterećivala sam se odnosima, a kad vidiš da ne ide, baš se mučiš… Trudiš se da bude bolje, ali NE IDE.
Nisam znala podnijeti kritiku:„Isuse Božeee, ja sam loša. Nisam dovoljno dobra…sa mnom nešto ne valja…“
Nisam imala posložene vrijednosti. NISAM ZNALA ŠTO MI JE TOČNO I KONKRETNO VAŽNO. Naravno, onda se nisam znala ni ponašati.
Kad radiš kao odgajatelj u vrtiću, važno je da ti imaš kontrolu nad sobom, jer inače nećeš, naravno, imati niti kontrolu nad djecom. Kad malo izgubiš kontrolu, kad te izbace iz takta, padneš u neko negativno stanje i više ne možeš ništa.
Isisali bi mi energiju. Bila sam umorna i nezadovoljna.
U komunikaciji s roditeljima moraš biti posebno oprezan.
Na primjer, dijete se u igri uprljalo, roditelj dođe po njega nakon posla i dijete mu dotrči u zagrljaj prljavo. Roditelj nije zadovoljan, jer si stvara dojam da ne brinemo za njegovo dijete. Ili ako zadobije modricu na glavi…. To su te „teške informacije“ koje stvarno trebaš znati prenijeti. Posebno je izazovno sugerirati roditelju da treba više ulagati u svoj odnos s djetetom. Tada sam doslovce 20 puta progutala knedlu prije razgovora. Znojila sam se i nesigurno čekala reakciju , koja bi često bila negativna. Nisam znala prenijeti takve delikatne informacije na pravi način. Stajala sam i pokorno šutjela.
Odnos između odgajatelja i roditelja treba biti partnerski, jer zajedno trebate doći do rješenja i raditi na razvoju djeteta. Osjećaš zastoj. Želiš raditi za dobrobit djeteta, ali stojiš u mjestu...
NLP mi je omogućio da postanem ono što danas jesam. Totalno mi je okrenuo ploču. Posložila sam se. I profesionalno i privatno. I posao i odnose. Kad sam se ja posložila, počela su se otvarati vrata. Za moj rast, za rast mog znanja i za uspješno prenošenje na djecu i roditelje.
Danas imam puno više samopouzdanja, puno više vrednujem sebe. POSLOŽENA SAM. MIRNA SAM.
Više ne osjećam opterećenje, više se ne mučim. Kritike gledam kao način kako da se unaprijedim. Imam stav „Ja ću sada to promijeniti“, a ne da „nisam dovoljno dobra“…, jer sve što se događa ima pozitivnu namjeru.
Nema više „samo da je muving“. Ne bježim. Sad mi je važniji onaj -unutarnji-muving.
Naše društvo još nema svijest koliko je predškolsko obrazovanje važno i koliko to predstavlja temelj za razvoj djeteta. To su prvi obrasci i prve vrijednosti koje ih učimo.
UZ NLP sam shvatila da upravo na tome želim raditi, da je to moja misija te KAKO ću točno tu svoju ideju provesti u djelo.
Napravila sam svoju web stranicu lanakihas.com, počela sam pisati blogove, kao i kolumne za roditelji.hr, koordinator sam konferencije Mliječni zub, držim samostalne radionice za roditelje i individualne treninge, kako bi im pomogla u odgoju, obrazovanju i razvoju svoje djece. Sve to mi je omogućio trening u NLP Hrvatska.
Prvo sam počela držati radionice u partnerstvu sa Sašom Tenodijem, mojim NLP trenerom, no kada sam stekla sigurnost, savjetovao mi je da krenem sama. On te stalno „gura prema gore“, tjera te da se sam „iskristaliziraš“. Upravo to je zaštitni znak njega kao trenera i jedan od najvećih benefita ove edukacije.
Sretna sam što postoji interes i što su roditelji sve otvoreniji za učenje. Povratne informacije su da im radionice stvarno pomažu, jer su drugačije, zanimljive i korisne, prepune su konkretnih primjera i prilagođene upravo njima i njihovim potrebama.
NLP mi je dao mogućnost da bolje i efektnije utječem na razvoj djece. Dao mi je alate da postanem bolja osoba i bolja odgojiteljica. Prvo ti moraš biti posložen, da bi mogao uspješno odgajati i razvijati dijete.
Bolje vidim i čujem svako dijete. Lakše iz njih „izvučem“ ,uz njima prilagođen jezik, ono što ih muči, što žele i što ih veseli, mogu bolje prepoznati njihove mogućnosti, potrebe i interese.
Bolje razumijem roditelje, prihvaćam njihov drugačiji stav, svjetonazor i razmišljanje o odgoju te im drugačije i lakše prezentiram svoje znanje i informacije.
Sretna sam kad vidim da mi djeca trče u zagrljaj svaki dan u vrtiću, što se vesele doći, što traže da radimo baš neke specifične igre, što uživaju.
Da nije bilo treninga u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog uspjeha. Ne bi bilo mog profesionalnog i osobnog napredovanja. Ne bi bila bloger, kolumnist, koordinator projekta i sasvim sigurno ne bi otvorila svoj obrt i radila samostalne edukacije. Ne bi imala svoj brand!
Vjerujem da je obitelj temelj svega. Ono što roditelji usade u predškolsko doba je temelj za razvoj djeteta. Roditelji oblikuju budućnost djece svojim ponašanjem i svojim obrascima.
Sada znam da je moja uloga širiti svijest o tome i roditeljima biti maksimalna podrška!
LANA KIHAS, odgojitelj mentor, bloger lanakihas.com,
predavač i edukator o odgoju djece, Master NLP-a