MARTINA JURIĆ KANIŽAJ, administratorica, 40

Život u vezi, a bez komunikacije. Samo tišina. Kao zlatni kavez, imaš sve, a nemaš ništa. Mirna sam, pokorna, slažem se s njegovim i mišljenjima drugih, svima udovoljavam. Moram ispuniti tuđa očekivanja da bi bila dobro.

Vjerujem da ne mogu sama kroz vlastiti život, da mi treba netko jači, nečiji vjetar da bi mogla letjeti. I tako godinama….

Komunikacija s bivšim mužem s kojim imam kćer – mučna. Kćer je to osjećala. Komunicirali smo mailom jer me abnormalno nervirao samo njegov glas. U većini vremena osjećala sam se kao da ću zaplakati. Bila sam tužna, nemoćna, prazna. A u želucu …Kamen.

Radila sam kod javnog bilježnika i svako jutro se budila s grčem. Tamo je vladala apsolutna negativa. Tonovi, razgovori, cijelo okruženje, dvoličnost, traže se i veličaju greške, a malo što se cijeni i pohvali. U obitelji pak formalnost. Kao da nešto visi u zraku. Nismo se razumjeli… Sa bratom uopće nisam razgovarala.

Htjela sam promjenu! I slobodu!

Nakon razvoda bila sam u iznimno negativnom razdoblju.  Digla sam se. Krenula dalje. No razmišljanja poput „Nisam dovoljno dobra“ su i dalje bila prisutna. I tako opet nekoliko godina… Bila sam nesigurna. Za sve sam „trebala“nekog drugog. Bila sam sa novim partnerom kojem sam više udovoljavala, nego sa njim bila partner. On je bio umoran pa smo samo u tišini gledali televiziju. A ja? Ja sam htjela u grad!!! Znala sam hodati trgovinama i veselo gledati cipele s visokom potpeticom. Baš sam ih htjela. No, na kraju ih nikad nisam kupila jer…pa gdje bi ih obukla? Nisam imala prilike za to. Osjećala sam se razočarano. Nisam imala s kim ići tamo gdje želim, bila sam u vezi, a zapravo sama.

Sad sam sama sebi na prvom mjestu. Pa zašto se ne bih potrudila biti ono što želim?

Prekinula sam vezu. Kupila sam si crvene cipele s visokom potpeticom. Dala sam otkaz. Shvatila sam da sam sretnija kad aranžiram vazu, nego kad radim s papirima. Počela sam se smijati. Nestao je kamen. Nestali su ti negativni ljudi. Dobila sam ponudu da radim kod odvjetnika, no odbila sam. Sada znam da takav i sličan posao više sigurno neću raditi. Prije ne bih tako reagirala –  baš sam izašla iz zone sigurnosti. Promjene su definitivno u komunikaciji.  Još dok sam radila mogla sam odraditi više stranaka, više posla, jer bih točno znala koja pitanja postaviti da dođem do srži i kako zaustaviti nepotrebne razgovore. Brže do riječi, brže u razgovor, lakše do rješenja.

Komunikacija s bivšim mužem se znatno poboljšala, više razgovaramo, a mail je postao prošlost. Čujemo se i dijelimo informacije s roditeljskih sastanaka. Jako sam s time zadovoljna. A najpozitivnija je moja kćer. Ona vidi i osjeća da smo bolje i ona je sretnije dijete.  S roditeljima – fantastičan pomak. Znam postaviti pitanja s kojima se brže razumijemo, a oni sada vole pričati sa mnom. Tata je pokazao svoju emotivnost. To mi mnogo znači.

Brata sam odlučila pustiti, volim ga, poštujem ga i dajem mu prostor. Više nije sve na meni,  ne želim se samo ja truditi oko odnosa.

Feniks u punoj snazi

Dogodio se potres. I onda se sve posložilo. Zamisli kristalnu vazu na suncu i kako se zrake svjetlosti reflektiraju po cijeloj prostoriji. Tako se sada osjećam.

Imam  novog dečka!! 🙂 🙂 Jedno drugome upadamo u riječ, napokon netko tko brblja kao ja, nema tišine.  Sada znam koje su moje vrijednosti u vezi i našla sam upravo ono što sam tražila.  Njega ne bi bilo u mom životu da ja nisam ono što sam danas.  JA SAM FENIKS U PUNOJ SNAZI. SVE SAM PREŽIVJELA i sretnija sam nego ikad u životu. Ne *ebe me živa sila. Ako me strah, napravim prvi korak jer – što je najgore što se može dogoditi?

Sada sam sama sebi snaga, samouvjerenost i samopouzdanje. Tako se i s njim osjećam. Vrijedim.  On je odlučan. Rješavam stvari koje sam prije odugovlačila iz straha što će reći roditelji, prijatelji, okolina. Rentala sam svoj stan, prodala auto koji prije nisam smatrala svojim, kao da ga ne zaslužujem.

Smršavila sam. Direktnija sam, ljudi komentiraju da sam agresivnija. To im je smetalo pa je dosta društva „otpalo“ . Navikli su da šutim i trpim. Sad kažem NE, znam se postaviti, ne trudim se oko ljudi  koji su me zvali samo kad im je nešto trebalo.  Imam bolji odnos s prijateljicama, sada sam svjesnija našeg odnosa.

Budim se svako jutro u 6 sati i radim stvari za sebe, one koje mene vesele, dok još svi spavaju i kad imam mir.  Slušam audio knjige, zapisujem si ciljeve u svoju malu crvenu bilježnicu.  Svaki dan. Što danas želim učiniti? Kad staviš kvačice pokraj svojih cljeva na kraju dana…e to je jako dobar osjećaj. To mi je  postao automatizam, više mi ništa nije teško. Jako sam ponosna na sebe.

Sad mi je cilj razvijati svoje vještine. Želim se baviti iznajmljivanjem nekretnina. Završavam i školu za dadilje jer sam htjela naučiti nešto sasvim drugačije od onoga što sam do sada znala. Ne znam još točno što ću, ali znam da – što god to bude, dati ću sve od sebe.

To je taj uragan. Neka puše, nije me strah.

Odlučila sam više sebe dati u pomaganje drugima. Da vide koliko je život lijep. Jer, što god ti se desi, digni se, otresi se i kreni dalje! Nema druge. Ako postoji mogućnost da ja nekoga pokrenem kao što je ovaj trening pokrenuo mene, onda to želim raditi.

Da nisam otišla na trening u centar NLP Hrvatska, sad bih bila ista. Ne ista, još gora od toga. Nesigurna. Posijedjela bih od muke i vjerojatno dobila čir na želucu. Imam potporu, a sve ostalo ću sama jer znam da mogu.  Imam slobodu jer biram što želim sama sa sobom. Imam svoje vrijeme. Mogu pisati. Mogu ići u grad. Mogu odabrati posao koji želim. Mogu saznati što želim raditi. Mogu učiti. Mogu uživati! Zatreslo se tlo pod nogama. Rodilo se – samopouzdanje. Smijeh. Komunikacija.

Vezani članci: