Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Prvo pospremi sobu i onda možeš dobiti mobitel! Kad pojedeš cijeli ručak,  gledat ćeš crtić na mobitelu! Pusti te igrice na kompjuteru, idi se igrati s prijateljima! Prvo zadaća a onda možeš dobiti iPad! Mnogo je takvih rečenica koje se danas dosta upotrebljavaju da bi se s djetetom postigli ono što se smatra da je važno za dijete. Jesu li te rečenice ucjena za dijete? Treba li djetetu dozvoliti korištenje mobitela, iPada, kompjutera?

Koliki je utjecaj medija na dijete i tko je odgovoran za to?

Neki dan sjedim s jednom mamom i njenim jednogodišnjim sinom. Na stolu je mobitel i dijete želi uzeti mobitel u ruke a mama to ne dozvoljava. Govori: „Ne mogu vjerovati, tek ima jednu godinu a stalno uzima mobitel.“ Pogledajte malo ljude oko sebe. Imaju uz sebe mobitel, slušalice u ušima, iPad u ruci, sjede za kompjuterom. To je današnja svakodnevica i to je ono što dijete vidi, zar ne? Može li dijete pobjeći od toga? Možete li i želite li dijete odmaknuti od medija?

Prvo i najvažnije je kakav stav o tome ima roditelj i da li je dosljedan u svojem ponašanju, tj. je li ponašanje u skladu sa stavom. Dozvoljavate li djetetu korištenje mobitela ili ne? Koliko vremenski smatrate da dijete može koristiti mobitel? Držite li se dogovorenog vremena?

Zašto je to važno? Nesvjesno i svjesno ponašamo se u skladu s našim uvjerenjima, a to ponašanje prenosimo na dijete. Da li mislite da je važno već od najranije dobi učiti djecu pravilnom korištenju različitih medija? Mišljenja ste da  je to štetno za dijete do određene dobi? To je jedna od uloga i odluka svakog roditelja u odgoju djeteta.

Za one koji se žele informirati o utjecaju medija, preporučujem članak „Pozitivni i negativno utjecaji medija“ koji možete naći na stranici http://www.medijskapismenost.hr/pozitivni-i-negativni-utjecaji-medija/

Ucjenjujete li dijete mobitelom, iPadom, kompjuterom?

Izbaci li Vas iz takta kad dijete ne želi jesti? Ili ne želi pisati zadaću? Ne želi ići u vrtić? Kako tada reagirati? Najčešće rečenice roditelja su poput: „Ali moraš, to je zdravo za tebe! Ili, zadaća se mora pisati i točka. To je tvoja obveza.“ Kako dijete reagira? Sliježe ramenima, počne plakati, protestirati i sl. Koliko je to opterćujuće za dijete i roditelje?

Postoji jedna sjajna, učinkovita NLP tehnika, a zove se agreement challenges. Korištenjem te tehnike sebe i drugu osobu dovodimo u izazovna stanja s ciljem sklapanja sporazuma. Tehnika je jednostavna i vrlo učinkovita upravo u situacijama kada Vas dijete izluđuje. Npr. dijete protestira i ne želi ići u školu, u negativnom je raspoloženju. Tada treba djetetu reći: „Znam, razumijem te. I ja kad sam bila mala nisam htjela ići u školu.“ Ili „Razumijem te, i ja bi radije sada ostala spavati ili gledati televizor  s tobom, ali ja moram ići na posao a ti u školu jer to su naše obveze.“ To je prvi korak kontrole vlastitog stanja a koje se prenosi na stanje druge osobe. Čim izgovorite tu rečenicu automatski smirujete i svoje stanje, a vaše smireno stanje prenosite na dijete.  Nije li to sjajno naspram situacije vikanja, nagovaranja, svađe i sl.?

Nakon toga slijede rečenice ovisno o tome što želite postići. U tim koracima je vrlo važno što ćete točno reći jer dijete pamti svaku riječ i očekuje da će se to realizirati. Ako kažete: „Brzo će biti gotova škola i ja ću brzo završiti posao pa poslije zajedno idemo na sladoled.“  Tada zaista morate otići na sladoled. Također, važno je dobro poznavati dijete i naći ono nešto što će ga privući (trigger) i ako ste nešto obećali i dogovorili se tada to morate i izvršiti. Jer dijete vjeruje osobi koja je dosljedna, usklađena u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Nije li to kvalitetan odnos koji se temelji na razumijevanju, sklapanju dogovora, građenju odnosa povjerenje?

Kakve to veze ima s tabletom/mobitelom/iPadom?

Upravo s tehnikom agreement challenge možete postići razumijevanje i dogovor s djetetom oko bilo čega. Hoće li to biti iPad, mobitel, igračka, pisanje zadaće, jelo i sl., nebitno. Bitno je da komunicirate s djetetom s razumijevanjem,u skladu s vašim uvjerenjima, tako se ponašate i u skladu s time odgajate dijete. Može li vam dijete vjerovati ako ni sami niste sigurni u svoj stav, nemate čvrsto mišljenje o nečemu? Može li dijete poštivati pravila i dogovore ako ni vi ne živite prema dogovorenim pravilima?

Bitan je i način na koji komunicirate, koje riječi koristite, koje pokrete, kakav je ton glasa i sl. Jedna od nlp pretpostavki glasi: „Značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo, neovisno o onome što smo željeli prenijeti ili u našoj izvornoj namjeri“.  Druga pretpostavka je: „Ako nas to što radimo ne dovodi do željenog ishoda, potrebno je prilagoditi komunikaciju i ponašanje, te početi raditi nešto drugo“. Možete li nekoga promijeniti? Može li netko vas promijeniti? Želiš li biti promjena koju ćeš i vidjeti? Odgoj je moćna stvar: imate mogućnost promijeniti svijet odgajajući zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka spremnog biti pošten i human prema sebi i drugima.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.