Te nedjelje (28.1.2018.), navečer oko18:45 sati, dvadeset hooligana okupilo se ispred Trešnjevačkog placa na tramvajskoj stanici. Noć je bila hladna. Puhao je hladni sjeverac i govorio hooliganima da u takvim noćima samo najodvažniji imaju hrabrosti uputiti se u nepoznato.  Nedugo nakon okupljanja, Martina Mršić, organizatorica hooliganšine dala je znak za polazak. Krenuli smo. Put nas je vodio kroz  stari dio Trešnjevke,po malim uličicama okruženim obiteljskim kućama i drvećem sa gnijezdima ptica,u kojem još uvijek možete osjetiti duh „starog“ Zagreba.

Zaustavili smo se ispred obiteljske kuće na adresi Ključka 12.  Na ulaznim vratima je  pisalo „KungFu-LokYiuWingChun“. Nakon par trenutaka znali smo da ulazimo u zmajevo gnijezdo.  U prostorijama KungFu-LokYiuWingChun škole Zagreb dočekao nas je Zvonimir Budja  (instruktor, Si-Fu- učiteljKungFu-a) i Paula Juričić (pomoćnica instruktora). Kao uvod u tečaj, Si-Fu Budja nam je ispričao povijest Kung-Fu-a i rekao nešto o sebi.

Iz njegovih priča saznali smo da je KungFunajviši stupanj ovladavanja određenom vještinom i označava put do majstorstva u nekom umijeću, koji ne mora nužno imate veze sa borilačkom vještinom.

KUNG FU U KULINARSTVU???

Možete, primjerice, biti KungFu majstor u plesu ili kulinarstvu. Riječ “Kung” ima više značenja, a osnovna su: “Vještina” ili “Umjetnost” dok riječi „Fu“ znači:  “Čovjek” te suštinski prijevod može glasiti “Umjetnost čovjeka” ili “Vještina čovjeka”. Pravo ime borilačke vještine, koja je nastala u Kini, a koja je kod nas poznata pod nazivom KungFu, je KungFuWuShu (prijevod riječi “WuShu” bi bio “Borilačka vještina”). Konkretno, kada bi došli u Kinu i rekli “Ja treniram KungFu”, bilo bi isto kao da stanovnik Kine dođe kod nas i kaže “Ja treniram umjetnost”. No kad bi došli u Kinu i rekli da treniramo KungFuWuShu, značilo bi da treniramo borilačku vještinu ili u bukvalnom prijevodu umjetnost čovjeka u borilačkoj vještini.

ŠTO JE WING CHUN

WingChun je jedan od stilova kineskog KungFu-a koji je razvila djevojka imena YimWing Chunu hramu Shaolin početkom 17. stoljeća. Prema legendi, ona je, promatrajući borbu zmije i ždrala, dobila inspiraciju za kreiranje ovog jedinstvenog sustava KungFu-a.

Obzirom da ga je stvorila žena, WingChun se ne oslanja na snagu nego na principe centralne linije, ekonomije pokreta i iskorištavanja sile napadača.  Za vježbanje nisu potrebni rekviziti, a može ga se vježbati uvijek i svugdje, samostalno ili sa partnerom. Žene, navikle da su u fizički slabijoj poziciji od većine muškaraca, vježbajući WingChun, uče kako poništiti fizičku prednost muškaraca i  okrenuti je u svoju korist, bilo da se radi o naguravanju ili ozbiljnom napadu.

LokYiuWingChun dobio je ime po majstoru LokYiu-u, najvještijem učeniku YipMan-a, majstora koji je WingChun prvi počeo podučavati javno. Yip Mana znate kao učitelja (Si-Fu) legendarnog zmaja Bruce Lee-a.

WingChunvelikog majstora Yip Mana sastoji se od tri forme bez oružja (Siu Lim Tao, ChumKiu, BiuJee), jedne forme na drvenoj lutki i dvije forme oružja (Forma dugog štapa i Forma mačeva).
Prva forma – Siu Lim Tao, osnova je WingChun sistema. Ona uči osnovne vještine i tehnike. Učenik se uči kretati i koordinirati svoje tijelo na opušten način te izvoditi precizne pokrete na početnoj razini. Vježba se stav i stabilnost tijela. ChumKiu forma sa pratećim vježbama uči udarce nogama i obrane od njih. Koraci i stabilitet postaju još bolji i intenzivno se vježba koordinacija koraka, ruku i okreta tijela kako bi se postigla savršena koordinacijatijela i ruku te pokreti cijelog tijela dobivaju stabilnost. U trećoj formi, BiuJee, pokreti koji su se prije vježbali odvojeno spajaju se u jednu cjelinu. Također, uče se načini za izlaz iz kritičnih situacija tako da se nedostaci pretvore u prednosti. Uz to, cilj ove forme je koncentrirati energiju izvježbanog tijela u jednu točku putem najkraćeg puta.

U formi drvene lutke(Mok Jan Chong)zaključuju se i integriraju sve tri forme bez oružja. Uče se neki udarci nogom i njihova upotreba. Vrlo je važno fokusirati energiju u jednoj točki (Dim). Pod energijom se ne misli na snagu mišića već na unutarnju energiju koja dolazi iz stabilnosti i koordinacije.

Forme oružja prije svega objašnjavaju kako koristiti dugo oružje dvjema rukama i dva kratka oružja svakom rukom pojedinačno. Tko je svladao tehniku dugog štapa može koristiti bilo koju sličnu stvar kao oružje jer razumije njegove principe. Osim toga, vježbe oružjem dovode prethodno naučene vještine do savršenstva jer učenik razvija još veću stabilnost u stavu i tijelu.

Si-FuBudjaWingChun-om se bavi preko 30 godina, a 1999. godine postaje učenik Majstora Blecha. WilhelmBlech bio je jedini bijelac kojeg je Majstor LokYiu pristao podučavati jer je u njemu vidio nešto posebno.  Si-FuBudja, nakon smrti svog Si-Fu-a WilhelmaBlecha 2012., redovito odlazi u Hong Kong i nastavlja učiti WingChun od sinova Majstora LokYiu-a te izvornu vještinu prenosi u Hrvatsku.

Nakon uvodnih riječi Si-FuBudja počeli smo s praktičnim djelomtečaja, odnosno prvom formomSiu Lim Tao. Prijevod Siu Lim Taoglasi „mala ideja“ i to je upravo ono što Siu Lim Tao jest jer se uče osnovni pokreti koji se izvode samostalno, pa nekoliko pokreta u kombinaciji. Osnovna namjena forme Siu Lim Tao je ovladavanje osnovnim pokretima koje koristimo u borbi. Siu Lim Tao razvija i način izvođenja udarca, u ovom slučaju u prazno, dakle bez opterećenja vreće ili nečeg drugog. Ovo je vrlo bitno jer većini ljudi u početku nije jednostavno izvesti te pokrete, ne zato što su naporni za izvođenje i zahtijevaju snagu, već zato što su drukčiji od svega ostalog što su dotada radili i potrebno je savladati osnovnu motoriku pokreta.

Si-Fu je bio vrlo metodičan u pokušajima da nam objasni način izvođenja pokreta. Na početku smo se trudili zapamtiti sam redoslijed izvođenja pokreta. Radili smo pokrete, lagano, na mjestu i potpuno opušteno, bez snage, velikog istezanja ili stavljanja nekog dijela tijela u nama neprirodan i težak položaj. Pokreti su nam u početku bili nekoordinirani i u najmanju ruku izvodili smo i nepravilno. Naime, morali smo se istovremeno skoncentrirati na položaj dlanova (jedan okrenut prema gore drugi prema dolje), položaj palca (malčice skvrčen) i naravno smjer ruku (jedna ruka ravno naprijed u visini glave protivnika, druga malo niže). Čovjek bi rekao… Ha, ništa strašno!Da, u teoriji ali pokušajte to izvesti pravilno u praksi. Nakon puno ponavljanja i smijanja samima sebi, vidio se napredak  u koordinaciji te je svatkood nas uspio izvesti formu.

Nakon što smo „savladali“ osnovni pokret isti pokret radilismo u kombinaciji s nekim drugim pokretom pa u konačnici u paru s partnerom.

Radi u paru zahtijeva dodatnu koordinaciju pokreta i kretanja.  U početku nam je bilo teškodokučiti u kojem trenutku ide koji pokret te je sve to više ličilo na trening  Boks-aili Kravmaga-e. KungFuWingChun se ne oslanja na snagu nego na princip centralne linije, ekonomije pokreta i iskorištavanja sile napadača. Kod nas nije bilo nikakve centralne linije, ekonomije pokreta niti iskorištavanja sile napadača, nas su ruke boljele od blokada udaraca. Si-Fu nam je pokušao demonstriratina koji način se koristi sila napadača, što je i izvorna zamisao na kojoj se temelji WingChun, te su neki od hooligana imali priliku i sami to iskusiti u vježbi sa Si-Fu-om. Hooligani su bili ustrajni u vježbanju forme te su u konačnici uspjeli  izvesti formu  obrane u paru.

Nakon svega, ovim putem želim zahvaliti Si-FuBudjišto je hooliganeuveo u magičan svijet KungFu-a i upoznao ih sa prednostima koje kao pojedinci mogu postići prakticirajući KungFuWingChun.

Vas, dragi čitatelji, pozdravljam do sljedećeg susreta u vjeri da ćete nastavite prakticiratiKungFu NLP (umjetnost NLP-ija). 🙂

Vaš KungFu NLPMaster

Kristina Bulešić