November 14, 2017

PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST NLP-A

Woodstock. Hipiji koji istražuju opojne supstance i nove načine življenja. Psihodelična glazba. Iznenadni rast interesa za filozofije (i opet, načine življenja) Dalekog istoka. Summer of love. Pobuna protiv establishmenta. Eksperimentiranje. Jefferson Airplane i White Rabbit, The revolution shall not be televised. To je vrijeme i to je raspoloženje u kojem je mladi Richard Bandler, inače […]

Woodstock. Hipiji koji istražuju opojne supstance i nove načine življenja. Psihodelična glazba. Iznenadni rast interesa za filozofije (i opet, načine življenja) Dalekog istoka. Summer of love. Pobuna protiv establishmenta. Eksperimentiranje. Jefferson Airplane i White Rabbit, The revolution shall not be televised. To je vrijeme i to je raspoloženje u kojem je mladi Richard Bandler, inače bistar momak zainteresiran za sve pomalo, upoznao neke od vodećih psihologa, socijologa, psihoterapeuta i filozofa svog vremena: Gregorya Batesona, Virginiju Satir, Miltona Ericksona, Roberta Antona Wilsona, a pod utjecajem knjiga i djela još i Fritza Perlsa, Alfreda Korzybskog i Noama Chomskya, pa nakon dva piva rekao sam sebi: "Kad bi bar bio netko tko bi kombinirao sva ova znanja i metode, taj bi stvarno bio kralj! Pa zašto ne bi ja?" Ovo je naravno spekulacija jer ne znamo što je on mislio, ali vjerojatno je negdje u blizini istine. Osobito ovaj dio s pivom.

BANDLER, UTJECAJI I ŽIVOTNE FILOZOFIJE

Tu kombinaciju utjecaja i životnih filozofija koje je Bandler modelirao od svojih uzora, je u trenutku inspiracije nazvao "Neuro-lingvističko programiranje" jer s obzirom da je tada na fakultetu učio programirati računala, izgledalo mu je neobično fascinantno kako riječi same po sebi utječu na ljude - kako to da ono što čujemo ili pročitamo može tako drastično utjecati na nas, a na kraju, to su sve zvučni valovi i svjetlo. Sve stvari koje zovemo "discipline" počinju tako: što se nekom nešto, što većini ljudi izgleda posve normalno, čini fascinantnim. Normalno je da su jedna jabuka i jedna jabuka dvije jabuke, i da će one pasti sa stabla, možda nekom na glavu ili ne, ali samo oni ljudi koji zastanu i kažu si: "Ček, ovo je zanimljivo. Zašto je to tako? Želim znati više o tome!" će pokrenuti discipline kao što su matematika i fizika.

FASCINACIJA KOMUNIKACIJOM I KOMUNIKACIJSKIM OBRASCIMA

U ovom slučaju, NLP-evci su fascinirani komunikacijom kao takvom. Iz rane fascinacije strukturama rečenica: koja je razlika u rečenicama: "Ja sam šetač." i "Ja šetam.", Bandler i kolega mu John Grinder su brzo razumjeli da su same riječi mali dio, nekad manji od 10% onog što u osobnoj komunikaciji prenosimo, a onaj ostali dio, ispod vidljivog dijela sante leda u moru, su neverbalna komunikacija. Ton glasa, glasnoća, stav tijela, pokreti, sve su to nesvjesni dijelovi komunikacije koje primamo (ili šaljemo) a da najčešće ni ne znamo. Ovo istraživanje je dovelo do toga da je sljedeći korak bio naći kako se interno u mozgu percipira komunikacija, što je dovelo do ideje "submodaliteta." Ako imate sjećanje gdje vam je bilo primjetno hladno (što je eksperiment kojeg vrijedi napraviti), i ako u tom sjećanju promijenite osobine onog što zamišljate: umjesto sivih ili plavih tonova boja, žute i crvene, umjesto nedostatka svjetla, sunce, umjesto mogućih zvukova vjetra ili kiše ili gaženja snijega, valovi mora ili pjev ptica, umjesto debele zaštitne odjeće, nešto lagano, to sjećanje će postati toplo. Ove osobine su primjer submodaliteta, a ishod je - toplina.

NLP KAO ŠKOLA PSIHOTERAPIJE

NLP je nastao kao škola psihoterapije (zato što se više bavi time kako nešto napraviti nego zašto to funkcionira, što bi više bio predmet psihologije), i jedno vrijeme se činilo da će biti uz bok drugim prihvaćenim školama kao što su gestalt, bihevioralna, psihoanaliza, no sa idejom da bude efikasnija i brža od svih njih. Ali onda se dogodilo nekoliko stvari koji su rezultirale time da, ova škola koju su jedno vrijeme vodeći psihoterapeuti podržavali i istraživali, bude gurnuta po strani i često svrstavana pod pseudoznanost. Nažalost, sami su si krivi, Bandler i ekipa koja se okupila oko njega, su bili (i ostali) neprijateljski raspoloženi prema akademskoj psihologiji i psihoterapiji, i iako im je iz tih područja dolazilo najviše publike, otvoreno su govorili protiv standardne prakse. Imali su svoje razloge, naravno.

Psihoterapija, a pogotovo mentalne ustanove to vrijeme, su bili dosta primitivni, ljudski um je bio daleko veća misterija nego danas, a tada popularne teorije, među kojima i arhaična (pa ipak i danas većini poznata) interpretacija Freudovih, su bile u najboljem slučaju spore.

DI JE (BILA) PRIŠA?

S druge strane, Bandlerova ekipa je previše žurila naprijed. Kad bi primjetili da nešto funkcionira: na primjer varijanta ovog gore eksperimenta se pokazala dobrom kod fobija i PTSP-a, krenuli bi to bez ustručavanja koristiti i učiti druge da koriste, a to, ispalo je vrlo bitno, su dobro naplaćivali. Iako su uočili da svi ljudi ne reagiraju jednako na sve tehnike, i poučavali druge da je izuzetno bitno komunicirati na način koji onom drugom nešto znači: netko će bolje reagirati na metaforu "mapa nije teritorij" a netko će bolje reagirati na "ne jede se menu nego hrana", s manje pažnje su primjenjivali psihoterapeutske tehnike koje su našli. Stav kojeg je Bandler ugradio u NLP je uvijek bio "sve se može", vrlo pozitivan stav iza kojeg stoji ideja da je prva i osnovna stvar maknuti razmišljanja o ograničenjima koje ljudi imaju.

Problemi nisu nešto objektivno što postoji u svemiru, nego subjektivan stav kojeg netko može imati o nečemu. Vjerojatno najveća zasluga Bandleru je što nikad nije odustajao: ako ne funkcionira tehnika koju zna, tražio bi i eksperimentirao što god može, na koji god način može, da bi pronašao neku koja funkcionira. I onda bi o tome predavao drugima na komercijalnoj osnovi. Za desetak godina, broj "NLP tehnika" je narastao dramatično, postojalo je više tisuća ljudi koji su prvo platili da ih čuju a onda su ih počeli predavati drugima i pri tom unositi vlastita iskustva i stavove, a sve pod istim nazivom "NLP."

ŠTO SE DOGODILO S ORIGINALNOM NLP EKIPOM?

Originalna ekipa se posvađala što međusobno što sa kolegama iz akademskog i medicinskog okruženja, i NLP je tijekom 80-ih postao "svoja stvar", ali razjedinjena: na jedan način ga je interpretirao i primjenjivao Bandler, na drugi Grinder, a na razne druge njihovi kolege iz originalne grupe. Po svemu sudeći, za neslogu je uglavnom kriv Bandler, koji jednostavno rečeno, ima prgavu narav.

Prema komentarima Miltona Ericksona i Virginie Satir, od kojih je NLP počeo, Bandler i Grinder su od početka bili "nepristojni" i "bez poštovanja" što su ovi uglavnom pripisivali njihovoj mladosti. Prema predgovoru koji je Erickson napisao za knjigu "Patterns of the hypnotic techniques of Milton H. Erickson" koju su ova dvojica napisala, kao da misli da nisu napravili dovoljno dobar posao, a prema članku R. S. Spitzera "Virginia Satir & Origins of NLP", ni Virginia nije bila presretna s njima. Ali tko zna: Erickson je bio zahtjevan i tvrd čovjek, s kontroverznim metodama, a Virginia drastično različitu narav od njih.

TUMAČENJA NLP-A DANAS

Danas postoji nekoliko tumačenja što je zapravo NLP, od klasičnog pragmatičnog kojeg zagovara Bandler i koji otprilike kaže: "u zadnjih 50-ak godina smo našli da većina ljudi, ako kažeš X i napraviš Y, će odgovoriti sa Z, nije bitno kako i zašto, a ako nešto ne radi moraš naći što god funkcionira za tu osobu i te okolnosti, i ne brini se ako pojma nemaš zašto to radi ili ako izgleda čudno, ili ako to uopće neće funkcionirati s drugim osobama na taj način, bitan je rezultat ovdje i sada - a još bolje ako to što nađeš preneseš drugima", do kvazi mističnog koji sežu do "u odnosu kakvo je stanje čakri osobe, možda će raditi X a možda Y, a razlog svemu tome je povezanost svih živih bića na kvantnoj osnovi a tvoj zadatak je napraviti pozitivan tok energije; ako nešto ne radi, nazovi gurua koji će ti za neke novce dati još ideja." Jako je bitno stoga naći se na ovom spektru "NLP" škola.

KOMERCIJALIZACIJA NLP-A

Postoji oveći skup tehnika u NLP-u koje su pronađene, testirane, koristile su se neko vrijeme, da bi bile napuštene ili zbog neefikasnosti ili zbog neočekivanih posljedica - takve se u pravilu više ni ne predaju. Neke od takvih su pridonjele tretiranju NLP-a kao pseudoznanosti, jer zbog komercijalizacije NLP-a svatko je mogao doći na bilo kakav tečaj, probati, protumačiti rezultat (ili manjak rezultata) na svoj način, i onda generalizirati na cijelu disciplinu. S druge pak strane, standardne tehnike NLP-a su se počele pojavljivati u modernim školama psihoterapije pod drugim imenom: oveći dijelovi tehnika CBT-a i ACT-a su "NLP drugim riječima", nemalo i zato što u stručnim krugovima naziv "NLP" ima lošu reputaciju.

Danas se NLP predaje kao kombinacija životne filozofije koja zagovara ustrajnost i pozitivan stav prema ciljevima koji si ljudi sami zadaju, i tehnika komunikacije sa samim sobom i drugim ljudima koje su se pokazale najefikasnije u njegovoj dugoj povijesti. Izašao je izvan okvira psihoterapeutske struke i danas bi ga našli u kategorijama "self-help" i poboljšane komunikacije. Svatko može pročitati neku od tisuća knjiga koje su napisane na ovu temu po svijetu, danas i oveću količinu YouTube videa, te doći do puno šireg znanja, te uz praksu nastaviti učiti dalje nego što uobičajeni treninzi nude, no s obzirom da svatko može napisati ili snimiti bilo što, zdravo je imati dozu skepticizma utemeljenu na praktičnosti: sve treba testirati prije prihvaćanja.

ŠTO BI BILO KAD BI BILO?

Da se Bandler više slagao s kolegama iz struke, da je manje mislio na komercijalizaciju a više na razvoj discipline, da je lakše prihvaćao kad nije u pravu, da je pazio kome predaje, da je cijela disciplina imala jači teoretski okvir, da je zajednica originalnih NLP-ovaca bila jača prije nego što su se razišli, ... što bi bilo kad bi bilo.

Bandler i Grinder su bili fokusirani na modeliranje tehnika, zanimalo ih je kako što efikasnije, što brže doći do rezultata, i pri tome su propustili neke prilike za učenje i, vjerojatno, suradnje s drugim istaknutim osobama. Da su se nakon početnog uspjeha modeliranja obrazaca govora Virginije i Miltona vratili ovima i umjesto da su se koncentrirali samo na tehnike, na riječi, ton glasa, da su posvetili pažnju manje tehničkim dijelovima: njihovim razlozima i motivacijama, te životnoj filozofiji, možda bi došli i do puno jačih rezultata. (Srećom, o svim osobama koje su Bandler i Grinder modelirali je napisano puno drugih knjiga.) Kao da su radili previše toga prebrzo i pri tome preskakali korake.

NLP U AKADEMSKOM OKRUŽENJU

NLP je počeo u akademskom i stručnom okruženju: Bandler i Grinder su predavali na fakultetu, Bandler ima magisterij psihologije, Grinder doktorat iz lingvistike. Tradicionalno, za svaku tvrdnju koju imaju bi trebali provesti opsežno i strogo istraživanje, napisati nekoliko radova, otići na nekoliko konferencija i onda prijeći na sljedeću tvrdnju. Recimo nešto što se zove "Meta model", set pitanja (koji zapravo vodi formiranju određenog načina razmišljanja) o tome što se zapravo nalazi iza izgovorenih riječi. Ideja za Meta model je nastala analizirajući načine govora Virginije Satir i Fritza Perlsa: oni su tijekom svojih terapija postavljali ciljana pitanja da bi saznali neizrečene pretpostavke koje sugovornici imaju. U svom osnovnom obliku, Meta model je gotovo mehanička tehnika s uglavnom lingvističkim pravilima: ako netko kaže "ne voli me", vjerojatno je zgodno postaviti pitanja kao "a tko to?", "kako znaš?", "u kojim okolnostima?" i "kako želiš da te se voli?".

Da bi pokazali da je Meta model koristan u smislu da pomaže ljudima da bolje komuniciraju ali i da bolje razumiju sami sebe, trebale bi godine istraživanja i analize istraživanja, što se ekipi jednostavno nije dalo. Takva istraživanja bi trebalo vrlo dobro strukturirati, što je opet suptilno pitanje: da li usporediti pitanja "Meta modela" s nekima koja su posve nevezana, tipa ako netko kaže "ne voli me" da se pita "želiš li sladoled?" ili možda vezana pitanja drugog tipa kao "što možeš napraviti da te voli?".

PROBLEMI S ISTRAŽIVANJEM PSIHOLOGIJE...

Problem s istraživanjem psihologije je što ljudi nisu konzistentni niti često svjesni što komuniciraju, što se pokušava riješiti velikom količinom statističke obrade. Vjerojatno, ako bi nakon mjesec dana veći broj osoba kojima je postavljeno pitanje "kako želiš da te se voli?" reklo da se bolje osjećaju oko rješavanja problema od onih kojima su postavljena pitanja o sladoledu i akciji, bi to bio dobar korak naprijed.

Što ako bi onda Meta model (koji je zapravo vrlo jednostavan set pravila za naučiti) bio obrađen na standardni način i široko prihvaćen? Što ako bi se učio u srednjoj školi? Danas se još uvijek pod nazivom "psihologija" u gimnazijama uči "povijest psihologije" (isto kao što se pod nazivom predmeta filozofije uči "povijest filozofije"). Ne bi li bilo korisno usmjeriti mlade ljude da razmišljaju u smjeru "što znači biti prijatelj, dan za danom" i "kako ja želim nekog voljeti a kako želim da me drugi vole"? Ili, opet unutar ovakvog modela, zašto uspoređivati svoje doživljaje i svoj život s Facebookom drugih ljudi nije baš najzdravija opcija.

Ljudi smo, najmanje od svega nas trebaju smetati stvari koje nas čine ljudima, a tu htjeli ne-htjeli spadaju i podsvjesne stvari koje upravljaju željama i strahovima. Prihvaćanje toga da smo cjelina sa dobrim i lošim osobinama je nužno, ali to donekle možemo i koristiti na pozitivan način.

VRIJEDNOST RAZUMIJEVANJA OSOBNIH VRIJEDNOSTI

Jedna druga tehnika se zove "Iznalaženje vrijednosti" kojom se uspostavlja svjesnost hijerarhije vrijednosti u nekom kontekstu. Što ćemo dobiti nekim životnim potezom? Koliko jako želimo baš određeni posao? Zbog čega smo zadovoljni sa potencijalno životnim partnerom? Najveće prednosti u ovoj tehnici su što uspostavlja veze između koraka do nekog cilja: ako dobijem posao X, to će mi omogućiti Y a to će mi omogućiti Z (i obrnuto: da dođem to rezultat X, prvo trebam Y a onda Z) i, a ovo je vrlo bitno, što ne ovisi samo o onome što svjesno mislimo da nam je vrijednost. Ako je cilj "zadovoljstvo na poslu", moguće je da je prva stvar koja nekom padne napamet "puno novca." Drugima možda padne napamet "prijateljski suradnici" - i to je ok, svatko ima svoje motivatore, ali onda se postavlja pitanje: "dobro, a kad se na jednom poslu u prošlosti pojavio iznenadan osjećaj najvećeg zadovoljstva, u kojem trenutku je to bilo i što mu je bio uzrok?" i onda dođu odgovori tipa "ured je imao veliki prozor i bio je prekrasan jesenski dan, a mirisala je kava." Svjesno, možda želimo novac, ali nesvjesno najvjerojatnije želimo ured s velikim prozorom i aparat za kavu. Oba uvjeta trebaju biti ispunjena za "zadovoljstvo na poslu."

PODRUČJA PRIMJENE U MAINSTREAM OKVIRU

Što ako bi takav proces bio predmet zadnjeg tjedna fakulteta? Ili bar standardni dio intervjua svaki put kad netko mijenja posao? Bilo bi vrlo lijepo i ispunjavajuće kad bi sljedeći posao kojeg idete raditi zadovoljavao i podsvjesne kriterije. A što bi bilo, u nekoj alternativnoj stvarnosti koja još nije ostvarena ali mogla bi biti, kad bi tehnike kao meta model i iznalaženje vrijednosti bile dio pred-bračnog savjetovanja? "Kad si najjače imao osjećaj pripadnosti obitelji i zajedništva, što je uzrokovalo taj osjećaj i kako ga ostvariti s ovom partnericom?" "Kad si imala najjači osjećaj da želiš biti do kraja života s tom osobom, kako bi iskomunicirala toj osobi da ponovno napravi to što je uzrokovalo taj osjećaj?"

Dio NLP-a su i tehnike koje vode hipnotičkim ili transnim stanjima različitog intenziteta. Što ako bi dio standardnog treninga liječnika koji daju cjepiva ili vade krv bilo i kako umiriti pacijente i smanjiti im nervozu i osjećaj boli?

NLP NIJE ČAROLIJA

Da nije bilo svih onih stvari s početka, pojedinačnih osobina i interesa ranih NLP-evaca, lako je moguće da bi se tehnike nastavile razvijati unutar standardne prakse psihoterapije i psihologije, i ne bi morali čekati 30-tak godina da se stvari na koje su Bandler i ekipa nabasali čistom tvrdoglavošću počnu primjenjivati kao "normalne." Pri tome naravno treba imati na umu da nema univerzalnog lijeka niti su NLP tehnike čudotvorne i savršeno djelotvorne; na primjer, rješavanje bilo kojih znatnijih psiholoških problema često uključuje promjenu bliske i daljnje okoline u kojoj je osoba i veliko iskustvo profesionalaca. Ali ako se, na primjer, većini ljudi može znatno umanjiti osjećaj straha od javnog nastupa s nekoliko jednostavnih metoda, ili smanjiti intenzitet sjećanja na neugodan doživljaj u prošlosti, ili pomoći da bolje razumiju što žele u svojoj budućnosti, to je nešto o čemu vrijedi razmišljati.

KOJA JE ONDA TEMELJNA IDEJA NLP-A?

Ideja NLP-a je da su ljudi daleko sposobniji, prilagodljiviji i vrijedniji nego što si najčešće misle. Ljudi su fantastično dobri u učenju i komunikaciji, što se može ispoljiti na dobre i loše načine. Negativna stanja svijesti, na primjer iracionalni strahovi, se često nauče "odjednom" - od jednog događaja. Pa hajdemo onda pronaći načine da što brže naučimo kako doći do pozitivnih, sretnih, zadovoljavajućih iskustava.

NLP KAO ALAT ZA OSOBNU MENTALNU HIGIJENU

Veliki broj tehnika u NLP-u je skoro pa osnovna mentalna higijena bez puno filozofije (osim ako baš želite ići u new age školu NLP-a, ima i takvih). Djeca u školi se već desetljećima uče kako smanjiti prljavštinu. Kao što smo prije 100-tinjak godina počeli masovno prati ruke prije jela i poslije zahoda, zasigurno je već vrijeme da se posvetimo psihološkom zdravlju, kako se osloboditi mentalnog smeća poslije Facebooka i večernjih vijesti a prije razgovora s pravim živim ljudima.

Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner

Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 23 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram