June 26, 2018

DJETETOV PROBLEM JE I MOJ PROBLEM

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Smatrate li djetetov problem i vlastitim? Osjećate li se pozvanim pronaći rješenje i riješiti djetetove probleme? Jesmo li mi naša djeca? Ili je svaka osoba individua za sebe? Vaše dijete je zasigurno drugačije od vas. Ono ima svoje želje, emocije, ambicije, mišljenje, snove. Kako naučiti da bude […]

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Smatrate li djetetov problem i vlastitim?

Osjećate li se pozvanim pronaći rješenje i riješiti djetetove probleme? Jesmo li mi naša djeca? Ili je svaka osoba individua za sebe? Vaše dijete je zasigurno drugačije od vas. Ono ima svoje želje, emocije, ambicije, mišljenje, snove. Kako naučiti da bude samostalno? Odgovorno? Snalažljivo? Kako djetetu usaditi radne navike?

Činim li medvjeđu uslugu za svoje dijete?

Sjetite se one situacije kad se spremate za park. I tada dijete počinje uzimati sve što mu je potrebno u parku. Pa uzima i kantice, lopatice, grabljice, bager, auto i plišanog medu, itd. Tko tada nosi te igračke? Dijete? Čije su to igračke i čija briga? I onda dođete u park, a dijete ode na tobogan, a vi čuvate sve te igračke, jel'?  Vjerojatno se pitate zašto dajem takav primjer. Najčešće kažu „oni su mali, treba im pomoći“. Naravno, treba im pomoći i usmjeriti ih na pravi put. To je uloga roditelja: dati korijenje i krila. Ako je dijete odlučilo da mu trebaju sve te igračke, čija je to onda odgovornost? Da li su mali da bi bili odgovorni za svoje igračke, tj. stajalište? A kad je dijete veliko? Koliko je to godina? Kada je dijete dovoljno veliko da bude samostalno, snalažljivo, odgovorno?

NTC metoda rada s djecom temelji na istraživanjima koja upozoravaju na činjenicu da mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina.

„Pusti ga neka se igra!“ To je vrlo česta rečenica i ja ju jako volim jer igra za dijete nije sam igra. To je ono što odrasli vide. Djeci je igra „njegov posao“. Kroz igru dijete uči. I koliko je mali ili veliki da bi učio i naučio? I kad treba početi učiti? Kad krene u školu jer tada počinju „ozbiljni zadaci“?!

Današnje društvo i dalje ne shvaća veličinu, težinu i važnost odgoja i obrazovanja dijete upravo u predškolskoj dobi. Većina je mišljenja poput: mali su, pa stignu ili  bude kad krene u školu, tad počinju drugačije životne brige. No, dijete treba pripremiti, zar ne? Naučiti ga da se snađe, sluša, poštuje, radi, sudjeluje, dogovara, snosi svoje posljedice, ima radne navike itd. Sve navedeno dijete može razvijati upravo s npr. nošenjem igračaka u park.

„Djeca se ne igraju, to samo odrasli tako vide. Djeca žive.“ Andrija Jonić

Nitko se od nas ne rađa s usađenim ili naučenim radnim navikama, već je njihovo usvajanje dio razvojnog procesa. Često me roditelji pitaju: u kojoj dobi dijete može započeti usvajati radne navike, odnosno, kada djetetu postaviti prve zadatke i obaveze? Radne se navike počinju usvajati od trenutka rođenja. Dijete jede, presvlači se i spava u određeno vrijeme i taj je dnevni raspored određen od roditelja, ali s obzirom na djetetove prirodne zahtjeve. To su prvi koraci za daljnje stjecanje radnih navika. Roditelj to radi nesvjesno i spontano.

A kada dijete navrši godinu dana, počne hodati, pričati i utjecaj na dijete se mijenja, zar ne? Jer dijete sad počinje biti samostalnije, izražava sebe, bori se za sebe, svoje stajalište i sl. Sjetite se situacija kad djetetu govorite „Ne! Nemoj baciti igračku!“, a ono ju baci. I upravo su ti prvi trenuci kada dijete učimo odgovornom ponašanju i radnim navikama.

Radne se navike stječu postepeno, prilagođeno djetetovoj dobi i sposobnostima. Kada dijete počne svjesno i razumno sudjelovati u komunikaciji i interakciji s drugim članovima obitelji znači da je spremno za veće zadatke i odgovornosti.

Djeca su vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanja odraslih

Pravila su iznimno važna u procesu odgoja i razvijanja radnih navika. Djetetu jasno morate reći što se od njega očekuje i postaviti pravila da bi znalo koje su njegove obaveze u obitelji. Tih se pravila zatim valja držati, ne samo dijete, već i vi. Znamo da ponekad nemamo dovoljno vremena i volje „natezati“ se s djetetom koje odbija izvršiti obvezu, ali trebate biti dosljedni.

Ako zahtijevate od djeteta da obavi neki zadatak, onda ga uvijek mora obaviti, a ne samo povremeno. Dakako, ako postoji opravdani razlog, nemojte siliti. U zahtjevima treba biti odmjeren, prilagoditi zadatke uzrastu i mogućnostima djeteta, treba pomoći kod njihovog izvršavanja i biti strpljiv i dosljedan. Ako ponekad bude teško, samo se sjetite da su usvojene radne navike dugoročno od velike važnosti za budućnost vašeg djeteta.

"Učenjem dijete unosi red u kaotično stanje koje ga okružuje". Marko Stevanović

Učenje je vrlo složen proces i traje cijeli život. Djeca predškolske dobi prvo uče u osjetilnom, motoričkom, emocionalnom, govornom, pa tek onda spoznajnom području. Što će dijete naučiti ako ga dovedeno na gotov čin? Možda je vaš odgovor ili neki potez najbolji na svijetu, ali dijete do njega treba za vlastito dobro doći samo.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram