Termin za organizaciju svoje prve huliganštine dobila sam još početkom siječnja. Tako sam imala dovoljno vremena da lagano, bez presinga, napunim glavu pregrštom ludih ideja. Dva tjedna prije mog termina sjetila sam se provjeriti popis dosadašnjih huliganština i sa užasom shvatila da su sve moje lude ideje već bile realizirane. Koma!!! Šta sad?! Misli, misli, misli!!! Ono što mi je na brzinu, u panici i nevjerici, padalo na pamet bilo je ili skuplje od 100 kn ili predaleko. OK…smirim se… Ponovo pregledavam popis i huliganštine ugrubo podijelim na one sportske, one neke umno-duhovne i neke ostale. Nema religijskih...ok, nek` to bude to!
JEHOVINI SVJEDOCI
Odabir za upoznavanje ove vjerske zajednice nametnuo mi se u duhu NLP-ja: razbijanje (stereotipnih) mapa. Guglajući web Jehovinih svjedoka otkrila sam da nude besplatno dvosatno razgledavanje njihovih podružnica. Otišla sam do jedne njihove podružnice u Stenjevcu i gospođa mi je objasnila kako razgledavanja nema vikendom te mi ljubazno ustupila pet primjeraka njihovog časopisa Kula stražara. Iako se u prvi tren činilo da je ova ideja za huliganštinu propala, nisam željela odustati. Odlučila sam da ćemo se sami upoznati sa ovom vjerom; ta časopise imamo!!!
Okupili smo se na istočnom ulazu na Jarun, nas 13.
Oni veseli jer su veseli, a ja nervozna jer ne znam kako će reagirati kad čuju temu ove HOO. Pri objašnjavanju tko su i čime se smatraju pripadnici Jehovinih svjedoka pomogao mi je prijatelj Ante Jakov, izvrsni student prava, koji je istaknuo osnovne razlike između katoličke vjere (one koju živi) i vjere Jehovinih svjedoka (iz onoga što je pročitao).
Dok je dio hooligana kolutajući očima i u nevjerici gledao u Antu Jakova i mene, dio je kritički propitivao razlike između ovih vjera. Nakon nekih pola sata, društvo je počelo negodovati: nekima je bilo dosadno, a neki su se osjećali nelagodno jer su imali uvjerenje da se radi o sekti i nisu željeli učiti o tome. OK, toliko o razbijanju mapa.
Budući da svaki organizator mora biti spreman na izvanredne situacije, tako sam i ja imala plan B. Ustali smo sa dekica položenih podno jarunskih stabala i uputili se na drugi dio huliganštine, 10 minuta dalje.
BOKSAČKI KLUB OPTIMIST
U klubu su nas srdačno dočekali trener Stjepan Cvetković Štef i njegov kandidat za državno prvenstvo u boksu Marko Kraljević. Nakon treninga zagrijavanja, koji je bio sve samo ne za nas amatere, Marko nam je pokazao osnovne stavove u boksu, rad nogu i položaje ruku pri obrani i udarcima.
Nakon sat vremena kad smo već bili na izmaku snaga, krenuo je zabavniji dio drugog dijela hooliganštine. Svatko od nas 13 dobio je priliku na dvije minute ući u ring s lijepim i mladim Markom (na opće veselje huliganica) i pokazati što je usvojio na pokaznom treningu.
Štef je svaku borbu budno pratio jer je imao zadatak proglasiti najboljeg od nas. Marko se u ringu pokazao izuzetno profesionalan: od naših udaraca se branio kao od šale, no nije se ustručavao koji put nam pokazati laganim udarcem posred nosa da nam je lice nezaštićeno, a ruke negdje gdje uopće ne bi trebale biti.
Nakon pola sata borbe Štef je pohvalio ženski dio huligana kao puno borbeniji od muškog dijela, te kao pobjednicu večeri proglasio Milicu.
Nakon što smo se ispuhali i malo došli k sebi, te pričekali da se dio naših momaka još oslobodi viška testosterona, krenuli smo svi zajedno na ćevape i pivo. Kako je i red!
Hoorganizacija & članak: Tanja Šurbat, NLP Practitioner
*upiši i ti NLP Practitioner i pridruži se NLP Communityu, tajnim iskustvima te fantastičnim NLP Kampovima