Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 „Svojoj djeci bi u naslijeđe trebalo ostaviti dvije stvari, jedna su korijeni, a druga su krila.“ Hodding Cater

NLP radionice u radu s djecom koje organiziramo i provodimo namijenjene su roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, stručnim djelatnicima, tj. svima onima koji se profesionalno ili osobno bave s djecom. Namijenjene su svima onima koji smatraju komunikacijom s djecom izrazito važnom, koji žele naučiti kako razgovarati s djetetom, kako rješavati određene probleme a ne svađati se ili vikati, koji žele potaknuti dijete na ono što često ne želi ili izbjegava raditi, koji žele djecu učiti optimističnom načinu razmišljanja, konstruktivnom pronalaženju rješenja, koji žele da dijete bude samopouzdano, odgovorno, samostalno u donošenju odluka itd.

Ono kad te dijete izbaci iz takta

Kad sam provodila istraživanje na temu svakodnevne problematike u odgoju, najčešće se pojavljivalo „ono kad te dijete izbaci iz takta“, tj. kad si ti u negativnom stanju pa svoje emocije prenosiš na dijete, a svjestan si da je to pogrešno ili kako mi je rekla jedna majka: „Ne želim bi negativna, jer tako ponašanje prenosim na dijete“. Upravo zato sam i sama zbog navedenih teškoća u radu s djecom, krenula na NLP treninge i osvjestila važnost i način kontrole vlastitog stanja koji smatram jedan od vrlo važnih elemenata u odgoju djeteta.

Angry mother shouting at daughter while sitting on sofa at home

Na radionicama provodimo i vježbe za kontrolu i upravljanje vlastitih stanja kako bi pravilno utjecali na stanja djeteta, riješili probleme, konflikt itd. Teško je napisati i opisati što se sve radi i kako se radi na radionicama. Svatko od nas je individualno biće s vlastitim potrebama, problemima, mogućnostima i tako prilagođavamo rad na radionicama.

Ključ NLP treninga i pristupa je da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru i prilagođeno je uvjetima u kojima je naučeno. A što i kako dijete uči? Ono uči ono što vidi, čuje, doživi, uči po modelu ponašanja osoba koje ga okružuju. Sjetite se onih situacija kad ste pogledali dijete i vidjeli svoje ponašanje ili čuli svoje riječi? Koliko je važno kako razgovaramo i što radimo s djecom?

„Sretni ljudi procjenjuju sebe, nesretni druge!“ W. Glasser

Često me zainteresirani za radionice pitaju: „Da li su to radionice za djecu?“ Radionice su isključivo za odrasle osobe koji žele što kvalitetnije odgajati i pravilno djelovati na dijete. Koji žele graditi kvalitetan odnos s djetetom. Mnogo je zainteresiranih ljudi a koji su mi odgovorili: „Ma ne trebam ja raditi na sebi. Ja sam puno radila na sebi, meni treba netko tko će kvalitetno raditi s mojim djetetom!“ Svatko od nas, svaki dan na neki način „radi na sebi“ jer svaka situacija je prilika za novo učenje ako imamo takav pristup. Vrlo važan dio u ovom komentaru jest: „Meni treba netko tko će raditi s mojim djetetom!“ Točno je to!

Postoje različiti stručnjaci educirani za rad s djecom ovisno o potrebama, teškoćama djeteta: pedagog, psiholog, logoped itd. Ako dijete ima teškoće u govoru tada ide logopedu na vježbe, zar ne? Hoće li dijete samo odlaskom kod logopeda ispraviti teškoće u govoru/izgovoru? Ako i roditelj kod kuće vježba prema uputama logopeda, hoće li dijete brže ispraviti govorne teškoće? Je li tu važna samo uloga logopeda? Ili je važna uloga i roditelja?

Najlakše je baciti lopticu na drugoga, a da li to i adekvatno rješenje?

Prije nekoliko godina u skupini sam imala preslatkog i živahnog dječaka. Dijete se razvijalo i napredovalo u skladu s dobi, samo je bilo vrlo živahno i neposlušno dijete (klasična problematika nepoštivanja granica u odgoju ili kako mnogi kažu:“tvrdoglavo dijete i ne možeš s njim na kraj“). Roditelji su bili vrlo popustljivi, nedosljedni i istovremeno svjesni svojih odgojnih postupaka. Jednog dana mi je prišla majka djeteta i rekla: „Lana, to je Vaš posao, Vi ćete ga odgojiti i posložiti da bude onako kako treba biti! Vidim ja da je on super u vrtić, sluša. Vi stvarno možete s njim na kraj!“ I to je potpuno istinito, to je jedna od uloge odgojitelja i vrtića: socijalizacija, tj. socijalni i emocionalni razvoj djeteta. No, je li to samo uloga vrtića? Ili uloga i roditelja i vrtića? Toj majci sam postavila slijedeće pitanje: „Ja ću Vaše dijete odgajati još 2 ili 3 godine, ovisno kad će krenuti u školu. A poslije toga? Tko je odgovoran za dijete cijeli život? Vrtić, škola, roditelj?“

 

Svakako da odgojitelji i vrtić imaju vrlo važnu i odgovornu ulogu u životu djeteta. Svakodnevno, dijete je prosječno 8 do 10 sati u vrtiću što znači da je često više vremena s odgojiteljima nego s vlastitim roditeljima. Isto vrijedi i za školu i učitelje. Ipak odgojitelji i učitelji su prolazne osobe u životu djeteta, a roditelji su konstantne osobe djetetu, zar ne?

Biti kompetentan roditelj, što to znači?

21. st. je doba koje nam svakodnevno donosi različite promjene i novitete. Da bi bili u korak s vremenom, moramo redovito nešto učiti, zar ne? Tako doktori uče o novim načinima liječenja, farmaceuti o novim lijekovima, učitelji i odgojitelji o novim pristupima i metodama odgoja, poučavanja, učenja. Postoji li škola za roditelje? Trebaju li se i roditelji educirati?

Brojne promjene koje se događaju u društvu utječu na obitelj, životni stil, karakteristike obitelji, odgoj. Ono što većina istraživanja pokazuju i stručnjaci tumače je da su roditeljski odgojni postupci ključni su za kvalitetan odnos roditelja i djeteta te izravno utječu na napredovanje djeteta i njegov daljnji životni put. Roditeljstvo je iznimno kompleksna i slojevita životna uloga svakog pojedinca. Postoje li pripreme, škole za tu ulogu? Od roditelja se očekuje kompetentno provođenje roditeljske zadaće i djelovanje u najboljem interesu djeteta.

Ponekad to smatramo vrlo jednostavnim a ponekad nam te to čini izrazito zahtjevno, zar ne?

Roditeljska kompetencija i roditeljska nekompetencija

U knjizi „Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj“, M. Milanović i suradnici navode: „Kompetentnim roditeljem smatra se onaj roditelj „koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća kao roditelj“.

family, renewable energy, ecology and people concept – happy little boy and parents playing with toy wind turbine at home

Također, u istoj knjizi ističu da kako bi to ostvario, roditelj treba biti usmjeren na stalno stjecanje novih i proširivanje postojećih znanja, vještina i stavova u svezi s djecom i odgojem. Suprotno navedenom, roditeljsku nekompetenciju obilježava: neznanje, nesigurnost, nezadovoljavajući odnos s djetetom te, kao prirodna posljedica, doživljaj tereta roditeljstva.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.