Znate kak to već ide, tjedan dana prije zvrndanje mobitela i ikonica koja pokazuje dobiveni mail s pozivnicom za nadolazeće tajno iskustvo, ali ovo smo definitivno svi dugo iščekivali jer ipak Saša organizira. Postojale su polemike što bi moglo biti ovaj put jer je ipak  godina dana prošla od njegove zadnje Hoo, puno tog se već zanimljivog i originalnog izdogađalo i kako nadmašiti sva ta predivna iskustva koja smo prošli do sad.

Catch me if you can(t)

Catch me if you can(t) bio je naziv teme ovog tajnog iskustva, zanimljiva igra riječima isto tako asocijacija na još genijalni film odmah je u meni probudila zanimanje da kliknem na ikonicu da dolazim…ali definitivno uz nadu da nećemo trčati maraton ili išta takvog prekrasno iscpljujućeg, ali Nada ipak nije k***. Naravno da prije svake hoo pokušavaš pogoditi što bi to moglo biti, tri-četiri puta čitaš mail ispočetka nastojeći pronaći nešto što će odati o čemu će se raditi ovaj put. Za ovo tajno iskustvo trebali smo ponijeti sportsku obleku, čiste patike i šiltericu. I sad ti meni reci da neće bit trčanja ako niš bar od uvijek vjernih dušebrižnika i pobornika pravih obitelji jer smo se uspjeli sastati na dan Gay Pridea. Ali ne, ništa od tog. Jedino kaj je taj dan bilo toplo, bilo je vrijeme. Našli smo se oko šest u Mihanovićevoj na vjerojatno najtopliji dan do tad u godini s najvećim prometnim kaosom koji je mogao biti i ne nije nam to pokvarilo raspoloženje svi smo jedva čekali da se zaputimo prema tajnoj lokaciji i doživimo kaj nam je to Saša priredio ovaj put.

Što je zapravo ova Hoo?

Krenuli smo prema Runjaninovoj da bi na kraju skrenuli u ulicu uz željeznički nasip, gugl kaže da se zove Crnatkova ulica, još jedan novi fun fact uz ovo kaj tek slijedi. 😀 U jednom trenu zaustavili smo se pored vrata, pored kojih si vjerojatno već prošao sto puta uopće ne osvrćući se ili bar ja, ali to i volim kod ovih iskustva, stvarno doživiš i probaš  stvari koje si vjerojatno ne možeš ni zamisliti ili nisi mislio niti da postoje. Na vratima je pisalo….Hrvački klub Lokomotiva. E sad, možeš si samo zamisliti oduševljenje ženskog dijela ekipe, jesam li napomenula da je bilo izrazito vruće taj dan? Ulazimo u zgradu i u tom karakteristično za stare zagrebačke blokove prostoru dočekuje nas grupica dosta zanimljivih ljudi, svi šute i sjede u svlačionici, presvučeni u sportsku odjeću…jedino što smo dobili naputak da se presvučemo i dođemo u gornju dvoranu.

U dvorani smo se počeli prvo zagrijavati i voditelj nam je ukratko pokazivao vježbe da se što bolje razgibamo za ono kaj slijedi…ali i dalje ne znamo što slijedi. Nakon toga su ušli u ring koji je bio povišeno u odnosu na parter gdje smo se razgibavali iii odjednom krenu se hrvat i tući. Okj prvo kaj mi je bilo u glavi da je ovo performans i da je Saša odjednom opasno zabrijo zbog manjka ideja na umjetnost ili je ovo nešto sasvim…

Nakon kratkog intra dečki su rekli tko su i šta su i čime se zapravo bave. Oni su Prvi hrvatski kečeri. Uglavnom ako neko ko ja do sad nije znao što su kečeri slobodno vas educiram jer je zbilja genijalno.

Prvi hrvatski kečeri

Cijela priča započinje u Baranji 2005. godine u selu Kamenac, gdje se osniva prvo kečersko društvo u Hrvatskoj. Osnovali su ga Laslo Novak i Antonio Ilić. Prve njihove borbe održavale su se na nogometnom igralištu u Kamencu. Nakon samo godinu dana bacanja po travnjacima i udaranja svim što im je palo pod ruku ljubav za kečerskim načinom života postala je toliko ogromna da se Laslo i Antonio odmah odlučuju da žele biti kečeri do kraja života. Na pamet im dolazi da se uključe u bilo koje društvo istomišljenika u blizini. No takvog društva u Hrvatskoj tada još nije bilo, pa dolaze na ideju da naprave svoj prvi improvizirani ring i pomognu svima koji bi željeli ostvariti svoj kečerski san.

Prva borba pred više od par prijatelja bila je održana 15. kolovoza 2007. godine u kojoj je bila predstavljena i prva titula Prvaka Hrvatske. Nakon ovog nastupa veselom društvancu pridružuje se još entuzijastičnih istomišljenika i nedugo nakon toga i prvi sponzor njihovih aktivnosti. Kako je ideja sve brže rasla, nastupi se redali, a članova bilo sve više sjedište kluba seli se u Osijek i nedugo nakon toga u Zagreb. Prve prepreke su bile svladane, želje za daljnjim razvojem i promocijom ovog sporta još se više povećala.

Kečeri ili profesionalni wrestling 

Profesionalni wrestling spoj je sporta i umjetnosti, čija se radnja prenosi u ringu putem unaprijed isplaniranih borbi. Za one koji žele znati više i pogledat ili čak isprobat ovu aktivnost, profesionalni wrestling može se doimati poput kazališne predstave za koju je osim glumačkih sposobnosti potrebno imati i dosta fizičke snage. Disciplina nastaje početkom 19. st. u Americi kao atraktivan stil borbi koje su se najčešće održavale na karnevalima. Cilj je bio oboriti svoga protivnika, natjerati ga na predaju ili ramenima zadržati na tlu.

Danas je profesionalni wrestling izrazito popularan sportsko-zabavni program, gdje borci dolaze u ring sa ciljem da u ringu prenesu ono što je unaprijed zamišljeno, a sa sobom donose svoje već unaprijed uvježbane poteze, pokrete i scene te određenu osobnost i karakter koji će oni u ringu i predstavljati.

Baci i mene!

Nakon ove kratke lekcije iz povijesti da vam opišem kak je to sve zapravo bilo. Muški dio ekipe odmah je nahrlio u ring i krenuo izvoditi svakojake vratolomije, dok smo mi cure za to vrijeme bile nešto suzdržanije. Ali u onom trenu kad su krenuli izvoditi…iskreno nezz kako se to uopće zove uglavnom dignu te u zrak i bace hahah, shvatila sam da želim da se i mene digne u zrak i baci na strunjaču. Nas par sretnica odvažilo se probati par kečerskih vratolomija.

Jedan od posebnijih trenutaka je zasigurno bio kad je jedan od kečera pun povjerenja u dvije cure koje zajedno imaju 20 kila s krevetom poželio da dignemo njega i bacimo,jer ono zašto ne…sam da kažem u glavi mi je bilo hvala bogu da nije pao na mene. x) Gotovo smo svi isprobali po barem dva-tri poteza i bacanja i bilo je genijalno.

Zahvale i pozdravi 

Zahvaljujemo se izrazito entuzijastičnoj ekipi Prvih hrvatskih kečera koji su nas udomili u svojoj dvorani, jer su bili puni strpljenja i želje da nam pokažu i dočaraju ovu sportsko-umjetničku disciplinu i prije svega što su pokazali kako hrvanje može biti zabavno. Saši koji je organizirao cijelu priču i upoznao nas s ovim neobičnim spojem sporta i glume. A pozdravi…hmm pozdravljam sve vas ostale da što prije upišete NLP i krenete s nama isprobavati stvari za koje niste ni znali da će vas zanimati. pozzz

Piše: Iva Ukić, NLP Practitioner

Foto: Antonio Ilić, Prvi Hrvatski Kečeri

*upiši i ti NLP Practitioner i pridruži se NLP Communityu, tajnim iskustvima te fantastičnim NLP Kampovima