Prelazak preko žeravice bosih nogu?? Ma ne,to jednostavno nije moguće! –rekoše moje kolege na poslu,davne 2001 god.,kad sam prvi put išla na radionicu Hodanje po žeravici pod vodstvom Reiki majstorice i instruktorice hodanja,predivne Jadranke Pavlinić.

Ta je, nadasve zanimljiva žena,gostovala u tada ekstrapopularnoj emisiji Latinica kod Denisa Latina,u kojoj je tema bila fenomen Hodanja po žeravici. Tu su razni gosti-fizičari,znanstvenici, hodači i vjerski vođe,pokušavali objasniti kako je to moguće da običan čovjek bos prehoda 4 metra dug „tepih od bukovog žara“ koji razvija toplinu oko 600-800 stupnjeva celzija a da se ne opeče.

Bilo je tu vrlo zanimljivih teorija i pretpostavki,međutim ipak je i dandanas znanstveno nerazjašnjeno  kako je to moguće.Od malih nogu nas cijeli svijet upozorava da vatra peče,pa ovo izvanserijsko iskustvo uništava taj Mit i pruža tragatelju za istinom posve novu perspektivu. Također,u njemu se rađaju i dubokoumna pitanja:“Što je istina u životu?“ Koliko uvjerenja nosim sa sobom kao teret,a zapravo,čak nisu ni istinita? Svako duhovno putovanje počinje kad pojedinac postavlja ovakva i slična pitanja o smislu života.

Firewalking-Hodanje po žeravici je jedan od najstarijih rituala na svijetu, a hodalo se zbog svega i svačega. Unesco je zaštitio kao nematerijalnu kulturnu baštinu Nestinari plesače u Bugarskoj koji na dan sv.Helene i Konstantina plešu na vatri, što poništava jednu teoriju „znanstvenika“da je stopalo samo kratko u dodiru s žarom, pa zato nema opeklina .U starom Rimu su oni koji su mogli neozljeđeni prehodati žeravicu bili oslobođeni poreza (ovo bi mogli uvesti i kod nas u Hrvatskoj).

Od starih vremena, ljudi različitih kultura vjeruju da ovaj ritual ima sposobnost mističnog iscjeljenja pa hodaju za ozdravljenje od bolesti, za oslobođenje od raznih fobija i strahova,za ispunjenje želja,za osobni razvoj.Osoba predaje vatri sve ono što joj više ne treba,kako bi prešla u novi način života,oslobođena od tereta.Također,granice mogućeg u umu čovjeka koji prehoda žeravicu,više nikada nisu isti.Mijenja se svijest i neurologija mozga odmah nakon iskustva,za što je inače potrebno puno više vremena i učenja putem nekih „normalnih“ljudskih iskustava.

S obzirom da sam osobno prehodala žeravicu desetak puta u 4 radionice,3 puta s Jadrankom Pavlinić,a jednom u Zagorju s Yoga učiteljem Jožom Šćurecom,odlučila sam  NLP zajednici organizirati Tajno iskustvo s temom Firewalking.

Tu subotu,03.06.2017.okupili su se NLP hooligani,njih 20-tak na autobusnoj stanici Trnovčica 117,nemajući niti blagog pojma o tome što ih čeka. Došla sam po njih na dogovoreno mjesto,a kad sam ih ugledala u tako velikom broju,srce je palo u želudac i zaplesalo ratni ples.O,Bože dragi,kaj mi je ovo trebalo?-pomislih potiho.

Čini mi se da sam sve svoje strahove prešla u tom trenutku,pa je poslije sve bilo nekako lakše. Povela sam ih na mjesto događaja,u prekrasan krajolik,posve odvojen od buke i civilizacije. Bližio se sumrak,u daljini su se nazirali  obronci Medvednice i osvjetljena crkva na Granešini usred seoskog pejzaža, a svugdje oko nas mir i tišina prirode, s ponekim cvrkutom ptica i kreketanjem žaba s obližnjeg potoka. Tu se, na rasprostrte dekice, smjestilo dvadesetak glasnih i veselih ljudi, kojima tek sad nije bilo ni najmanje jasno zašto su došli ,jer sam namjerno sakrila drva u travi, kako bi ih  bi do zadnjeg trenutka držala u znatiželjnom iščekivanju.

Nevjerica i uzbuđenje na njihovim licima kad sam konačno otkrila temu ove hooliganštine, bila mi je predivna nagrada za moj trud oko organizacije događaja. U uvodnom djelu opisala sam im moja iskustva s vatricom, otkrila im tijek postupaka prije i poslije hodanja pa im podijelila papire na koje su napisali sve ono što žele predati vatri i zbog čega hodaju. Svi zajedno smo se u tišini suočili sa našim strahovima i osvijestili na papiru neke probleme, spremni zauvijek ih predati Gospođi Vatri i tako ju nahraniti da bude zadovoljna i milostiva prema našim tabanima. Zapalili smo vatru u toplini proljetnog predvečerja,posjedali se oko nje u krug, uživajući u posebnom miru  pucketanja drva i plesu plamičaka, iščekujući trenutak da izgore,a papiriće sa strahovima i problemima bacili smo u oganj.

Otprilike sat kasnije,razgrnuli smo užareni ugljen bukve i raširili ga u stazu cca 4 m, što je bio prizor istodobno veličanstven i zastrašujući. Okružili smo užareni tepih,bosih nogu,u namjeri da učinimo te nevjerojatne korake, još uvijek sa 100 pitanja u glavi ,kak ćemo mi to napraviti? Možemo li mi to napraviti? Zakaj nam to zapravo treba? A zatim prelazak preko svih tih uobičajenih samo sabotirajućih misli u glavi i evo, netko prelazi prvi, odmjerenim i odlučnim koracima pa zatim drugi pa treći uz pljesak i glasno oduševljenje svih ostalih.

Prelaze svi i po nekoliko puta,vjera i hrabrost na visokom nivou sada kada smo uspjeli prehodati prvi put, a samopouzdanje ogromno, poput Himalaje. Nakon što smo svi završili sa željenim brojem prelazaka, dok su se pregledavala stopala koja su lagano žarila kao podsjetnik što smo upravo učinili,rumenih lica rastali smo se i otišli svojim kućama.Svatko sa svojim mislima,sa doviđenja do iduće hooliganštine.

Poslije feedback prisutnih,većini hodača stopala potpuno neozljeđena,sveukupno par manjih opeklina na stopalima 2 osobe. Ljudski um je svemoćan i iznad materije. Neprestanim prelaženjem preko osobnih granica kao i granica mogućeg mi rastemo i razvijamo se u veličanstvenosti samih sebe ali i čovječanstva u cjelini .Jer svatko od nas tako nov i promijenjen,svjesno i nesvjesno utječe na sve ljude s kojima se susreće .Zato smo na crvene papiriće napisali nakon hodanja“:Ja mogu učiniti sve što odlučim!“A to je i najvažnija poruka i svrha ovog iskustva. Čovjek nakon toga kaže sam sebi,pri nailasku na prepreku ili problem koji treba riješiti: Ako sam uspio prijeći preko žeravice,onda mogu učiniti sve, ništa mi nije nemoguće!

Za kraj,mogu sa sigurnošću potvrditi,nakon 5 iskustva,da je svako novo prelaženje preko žeravice potpuno drugačiji doživljaj, a razina straha dok stojim pred užarenim tepihom svaki put je sličnog intenziteta.Dakle baš svaki put je prisutno prelaženje vlastitih granica. Baš kao i u svakom novom tajnom iskustvu NLP hooligana.

Marijana Špoljarić, NLP Practitioner