Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Američki psiholog Walter Mischel prije četrdesetak godina proveo je  jedno od najvažnijih istraživanja u području psihologije uspjeha. Njegovo istraživanje, takozvani Standforski marshmallow eksperiment, sastojalo se od toga da je djeci ponuđen pomalo frustrirajući izbor – mogli su dobiti jedan sljezov kolačić (marshmallow) odmah ili dva ako bi uspjeli pričekati petnaest minuta. Dok su čekali, bili su sami i kolačić je bio pred njima, što je za četverogodišnju i petogodišnju djecu zaista pravi izazov. U studijama koje je među istom djecom provodio godinama poslije, Mischel je otkrio da su djeca koja su bila u stanju čekati i time zaslužiti veću nagradu poslije na raznim poljima bila uspješnija od djece koja nisu mogla čekati. Ovim je pokazao da je sposobnost odgađanja trenutnog zadovoljstva u ime nekog vremenski udaljenijeg, ali vrednijeg cilja, jedan od značajnih pokazatelja budućeg uspjeha.

Četiri vrste odgojih stilova

Autoritarni odgojni stil podrazumijeva velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti.

Autoritativni odgojni stil  naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil  podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje.

Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

Epidemija popustljivog odgoja

Nedavno sam sudjelovala na edukaciji gdje je bilo riječi o problematici i teškoći odgoja danas pod nazivom epidemija popustljivog odgoja a istaknuta su tri glavna razloga.

Pretjerano davanje. Današnja djece većinom imaju svega previše: odjeće, igračaka, aktivnosti, zabave. Uz to se nadovezuje i problematika sposobnost odgađanja trenutnog zadovoljstva. Ono kad dijete kaže: „Hoću to sad i odmah!“.

Prezaštićenost. Većina odrasli radi mnoge stvari umjesto djeteta time čine medvjeđu uslugu djetetu. Nadalje, prevelika zaštita djeteta. Ne žele da dijete iskusi nešto negativno. A upravo svladavanje teškoća i sposobnost nositi se sa svim emocijama razvija otpornost kod djece.

Slaba struktura. Najčešće dijete dominira u obitelji i ono postavlja pravila. Ili ako i postoje pravila, ne traži se pridržavanje pravila. Dijete nema ni dužnosti ni zaduženja. Kakvu poruku time šaljemo djetetu? Kako će dijete postati odgovorno biće?

„Budi promjena koju želiš…”

U knjizi „Obiteljska pedagogija“ Marko Stevanović navodi: „Obično se smatra da roditelji pružaju ljubav svom djetetu ako mu osiguraju sve potrebne materijalne uvjete ta rast, razvoj i učenje, ako djetetu kupuju sve što poželi i sl. Na tome, u izvjesnom broju slučajeva, sve završava. Međutim, to je velika varka i zabluda, jer takve uvjete može djetetu osigurati i netko tko mu nije roditelj. Ne treba zaboraviti osnovnu misao koja glasi: roditelj je roditelj. On to mora biti u svakoj situaciji.

Da bi suvremeni roditelj mogao odgovarati svojoj elementarnoj ulozi, ne mora biti puno obrazovan (koliko smo u ne tako davnoj prošlosti imali nepismenih i polupismenih roditelja koji su prekrasno i uzorno odgajali svoju djecu), ali zato može izgraditi cijeli sustav vlastitih odgojnih postupaka“. Kakvi su naši odgojni postupci? Koliki je njihov utjecaj na odgoj i razvoj djeteta? Svatko je odgovoran za samog sebe, a roditelj je još odgovoran i za dijete. Velika je to odgovornost, moćna je stvar odgoj, zar ne? Jedino što možemo i što smo pozvani mijenjati smo mi sami. Promjene koje nastaju u nama mijenjaju i druge.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.